Lubenica (biljna vrsta)
| Lubenica | |
|---|---|
 Citrullus lanatus | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Cucurbitales |
| Porodica: | Cucurbitaceae |
| Rod: | Citrullus |
| Vrsta: | C. lanatus |
| Dvojno ime | |
| Citrullus lanatus Carl Peter Thunberg, Ninzo Matsumura i Takenoshin Nakai | |
| Baze podataka | |
Lubenica (citrulus, lat. Citrullus lanatus) je jednogodišnja biljka iz porodice tikvovki (Cucurbitaceae), podrijetlom iz tropske Afrike. Većinu njezina sastava čini voda. Crvenu boju daje joj antioksidans likopen, biljni pigment iz skupine karotenoida, koji štiti srce i prostattu
Uzgaja se i u drugim toplim krajevima zbog slatkog, sočnog i jestivog ploda. Lubenica je zdravo voće, a posebno je dobra za bubrege.[1] Jedno je od rijetkog povrća koje se često smatra voćem, veoma je slatka i ljudi je najčešće koriste kao poslasticu. Ljekovite su i sjemenke, čaj od njih je po tradicionalnoj kineskoj medicini izvrsno sredstvo za blaže i kronične infekcije mokraćnog mjehura.[2]
Najpoznatije države u kojoj se uzgajaju lubenice u Europi su Grčka, Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina.
Voće ili povrće[uredi | uredi kôd]
Botanički lubanica spada u povrće, dok je u kulinarstvu smatraju voćem, i konzumira se kao voće. [3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Sočni plodovi ovog ljeta - lubenica i dinja. Zdrava-krava.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2016. Pristupljeno 12. lipnja 2018.
- ↑ Lukas,R. Tajne kineskih travara,kineski recepti naše trave,Beograd 1987.
- ↑ Poslovni dnevnik pristupljeno 22. kolovoza 2022