Luj Filip, kralj Francuza
| Luj Filip (I.) | |
|---|---|
_by_Winterhalter.jpg) Louis-Philippe, kralj Francuza | |
| kralj Francuza | |
| Vladavina | 9. kolovoza 1830. – 24. veljače 1848. |
| Prethodnik | Karlo X. (kralj Francuske) |
| Nasljednik | ukinuta monarhija |
| Supruga | Maria Amalia Bourbon-Dvije Sicilije |
| Djeca | Ferdinand Philippe Louise Marie Louis Clémentine François Charles Henri Antoine |
| Dinastija | Orléans |
| Otac | Louis-Philippe Joseph d'Orléans |
| Majka | Louise Marie Adélaïde de Bourbon |
| Rođenje | 6. listopada 1773. Pariz |
| Smrt | 26. kolovoza 1850. (76 god.) Clermont, Surrey, Engleska |
| Vjera | rimokatolik |
Luj Filip, nadimkom Kralj Građanin[1] (Pariz, 6. listopada 1773. – Clermont, 26. kolovoza 1850.), francuski kralj (kralj Francuza) od 1830. do 1848. godine, iz dinastije Orléans, mlađe linije kraljevske dinastije Burbonaca. Bio je posljednji francuski kralj. Bio je liberalan vladar, no unatoč tome morao se nositi s pritiskom opozicije. Bio je primoran abdicirati 1848. godine, za vrijeme Veljačke revolucije, nakon čega je emigrirao u Veliku Britaniju.
Rodio se kao najstariji sin orléanskog vojvode Louis-Philippea Josepha († 1793.) i Louise Marie Adélaïde de Bourbon († 1821.). Po rođenju je stekao naslov vojvode Valoisa, a nakon što je njegov otac 1785. godine naslijedio naslov vojvode Orléansa, baštinio je naslov vojvode Chartresa. Imao je liberalno obrazovanje koje je stekao na dvoru. Po izbijanju Francuske revolucije 1789. godine, njegov otac je podržavao revolucionare i simpatizirao je jakobince te je bio za obaranje apsolutističke monarhije, a za uvođenje ustavne monarhije. Po uzoru na oca, i Luj Filip je prigrlio ideale revolucije te je postao član jakobinaca. Stupio je u revolucionarnu vojsku, ali je nakon poraza francuske revolucionarne vojske u bitci kod Neerwindena 1793. godine, zajedno s generalom Dumouriezom prešao na stranu Austrijanaca.[2] Poslije toga mu je otac bio odveden na giljotinu i smaknut, za vrijeme Jakobinske diktature. Luj Filip je ostao u izgnanstvu sve do 1814. godine, za ostatka trajanja Francuske revolucije i vladavine francuskog cara Napoleona I.
Poslije očeve smrti postao je novi vojvoda Orléansa i poglavara istoimene dinastije, čime je postao središnja figura političkih intriga. Međutim, odbio je kraljevski naslov i čast, vjerojatno zato što je u to vrijeme pregovarao s revolucionarima za oslobođenje njegove braće, koja su bila uhićena u isto vrijeme kao i njegov otac. Godinu dana je proveo u Skandinaviji, a potom je otplovio u SAD i smjestio se u Philadelphiji, kamo su mu se, u veljači 1797. godine, pridružila braća. Nakon što je doznao za Napoleonov puč, Luj Filip je, s braćom, početkom 1800. godine otplovio natrag u Europu i smjestio se u Engleskoj. Budući da je Napoleon, kao prvi konzul, zauzeo čvrstu vlast, nije postojala mogućnost intervencije u Francuskoj. Umjesto toga, pomirio se kao poglavar dinastije Orléans sa starijom lozom dinastije Burbonaca.[3]
Godine 1809. otputovao je u Palermo na Siciliji gdje se pridružio članovima obitelji Bourbon-Dvije Sicilije. Luj Filip nije sudjelovao s emigrantskim vojnim snagama u ostvarenju rojalističkih pretenzija, moguće zato što mu glavni pretendent na prijestolje, Luj XVIII., brat pogubljenog kralja Luja XVI., nije vjerovao zbog odnosa njegova oca s revolucionarima ili zato što nije podupirati nijednu aktivnost koja bi mogla doprinjeti ciljevima orléanista.[4]
Vratio se u Francusku 1814. godine, u vrijeme prve restauracije burbonske dinastije na prijestolje. Iako mu kralj Luj XVIII. (1814. – 1830.) nije priznao pravo na korištenje izraza kraljevsko visočanstvo, zadržao je sve naslove koji su pripadali njegovom statusu i dinastiji. Za vrijeme vladavine Sto dana, opet je napustio Francusku i prebjegao u Englesku, odakle se vratio u Francusku 1815. godine, nakon konačnog zbacivanja Napoleona I. s vlasti. Za vrijeme druge burbonske restauracije, surađivao je s liberalnom oporbom i financirao njihove novine te se bavio obnovom svojih imanja koja su pripadala obitelji i prije revolucije.
Kralja Luja XVIII. naslijedio je kralj Karla X. (1824. – 1830.), koji je svojom reakcionarnom politikom, apsolutističkim i represivnim metoda izazvao izbijanje Srpanjske revolucije, nakon čega je morao abdicirati s prijestolja. Nakon što su abdicirali i njegov sin Luj XIX. i Henri, grof od Chamborda iz glavne loze Burbonaca, red je došao na predstavnika mlađe dinastičke linije i tako je Luj Filip postao kralj Francuza. Njegovu vladavinu karakterizirale su liberalnije monarhističke politike, financijske spekulacije, raskošno bogatstvo građanske klase i kasnije velika gospodarska kriza. Nije uspijevao stabilizirati i nametnuti svoju moć i vlast, jer su ga pritiskali legitimisti, bonapartisti i republikanci.
Suočen s izbijanjem Veljačke revolucije, abdicirao je 24. veljače 1848. godine u korist svog maloljetnog unuka, princa Philippea (1838. – 1894.) i prebjegao u Englesku.[5]
| Prethodnik Karlo X. |
Kralj Francuza (1830. – 1848.) |
Nasljednik ukinuta monarhija |