M/V Mariya Savina

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s M/V Maria Savina)
Maria Savina
Državna pripadnost:
Klasa i vrsta putnički brod
Brodogradilište Brodogradilište Kraljevica
Porinuće srpnja 1975.
Glavne osobine

M/V Maria Savina je bio hrvatski putnički brod. Plovio je pod sovjetskom zastavom.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Naručio ga je naručitelj iz SSSR-a Sudoimport, najveći trgovinski partner hrvatskih brodogradilišta, za potrebe sovjetskih brodara iz Vladivostoka, Murmanska i Novorosijska.[1] Trebao je zaploviti za FESCO, što se i ostvarilo.[2] Narudžba je napravljena temeljem ugovora koji je potpisan na zapovijed Leonida Brežnjeva a na osobni zahtjev Josipa Broza Tita sa spas ovog hrvatskog brodogradilišta.[3] Postavljen je na navoze kao novogradnja br. 407 a porinut je 1975. godine. Plovio je arktičkim morima. Bio je iz jedinstvene klase putničko-teretnih brodova namijenjenih kružnim putovanjima u otežanim uvjetima plovidbe i ledom okovanih mora na sovjetskom Dalekom Istoku. U seriji je bilo osam brodova koji su nosili imena poznatih sovjetskih glumica, pa je ovaj dobio ime po Mariji Savinoj. Znani su i kao "projekt 1454" ili klasa putničkih brodova Marija Jermolova, prozvana po prvom brodu iz te serije koji je na navozima kraljevičkog brodogradilišta izgrađen 1974. godine. U naredne četiri godine kraljevički su brodograditelji Sovjetima isporučili i preostalih sedam brodova – Mariju Savinu, Allu Tarasovu, Ljubov Orlovu, Olgu Androvskaju, Olgu Sadovskaju, Klavdiju Elanskaju i Antoninu Neždanovu. Krajem 1990-ih prodana je u Filipine. Danas plovi pod imenom Sampaguita Ferry 2.[1]

Četiri su broda iz ove serije preostala. Olga Androvskaja (1977.) je 1998. završila u rezalištu. Jeseni 2004. u tajfunu u japanskoj luci Fusuki nastradala je Antonina Neždanova (1978.). 2005. je u rezalištu skončala Olga Sandovskaja (1977.). Ljubov Orlova (1976.) je nestala u Atlantiku 2013. godine.[1]

Karakteristike[uredi | uredi kôd]

Brodovi ove serije bili su od 100 metara dužine. Mogli su prihvatiti oko 200 putnika. Svi su bili visoke klase leda 1A. Pogonili su ih brodski motori iz Uljanikove Strojogradnje, s kojima su mogli postizati brzinu i do 17 čvorova.[1] Ovaj je brod iz serije bio je bruto-tonaže 3941 t. Pogonio ga je dizelski motor izgrađen u Uljaniku. Dio serije putničko-teretnih brodova za Sovjetski Savez koji je Brodogradilište Kraljevica napravili zajedno s Brodoprojektom. Svu kasniju projektnu dokumentaciju napravili su ljudi iz Tehničkog ureda Brodogradilišta u Kraljevici. Gotovo sve na toj seriji brodova bilo je hrvatske proizvodnje ili proizvedeno u ostalim republikama bivše Jugoslavije: čelik, brodski motori, namještaj, instalacije i dr. Uvjet sovjetskih naručitelja bio je da moraju sovjetske proizvodnje bitit navigacijski uređaji i kompletna oprema za kuhinju.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Novi list Orjana Antešić: Brod(ogradilište) duhova: "Ljubov Orlova" još pluta Atlantikom, "Kraljevica" - potonula , 26. siječnja 2014. (pristupljeno 3. svibnja 2019.)
  2. (ruski)FESCO DirectoryArhivirana inačica izvorne stranice od 16. prosinca 2013. (Wayback Machine)
  3. 1974 acceptance liner Maria Ermolova in Yugoslavia by Leo Zakrutin
  4. 24sata Raif Okić: Ukleti Titov brod duhova se nasukao na obalu Kalifornije?, 19. studenoga 2017. (pristupljeno 3. svibnja 2019.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]