M/V Mariya Savina
| Maria Savina | |
|---|---|
| Državna pripadnost: |
|
| Klasa i vrsta | putnički brod |
| Brodogradilište | Brodogradilište Kraljevica |
| Porinuće | srpnja 1975. |
| Glavne osobine | |
M/V Maria Savina je bio hrvatski putnički brod. Plovio je pod sovjetskom zastavom.
Naručio ga je naručitelj iz SSSR-a Sudoimport, najveći trgovinski partner hrvatskih brodogradilišta, za potrebe sovjetskih brodara iz Vladivostoka, Murmanska i Novorosijska.[1] Trebao je zaploviti za FESCO, što se i ostvarilo.[2] Narudžba je napravljena temeljem ugovora koji je potpisan na zapovijed Leonida Brežnjeva a na osobni zahtjev Josipa Broza Tita sa spas ovog hrvatskog brodogradilišta.[3] Postavljen je na navoze kao novogradnja br. 407 a porinut je 1975. godine. Plovio je arktičkim morima. Bio je iz jedinstvene klase putničko-teretnih brodova namijenjenih kružnim putovanjima u otežanim uvjetima plovidbe i ledom okovanih mora na sovjetskom Dalekom Istoku. U seriji je bilo osam brodova koji su nosili imena poznatih sovjetskih glumica, pa je ovaj dobio ime po Mariji Savinoj. Znani su i kao "projekt 1454" ili klasa putničkih brodova Marija Jermolova, prozvana po prvom brodu iz te serije koji je na navozima kraljevičkog brodogradilišta izgrađen 1974. godine. U naredne četiri godine kraljevički su brodograditelji Sovjetima isporučili i preostalih sedam brodova – Mariju Savinu, Allu Tarasovu, Ljubov Orlovu, Olgu Androvskaju, Olgu Sadovskaju, Klavdiju Elanskaju i Antoninu Neždanovu. Krajem 1990-ih prodana je u Filipine. Danas plovi pod imenom Sampaguita Ferry 2.[1]
Četiri su broda iz ove serije preostala. Olga Androvskaja (1977.) je 1998. završila u rezalištu. Jeseni 2004. u tajfunu u japanskoj luci Fusuki nastradala je Antonina Neždanova (1978.). 2005. je u rezalištu skončala Olga Sandovskaja (1977.). Ljubov Orlova (1976.) je nestala u Atlantiku 2013. godine.[1]
Brodovi ove serije bili su od 100 metara dužine. Mogli su prihvatiti oko 200 putnika. Svi su bili visoke klase leda 1A. Pogonili su ih brodski motori iz Uljanikove Strojogradnje, s kojima su mogli postizati brzinu i do 17 čvorova.[1] Ovaj je brod iz serije bio je bruto-tonaže 3941 t. Pogonio ga je dizelski motor izgrađen u Uljaniku. Dio serije putničko-teretnih brodova za Sovjetski Savez koji je Brodogradilište Kraljevica napravili zajedno s Brodoprojektom. Svu kasniju projektnu dokumentaciju napravili su ljudi iz Tehničkog ureda Brodogradilišta u Kraljevici. Gotovo sve na toj seriji brodova bilo je hrvatske proizvodnje ili proizvedeno u ostalim republikama bivše Jugoslavije: čelik, brodski motori, namještaj, instalacije i dr. Uvjet sovjetskih naručitelja bio je da moraju sovjetske proizvodnje bitit navigacijski uređaji i kompletna oprema za kuhinju.[4]
- ↑ a b c d Novi list Orjana Antešić: Brod(ogradilište) duhova: "Ljubov Orlova" još pluta Atlantikom, "Kraljevica" - potonula , 26. siječnja 2014. (pristupljeno 3. svibnja 2019.)
- ↑ (ruski)FESCO Directory Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. prosinca 2013. (Wayback Machine)
- ↑ 1974 acceptance liner Maria Ermolova in Yugoslavia by Leo Zakrutin
- ↑ 24sata Raif Okić: Ukleti Titov brod duhova se nasukao na obalu Kalifornije?, 19. studenoga 2017. (pristupljeno 3. svibnja 2019.)
- (eng.) Marinetraffic