Prijeđi na sadržaj

Malahit

Izvor: Wikipedija
Malahit

Općenito
KategorijaKarbonati
Kemijska formula
Identifikacija
Molekularna masa221,1 g/mol
BojaSvijetlo zelena, tamnozelena, crnkasto zelena, s kristalima dubljih nijansi zelene, čak vrlo tamne do gotovo crne, najčešće zapletene u masama; zelena do žućkasto zelena u propuštenom svjetlu
Kristalni habitusMasivni, botrioidni, stalaktitni kristali su akutični na tabelarne prizme
Kristalni sustavMonoklinski kristalni sustav
SraslaciUobičajeno kao sraslaci u dodiru ili prodoru {100} i {201}. Također je prisutan polisintetski sraslac.
KalavostSavršena na {201},
dobra na {010}
LomSubkonhoidno do neravnomjerno
Mohsova tvrdoća3,5 do 4
SjajUglavnom staklast; svilenkast ako je vlaknast; mutan do zemljani ako je masivan
Indeks lomanα = 1,655
nβ = 1,875
nγ = 1,909
Optička svojstvaBiaksijalni (-)
Dvolomδ = 0,254
PleokroizamVidljive nijanse plave
OgrebSvijetlo zeleni
Gustoća3,6 do 4
ProzirnostProziran do neproziran
Reference[1][2][3][4]

Malahit (prema grč. μαλάχη: sljez) je monoklinski mineral smaragdnozelene boje, bazični bakrov karbonat, CuCO3∙Cu(OH)2. Nalazi se u bubrežastim, grozdastim i sigastim agregatima, prije svega u oksidacijskoj zoni rudišta bakra, gdje je nastao oksidacijom sulfidnih bakrenih minerala. Ima ga u Engleskoj (Cornwall), u Rusiji (na Uralu), u SAD-u (Arizona), Australiji, DR Kongu, na Sinaju. Samljeven u prah, upotrebljavao se u starom Egiptu i Rimu kao boja (nalič) za oslikavanje zidova.[5] Samostalni kristali malahita su rijetki i zato je poludragi kamen i upotrebljava se za izradu nakita. Malahit nastaje iz bakarnih ruda i često se nalazi zajedno s azuritom (Cu3(CO3)2(OH)2). Tvrdoće je od 3,5 do 4 po Mohsovoj ljestvici. Malahit nastaje i djelovanjem atmosferilija na stare bakrene krovove ili oluke.

Malahit kao pigment

[uredi | uredi kôd]

Malahit ili gorsko zelenilo vjerojatno je jedan od najstarijih pigmenata prirodnog podrijetla, služio je u europskom slikarstvu sve do 18. stoljeća. Dobivao se mljevenjem istoimenog minerala, češće upotrebljavan u temperi, jer je u uljanom vezivu gubio obojenost. I pored kemijske nestabilnosti sačuvan je na mnogim slikama bez bitnijih promjena. Malahit je zamijenjen različitim oponašanjima originalnog tona.[6]

Slike

[uredi | uredi kôd]
Malahit. Plavi azurit sa zelenim malahitom, bijelim kaolinom i smeđim kupritom iz Sverdlovska (Rusija). Fotografija snimljena u Prirodoslovnom muzeju u Londonu. Malahit kao nakit.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Mineralienatlas
  2. Anthony, John W.; Bideaux, Richard A.; Bladh, Kenneth W.; Nichols, Monte C., ur. 2003. Malachite (PDF). Handbook of Mineralogy. V (Borates, Carbonates, Sulfates). Mineralogical Society of America. Chantilly, Virginia. ISBN 0962209740
  3. Malachite. Webmineral
  4. Malachite. Mindat
  5. malahit, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 30. 8. 2020.
  6. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Malahit