Prijeđi na sadržaj

Marija Čudina

Izvor: Wikipedija

Marija Čudina (Lovinac, Lika, 21. studenog 1937.Beograd, 25. rujna 1986.), hrvatska književnica i pjesnikinja.

Gimnaziju je završila u Sisku, a studij jugoslavenskih jezika i književnosti pohađala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prekinuvši studij, kraće je vrijeme radila kao novinarka u splitskom dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“. Godine 1961., udajom za beogradskog slikara Leonida Šejku, preseljava se u Beograd.

Književno djelo

[uredi | uredi kôd]

Prve pjesme objavila je u „Poletu“ 1954. g., a zatim surađuje s književnim časopisima: „Krugovima“, „Mogućnostima“, „Republikom“, „Razlogom“, „Suvremenikom“, „Kolom“, „Književnim novinama“ i „Delom“. Pjesme su joj prevedene na engleski, nizozemski, mađarski, poljski i rumunjski jezik. Zastupljena je u gotovo svim antologijama suvremene hrvatske poezije.

Knjige poezije i proze

[uredi | uredi kôd]
  • Nestvarne djevojčice, Zagreb, 1959.
  • Čađ i pozlata, Beograd, 1963.
  • Pustinja, Beograd, 1966.
  • Tigar, Split, 1971.
  • Amsterdam, Zagreb, 1975.
  • Paralelni vulkani, Zagreb, 1982.
  • Divlja duša, Zagreb, 1986.
  • Nož punog mjeseca, Split, 1990.
  • Leonid Šejka, Zagreb, 2005.
  • Pjesme, Zagreb, 2005.
  • Nevolje, Zagreb, 2005.

Poetika

[uredi | uredi kôd]

Analitičko-ispovjedni tekstovi, gotovo dramski monolozi lucidne pjesničke svijesti u okružju pustinjske flore i metafizičkog bestijarija u kojima se iskazuju traume ranjenog bića koje ne nalazi utočište u prostoru zbilje, niti izlaz iz labirinta vlastite nesretne egzistencije. Svijet osamljene osobe prepun manihejskih simbola, melankolije i potpune beznadnosti, često na tragu borgesovske poetike fantastične, „labirintske“, proze koja tematizira viziju civilizacijske otuđenosti.