Marija De Mattias

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sveta Marija De Mattias
Kip svete Marije De Mattias
Kip svete Marije De Mattias
Rođena 4. veljače 1805.
Vallecorsa
Preminula 20. kolovoza 1866.
Rim
Beatificirana 1. listopada 1950.
Kanonizirana 18. svibnja 2003.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 4. veljače
Svetišta Crkva Krvi Kristove u Rimu
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Marija De Mattias (Vallecorsa, 4. veljače 1805.Rim, 20. kolovoza 1866.), katolička redovnica, osnivačica katoličke redovničke družbe i svetica.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođena je 4. veljače 1805. godine, u Valecorsi (Italija), u bogatoj i uglednoj obitelji. Njezino djetinjstvo i mladost obilježilo je teško razdoblje Napoleonova vladanja. Tako je prolijevanje krvi dio Marijine stvarnosti te će kasnije obilježiti njezin život i duhovnost. Sa 17 godina, za vrijeme pučkih misija u njezinu mjestu, Marija susreće sv. Gašpara del Bufala, osnivača Družbe misionara Krvi Kristove. Taj susret mijenja njezin život, otvara mnoga pitanja u njoj te rađa želju da otkrije svoj životni poziv i poslanje. U dobi od 29 godina ostavlja oca i braću te kreće u Acuto, mjesto u blizini Rima, gdje 4. ožujka 1834. godine otvara školu, ali i redovničku družbu Klanjateljice Krvi Kristove. Započinje rad sa siromašnim djevojčicama, kasnije i sa ženama. Već u prvim danima pridružuju joj se mnoge djevojke, želeći slijediti njezin primjer. Uskoro životni prostor u Acutu postaje premalen, a pozivi svećenika i općinskih vlasti za otvaranjem škola i u drugim mjestima sve su češći. Marija je za svojega života otvorila 68 zajednica te proširila Družbu u Englesku i Švicarsku. Umrla je u Rimu, 20. kolovoza 1866. godine.

Proglasio ju je blaženom papa Pio XII., 1950. godine, a svetom papa Ivan Pavao II., 2003. godine. Prema riječima pape Ivana Pavla II., Marija De Mattias je gorljiva mističarka i zanosna žena akcije, koja je na području odgoja i evangelizacije otvorila nove putove nazočnosti žene u Crkvi i ponudila originalne modele služenja evanđelju.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Živi kalež, glasilo Zajednice Krvi Kristove, Zagreb, siječanj 2011.