Marijan Valković

Marijan Valković
	;
Rođen	26. studenoga 1927.; Vrbnik
Umro	3. prosinca 2000.; Zagreb
Zaređen	29. lipnja 1954.
	Portal o kršćanstvu
	Portal o životopisima

Marijan Valković (Vrbnik, 26. studenoga 1927. – Zagreb, 3. prosinca 2000.), bio je profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, priznat moralni teolog, zauzeti znanstvenik i erudit.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 26. studenoga 1927. u Vrbniku, gdje je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju u Krku, Rijeci, Vidmu/Udine i Pazinu gdje je 1948. položio ispit zrelosti na Klasičnoj gimnaziji Biskupskog sjemeništa. Teologiju završava na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen na blagdan sv. Petra i Pavla 29. lipnja 1954. godine. Mladu misu slavi 4. srpnja 1954. u Svetištu Majke Božje trsatske na Trsatu.

Na Papinskom je sveučilištu Gregoriana 1964. godine u Rimu postigao doktorat iz teologije disertacijom o teološkoj antropologiji i teološkim pogledima na ženu i brak kod njemačkog teologa iz 19. stoljeća Mathiasa Josepha Scheebena. Dok je radio na disertaciji upisao je dvogodišnji poslijediplomski studij moralne i pastoralne teologije na Papinskoj akademiji Alfonsiani pri Lateranskom sveučilištu u Rimu, gdje je nakon doktorata iz teologije 1965. godine postigao diplomu "expertus in theologia morali" koja je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu nostrificirana kao "diploma doktorata teoloških znanosti u specijalizaciji moralne teologije". Drugi doktorski rad o teologiji ministerija ispovijedi pod vodstvom Bernharda Häringa, prerađen i u skraćenom obliku tiskan je u znanstvenom časopisu Studia Moralia.

U Zadru predaje dogmatiku i povijest filozofije te moralnu teologiju i katehetiku na Visokoj Bogoslovnoj školi, a kada su u Rijeci 1966. ponovno otvoreni Bogoslovno sjemenište i Visoka bogoslovna škola imenovan je profesorom moralne teologije i društvenog nauka Crkve te rektorom sjemeništa. Godine 1974. prihvaća poziv Vijeća Katoličkoga bogoslovnog fakulteta da preuzme predavanja na katedri moralne teologije na Fakultetu u Zagrebu. Ubrzo je imenovan docentom, a iduće godine i predstojnikom katedre moralne teologije. Dekretom Velikog kancelara od 16. studenoga 1992. potvrđen je njegov izbor za redovnog profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 30. rujna 1997. godine, no i nakon umirovljenja nastavio je predavati kao honorarni nastavnik.

Msgr. dr. Marijan Valković bio je član više vijeća Biskupske konferencije, teološkog društva "Kršćanska sadašnjost", Međunarodnog interkonfesionalnog društva "Societas Ethica" te Europskoga teološkog društva. Sudjelovao je u radu Katoličkih teologa moralista i socijalnih etičara njemačkoga jezičnog područja, a bio je i član radne zajednice austrijskih socijalnih etičara.

Msgr. ddr. Marijan Valković umro je od srčanog udara 3. prosinca 2000. godine. Ispraćaj u župi sv. Blaža u Zagrebu, kao i potrebne obrede dan poslije u Vrbniku predvodio je ondašnji zagrebački nadbiskup msgr. Josip Bozanić. Ddr. Marijan Valković pokopan je u svećeničkoj grobnici u loži sv. Ivana Krstitelja u Vrbniku.

Znanstveni rad[uredi | uredi kôd]

Bio je i profesor-gost na teološkim fakultetima u Beču, Grazu i Mainzu. Držao je brojna stručna predavanja svećenicima, teolozima, liječnicima i ostalim intelektualcima, studentima i bračnim parovima i redovnicama te sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu te u permanentnom obrazovanju mladih svećenika i teologa Zagrebačke nadbiskupije i Riječke metropolije. Uredio je, redigirao, dopunio i dijelom preveo djela "Kristov zakon" njemačkog redemptorista Bernarda Häringa, "Socijalni dokumenti Crkve: Sto godina katoličkog socijalnog nauka" te "Za budućnost u solidarnosti i pravdi", a autor je i niza članaka teološkoga, moralnog i etičkog sadržaja objavljenih u domaćim i stranim znanstvenim časopisima.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1994. počasnim crkvenim naslovom kućnog "kapelana" (monsignore)
Godine 1998. odlikovan je "Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića" za znanost.

Izvori[uredi | uredi kôd]