Marin Lalić

Izvor: Wikipedija
Marin Lalić
Osobni podatci
Nadimak Lale, Patak
Rođenje 30. studenog 1969.
Bjelovar, Hrvatska
Klub
Trenutačni klub u mirovini
Pozicija napadač
Mlađi uzrasti
NK Slavija Severin, NK Trnski Nova Rača, HNK Hajduk Split
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1986.1992.
1992.1994.
1995.
1995.1996.
1996.1998.
1998.
1998.2002.
2002.2004.
2004.2005.
HNK Hajduk Split
S.C. Salgueiros
F.C. Paços de Ferreira
NK Mladost 127 Suhopolje
NK Zagreb
NK Mladost 127 Suhopolje
NK Hrvatski dragovoljac
NK Inter Zaprešić
NK Bjelovar
0017 00(1)
0026 00(1)
009 00(3)
0027 00(14)
0042 000(8)
0010 00(3)
0067 00(23)
0025 00(8)
00? 00(?)
Reprezentativna karijera**
Jugoslavija do 21
Trenerska karijera
NK Trnski Nova Rača, NK Bjelovar
Portal o životopisima
Portal o športu

Marin Lalić (Bjelovar, 30. studenog 1969.) bivši hrvatski nogometaš

Rođen je u Bjelovaru 30. studenog 1969. godine. Potječe iz Patkovca kraj Bjelovara.

Nogometne korake započeo je u Patkovcu. Kao junior igrao je za obližnje niželigaške klubove NK Slavija Severin i NK Trnski Nova Rača. Dok je bio junior, slovio je kao vrhunski talent, koji je krajem 80-ih bio na meti tadašnje velike četvorke (Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda, Partizan), a izabrao je Poljud.[1] U Hajduk je došao s 13 godina i ondje proveo devet godina. Prošao je sve selekcije, od pionira do seniora. Za seniore je upisao 17 nastupa, da bi nakon toga otišao u prvu portugalsku ligu.[2] U Hajduku je igrao među ostalima s Alenom Bokšićem, koji se za njega izjavio: "Ma ja nikada nisam bio među najboljima u svojoj generaciji, uvijek bih bio negdje četvrti-peti po kvaliteti. Tu je bio Marin Lalić, vjerojatno tada najbolji junior na svijetu! Ma on je u juniorskim danima za nas bio ono što je sada Messi!"[3] Joško Jeličić bio je jednako opčinjen njegovim talentom, pa ga je nazvao "Peleom".[4] S Hajdukom je osvojio dva kupa Jugoslavije u sezonama 1986.-1987. i 1990.-1991. te Juniorsko prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1984./85. S 18 godina nosio je broj 10 na leđima jugoslavenske omladinske selekcije i bio njezin ponajbolji igrač. Zajedno s Alenom Bokšićem, koji je na leđima nosio broj 11.

U prvoj portugalskoj ligi igrao ja za S.C. Salgueiros, koji je tada bio na vrhuncu svojih uspjeha te za F.C. Paços de Ferreira.

Kasnije je ipak napravio dobru karijeru igrajući u HNL-u u Zagrebu, Hrvatskom dragovoljcu, Mladosti 127, te zaprešićkom Interu. Raskošni talent vidio se u svakom potezu, bio je najbolji igrač gdje je god igrao, ali najavljivanu svjetsku karijeru nije napravio.[5] Bio je najbolji strijelac Hrvatskog dragovoljca u sezonama 2000./01. i 2001./02.

Nakon igračke karijere, bio je pomoćni trener u HNK Suhopolju i NK Zelini te glavni trener u NK Trnski Nova Rača i NK Bjelovar.

Izvori[uredi | uredi kôd]