Prijeđi na sadržaj

Lionel Messi

Uredi poveznice
Ovo je izdvojeni članak – srpanj 2010. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Lionel Messi

Messi u dresu Argentine u 2018. godini

Država Argentina
Osobni podatci
Puno ime Lionel Andrés Messi Cuccittini[1][2]
Nadimak Leo Messi, Messi, La Pulga Atomica
Rođenje 24. lipnja 1987.
Rosario, Argentina
Visina 170 cm[3]
Klub
Trenutačni klub Inter Miami
Broj 10
Pozicija napadač
Mlađi uzrasti
1992. – 1995.
1995. – 2000.
2000. – 2003. 		Grandoli
Newell's Old Boys
Barcelona
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2003. – 2004.
2004. – 2005.
2004. – 2021.
2021. – 2023.
2023. – danas 		Barcelona C
Barcelona B
Barcelona
Paris Saint-Germain
Inter Miami 		0010 000(5)
0022 000(6)
0520 0(474)
0058 00(22)
0012 000(8)
Reprezentativna karijera**
2004. – 2005.
2008.
2005. – danas 		Argentina do 20
Argentina do 23
Argentina 		0018 00(14)
0005 000(2)
0180 0(106)
Osvojene medalje
Nogomet
Olimpijske igre
zlato Peking 2008.
Svjetska prvenstva
srebro Brazil 2014.
zlato Katar 2022.
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 22. travnja 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Lionel Andrés Messi (Rosario, 24. lipnja 1987.) argentinski je nogometaš i reprezentativac. Trenutačno igra za Inter Miami.

Njegov igrački stil izazvao je usporedbe s Diegom Maradonom, koji je Messija proglasio svojim "nasljednikom".[4][5]

Igračka karijera

Messi je počeo igrati nogomet u ranoj dobi, a njegov je potencijal ubrzo primijetila Barcelona. S 13 godina (2000. godine) je napustio mladu momčad Newell's Old Boysa i s obitelji se preselio u Europu, jer je Barcelona ponudila da će platiti liječenje njegove deficijencije hormona rasta. Debitiravši u sezoni 2004./05., srušio je ligaški rekord za najmlađeg igrača koji je zaigrao u ligaškoj utakmici, a postao je i najmlađi strijelac u povijesti. Slijedila su velika priznanja jer je Barcelona u Messijevoj debitantskoj sezoni osvojila prvenstvo i Ligu prvaka. Prekretnicom se pokazala sezona 2006./07.: postao je standardni prvotimac, postigavši hat-trick u El Clásicu i završivši sezonu s 14 golova u 26 ligaških utakmica. Njegova vjerojatno najbolja sezona bila je 2008./09., u kojoj je postigao 38 golova i bio sastavni dio momčadi koja je osvojila tri trofeja. U prosincu 2009. osvojio je Zlatnu loptu France Footballa,[6] nagradu World Soccera za nogometaša godine[7] i FIFA-inu nagradu za nogometaša godine.[8]

Messi je bio najbolji strijelac sa šest postignutih pogodaka, uključujući dva u finalu, Svjetskog nogometnog prvenstva mladih. Ubrzo nakon toga, postao je standardni član argentinske seniorske nogometne reprezentacije. Godine 2006. postao je najmlađi Argentinac koji je zaigrao na Svjetskom nogometnom prvenstvu, a sljedeće je godine bio osvajač srebrne medalje na Copa Américi. Na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu osvojio je zlatnu medalju, svoje prvo međunarodno priznanje.

Rani život

Messi je rođen 24. lipnja 1987. u Rosariju u Argentini, u obitelji Jorgea Messija, tvorničkog radnika, i Celie (djevojački Cuccitini), honorarne čistačice.[9][10] Očeva strana obitelji potječe iz talijanskog grada Ancone odakle je njegov predak, Angelo Messi, 1883. emigrirao u Argentinu.[11][12] Ima dva starija brata Rodriga i Matíasa kao i sestru Mariu Sol.[13] Messi je s pet godina počeo igrati nogomet za Grandoli, mjesni klub koji je trenirao njegov otac Jorge.[14] Messi je 1995. prešao u Newell's Old Boys čije je sjedište u njegovu rodnom gradu Rosariju.[14] Kad mu je bilo 11, dijagnosticiran mu je manjak hormona rasta.[15] Prvoligaš River Plate pokazao je zanimanje za Messijev napredak, ali nije imao dovoljno novca za plaćanje liječenja, jer je ono stajalo 900 dolara mjesečno.[10] Carles Rexach, sportski direktor Barcelone, saznao je za njegov talent jer je Messi imao rođake u Kataloniji, a Messi i njegov otac dogovorili su probni rok.[10] Barcelona ga je potpisala nakon što su ga vidjeli kako igra,[16] ponudivši mu plaćanje medicinskih računa, ako bi bio spreman preseliti se u Španjolsku.[14] Obitelj mu se preselila u Europu, a on je počeo igrati za omladinsku klupsku momčad.[16]

Klupska karijera

Barcelona

Messi je svoj neslužbeni prvi nastup u prvoj momčadi ostvario u prijateljskoj utakmici protiv Porta 16. studenog 2003. (sa 16 godina i 145 dana).[17][18] Za manje od godinu dana ostvario je svoj ligaški prvi nastup protiv Espanyola 16. listopada 2004. (sa 17 godina i 114 dana), postavši tako treći najmlađi igrač ikad koji je zaigrao za Barcelonu i najmlađi klupski igrač koji je igrao u La Ligi (rekord je u rujnu 2007. srušio njegov suigrač Bojan Krkić).[1][17] Kad je postigao svoj prvi seniorski gol za klub protiv Albacetea 1. svibnja 2005., Messiju je bilo 17 godina, 10 mjeseci i 7 dana, čime je postao najmlađi igrač Barcelone koji je postigao pogodak u La Ligi[19] sve do 2007. kad je Bojan Krkić srušio ovaj rekord, pogodivši na Messijevu asistenciju.[20]

Sezona 2005./06.

"Mislim da je Messi kao ja, on je najbolji u svijetu uz Ronaldinha."

16. rujna, drugi put u tri mjeseca, Barcelona je najavila obnavljanje Messijeva ugovora – ovaj se put radilo o povećanju plaće kao redovitom prvotimcu i produženju ugovora do lipnja 2014.[14] Messi je 26. rujna stekao španjolsko državljanstvo[22] te je konačno mogao ostvariti svoj debi u prvom razredu španjolskog nogometa. Messijevo prvo istrčavanje na domaćem terenu bilo je 27. rujna u Ligi prvaka protiv talijanskog Udinesea.[17] Navijači na Barceloninu stadionu, Camp Nou, ispratili su Messija ovacijama po njegovoj zamjeni, jer su njegove majstorije s loptom i kombinacije s Ronaldinhom oduševile prisutne.[23]

Messi je u 17 ligaških nastupa šest puta tresao mreže, a u šest je nastupa u Ligi prvaka pogodio jedanput. Međutim, sezona mu je završila 7. ožujka 2006. nakon što je tijekom utakmice drugog kruga Lige prvaka protiv Chelsea pretrpio rupturu mišića.[24] Barcelona je sezonu završila trijumfalno, postavši prvak Španjolske i Europe.[25][26]

Sezona 2006./07.

Messi na utakmici s Rangersom 2007.

Messi se u sezoni 2006./07. ustalio kao standardni prvotimac, postigavši 14 pogodaka u 26 utakmica.[27] 12. studenog, na utakmici protiv Zaragoze, Messi je slomio stopalo, što ga je udaljilo s terena tri mjeseca.[28][29] Messi se od ozljede oporavio u Argentini, a vratio se protiv Racing Santandera 11. veljače,[30] gdje je nastupio kao zamjena u drugom poluvremenu. 11. ožujka, u El Clásicu Messi je bio u vrhunskoj formi, postigavši hat-trick u remiju 3:3 kojeg je Barcelona okončala s deset igrača na terenu. Sva tri pogotka bila su izjednačujuća, a treći je postignut u sudačkoj nadoknadi.[31] Tako je postao prvi igrač nakon Ivana Zamorana (za Real Madrid u sezoni 1994./95.) koji je postigao hat-trick u El Clásicu.[32] Osim toga, Messi je i najmlađi igrač ikad koji je postigao pogodak u velikom derbiju. U nastavku je prvenstva još češće pronalazio mrežu; 11 od njegovih 14 ligaških golova u sezoni postignuto je u posljednjih 13 utakmica.[33]

Messi trenutak prije postizanja zgoditka protiv Getafea

Messi je dokazao i kako etiketa "novog Maradone" nije bila samo napuhavanje, gotovo repliciravši Maradonine najslavnije golove u istoj sezoni.[34] 18. travnja 2007., postigao je dva gola tijekom polufinala Kupa kralja protiv Getafea, od kojih je jedan bio iznimno sličan Maradoninom slavnom golu protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku.[35] Svjetski mediji počeli su ga uspoređivati s Maradonom, dok su ga oni španjolski nazvali "Messidona".[36] Pretrčao je otprilike istu razdaljinu, 62 metra, prešao isti broj igrača (šest, uključujući vratara), pogodio iz vrlo slične pozicije te potrčao prema korner zastavici kao i Maradona 21 godinu ranije.[34] Na konferenciji za novinare nakon utakmice, Messijev suigrač Deco je rekao: "Bio je to najbolji gol kojeg sam vidio u životu."[37] Messi je i protiv Espanyola postigao gol jako sličan onom Maradoninu kojeg je dao rukom u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. protiv Engleske. Messi se odrazio prema lopti i rukom je proslijedio pokraj vratara Carlosa Kamenog.[38] Unatoč protestima igrača Espanyola gol je priznat iako su televizijske snimke jasno ukazivale na igranje rukom.[38]

Sezona 2007./08.

Tijekom sezone 2007./08., Messi je u jednom tjednu zabio pet golova odvevši Barcelonu među prve četiri momčadi La Lige. 19. rujna je pogodio jednom u domaćoj pobjedi protiv Lyona 3:0 u Ligi prvaka.[39] 22. rujna protiv Seville postigao je dva zgoditka,[40] a 26. rujna još dva u 4:1 pobjedi nad Zaragozom.[41] 27. veljače 2008. odigrao je svoju 100. službenu utakmicu za Barçu protiv Valencije.[42]

Nominiran je za nagradu FIFPro u kategoriji napadača.[43] U anketi internetskog izdanja španjolskih novina Marca izabran je za najboljeg igrača svijeta sa 77 posto glasova.[44] Kolumnisti iz novina El Mundo Deportivo i Sport izjavili su da bi Zlatna lopta trebala pripasti Messiju, što je potvrdio i Franz Beckenbauer.[45]

Messi je 4. ožujka tijekom utakmice protiv Celtica pretrpio rupturu mišića koja ga je izbacila s terena na šest tjedana. Bila je to četvrta ozljeda te vrste koju je Messi zadobio u posljednje tri sezone.[46]

Sezona 2008./09.

Messi na utakmici protiv Deportiva

Nakon Ronaldinhova odlaska iz kluba, Messi je naslijedio njegov broj 10.[47] 1. listopada 2008., tijekom susreta Lige prvaka protiv Šahtara, Messi je pogodio dva puta u posljednjih sedam minuta, ušavši kao zamjena za Thierryja Henryja i tako preokrenuo rezultat od 1:0 na 1:2 za pobjedu Barcelone.[48] Sljedeća ligaška utakmica protiv Atlético Madrida etiketirana je kao prijateljski susret između Messija i njegova dobrog prijatelja Sergia Agüera.[49] Messi je postigao gol iz slobodnog udarca i asistirao za još jedan u pobjedi Barcelone od 6:1.[50] Messi je ponovno oduševio protiv Seville postigavši gol iz voleja s 23 metra, a zatim predriblavši vratara i pogodivši za drugi iz mrtvog kuta.[51] 13. prosinca 2008. godine, tijekom prvog Clásica sezone, Messi je pogodio za drugi gol u Barceloninoj pobjedi 2:0.[52] Završio je i kao drugi u izboru za FIFA-inog igrača godine sa 678 bodova.[53][54]

Messi je postigao svoj prvi hat-trick u 2009. u utakmici Kupa kralja protiv Atlético Madrida koju je Barcelona dobila s 3:1.[55] 1. veljače je, ušavši na poluvremenu kao zamjena, opet zabio dva važna pogotka u pobjedi Barcelone protiv Racing Santandera 1:2 nakon vodstva Racinga. Drugi od dva pogotka bio je Barcelonin 5000. ligaški gol.[56] U 28. kolu La Lige, Messi je postigao svoj 30. gol sezone u svim natjecanjima, sudjelujući u pobjedi 6:0 protiv Malage.[57] 8. travnja 2009. pogodio je dvaput u pobjedi protiv Bayerna u Ligi prvaka, postavivši tako osobni rekord od devet golova u natjecanju.[58] 18. travnja Messi je zabio svoj 20. ligaški gol sezone u pobjedi 1:0 kod Getafea, čime je Barcelona zadržala svoju prednost od šest bodova ispred Real Madrida.[59]

Michael Carrick i Messi u finalu Lige prvaka 2009.

Pri završetku Barcelonine sezone, Messi je dvaput zabio (svoj 35. i 36. gol u svim natjecanjima) te tako zapečatio veliku pobjedu od 6:2 nad Real Madridom na Santiago Bernabéuu[60] što je bio najteži poraz Reala od 1930.[61] Nakon postizanja oba gola, otrčao je prema kamerama, podigao svoj dres i pokazao majicu s natpisom Síndrome X Fràgil, kako bi pokazao suosjećanje s djecom koja pate od bolesti.[62] Messi je sudjelovao i u akciji koja je prethodila pogotku Andrésa Inieste u sudačkoj nadoknadi protiv Chelseaja u polufinalu Lige prvaka kojim je Barcelona prošla u finale s Manchester Unitedom. 13. svibnja je osvojio svoj prvi Kup kralja, postigavši jedan gol i asistiravši za druga dva u pobjedi 4:1 nad Athletic Bilbaom.[63] Pomogao je svojoj momčadi i u osvajanju dvostrukog naslova konačnim trijumfom u La Ligi. 27. je svibnja pomogao Barceloni da odnese i trofej Lige prvaka postigavši drugi pogodak u 70. minuti; postao je i najbolji strijelac Lige prvaka s devet golova.[64] Osvojio je i nagrade UEFA-e za najboljeg napadača i igrača Lige prvaka čime je zaokružio fantastičnu europsku sezonu.[65] Ta je pobjeda označila trostruki trijumf Barcelone koja je u jednoj sezoni osvojila Kup kralja, La Ligu i Ligu prvaka,[66] te postala prvi španjolski klub koji je ikada osvojio tri naslova.[67]

Sezona 2009./10.

Nakon osvajanja europskog Superkupa 2009., Barcelonin menadžer Josep Guardiola priznao je kako je Messi vjerojatno najbolji igrač kojeg je ikada vidio.[68]

Messi je 18. rujna potpisao novi ugovor s Barcelonom, do 2016. te s otkupnom klauzulom od 250 milijuna eura, čime je postao najplaćeniji igrač u La Ligi sa zaradom koja se kreće oko 9,5 milijuna eura godišnje.[69][70] Četiri dana kasnije, 22. rujna, Messi je postigao dva gola i asistirao za još jedan u Barçinoj pobjedi od 4:1 protiv Racinga u prvenstvu.[71] 29. rujna je postigao svoj prvi europski gol sezone u 2:0 pobjedi nad Dinamo Kijevom.[72]

1. prosinca nogometni magazin France Football objavio je kako je Messi dobitnik Zlatne lopte s 473 boda, 240 više od drugoplasiranog Cristiana Ronalda.[6] 10. prosinca časopis World Soccer proglasio ga je nogometašem godine.[7] Messi je sezonu nagrada zaključio 21. prosinca trećim najvećim priznanjem, FIFA-inom nagradom za nogometaša godine.[8]

Messi je u posljednjem mjesecu 2009. s Barcelonom nastupio i na Svjetskom klupskom prvenstvu. Barcelona je natjecanje kao europski prvak započela u polufinalu, gdje je svladala meksički Atlante, a u finalu argentinski Estudiantes. Messi je postigao dva pogotka, po jedan u svakoj utakmici, a drugi je ujedno odlučio pobjednika turnira.[73][74] Proglašen je i najboljim igračem turnira.[75] Messi je 10. siječnja 2010. postigao svoj prvi hat-trick u 2010., ali i u sezoni, protiv Tenerifea u pobjedi 0:5.[76] 17. siječnja je zabio svoj 100. gol za klub u 4:0 pobjedi protiv Seville.[77]

Zatim je ostvario niz od 11 pogodaka u pet utakmica. Prvo je pogodio u 84. minuti protiv Málage za pobjedu 2:1, a zatim dva gola protiv Almeríje u remiju 2:2. Uslijedio je tjedan u kojem je bio strijelac osam pogodaka; započeo je hat-trickom protiv Valencije u domaćoj 3:0 pobjedi, nastavio se u Ligi prvaka s dva gola Stuttgartu u pobjedi 4:0, kojom je Barcelona osigurala plasman u četvrtfinale,[78] te sve zaključio novim hat-trickom Zaragozi u gostujućoj pobjedi od 4:2,[79] postavši tako prvi Barcelonin igrač koji je u prvenstvu postigao dva uzastopna hat-tricka.[80] Protiv Osasune 24. ožujka odigrao je svoju 200. službenu utakmicu za Barcelonu. 6. travnja po prvi je put u karijeri postigao četiri gola u jednoj utakmici u pobjedi 4:1 protiv Arsenala u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka. Tako se izjednačio s Rivaldom kao Barcelonin najbolji strijelac u tom natjecanju.[81] Messi je 10. travnja postigao svoj 40. gol sezone kad je bio strijelac prvog pogotka u gostujućoj pobjedi od 2:0 protiv Real Madrida u El Clásicu.[82]

Sezonu je u španjolskoj ligi završio kao najbolji strijelac s 34 gola, čime je izjednačio Ronaldov klupski rekord po broju pogodaka u jednoj ligaškoj sezoni, postavljen u sezoni 1996./97. Osim toga, postao je i dobitnik Zlatne kopačke kao najbolji strijelac europskih liga.[83]

Sezona 2010./11.

Dana 21. kolovoza 2010. godine zabio je hat-trick u pobjedi od 4:0 nad Sevillom u finalu španjolskog superkupa (u prvoj utakmici je Sevilla pobijedila 3:1) te tako osigurao prvi trofej Barceloni na startu nove sezone.

19. rujna 2010. godine Messi je pretrpio ozljedu gležnja nakon nesmotrenog starta Ujfalušija u utakmici trećeg kola španjolske lige protiv Atletico Madrida. Prve prognoze su govorile o lomu gležnja što bi značilo izbivanje s terena od najmanje 6 mjeseci. No srećom sljedećeg dana magnetska rezonanca je pokazala da je riječ o lakšoj ozljedi tj. o uganuću ligamenata gležnja desne noge.[84] U sljedećoj ligaškoj utakmici protiv UD Almeríje Messi je zabio svoj drugi hat-trick sezone u visokoj pobjedi Barcelone 8:0. Drugi njegov pogodak u toj utakmici mu je bio jubilarni 100-i gol u La Ligi.[85] Početkom 2011. godine na svečanoj gala večeri u Zurichu Messi je drugu godinu zaredom osvojio Zlatnu loptu ispred svojih momčadskih kolega Xavija i Inieste s 22.65% glasova.[86] 5. veljače 2011. godine Barcelona je postavila rekord s najviše uzastopnih pobjeda u prvenstvu a on je iznosio 16 utakmica, nakon što su pobijedili Atletico Madrid s 3:0 na Camp Nouu.[87] Sva tri pogotka u toj utakmici je zabio je naravno Messi te mu je to bio treći hat-trick sezone. Nakon utakmice je izjavio: "čast je srušiti rekord koji postavljen od igrača kao što je "Di Stefano" i ako je rekord postojao tako dugo to je zato što ga je teško ostvariti a mi smo uspjeli zahvaljujući pobjedama nad vrlo jakim ekipama"[88]

Nakon što mjesec dana nije uspio postići pogodak, zabio je u ligaškom susretu protiv UD Almerije svoj 47. gol u sezoni, čime je izjednačio svoj klupski rekord od prošle sezone.[89]12. travnja 2014. godine nadmašio je taj rekord u susretu lige prvaka zabivši gol protiv Šahtara čime je postao igrač koji je zabio najviše golova u jednoj sezoni u povijesti kluba.[90]23. travnja 2014. godine Messi je postigao svoj 50. gol u sezoni u pobjedi nad Osasunom 2:0, nakon što je ušao u igru u 60. minuti.Završio je sezonu osvojivši La ligu i s 31 golom je zauzeo 2. mjesto na ljestvici najbolji strijelaca lige iza Ronalda koji je zabio 40. Bio je prvi na ljestvici najboljih asistenta s 18 asistencija u sezoni. 20. travnja 2014. godine Barcelona je u finalu Kupa kralja izgubila od vječnog rivala Real Madrida, a jedini gol na utakmici zabio je Cristiano Ronaldo. Messi je turnir završio sa 7 golova i podijelio je prvo mjesto najboljeg strijelca s Ronaldom.[91]

U prvoj utakmici polufinala Lige prvaka protiv Real Madrida, Messi je ubilježio nezaboravan nastup. U pobjedi Barcelone od 2:0 Messi je zabio oba pogotka a posebno je fascinantan drugi gol. Naime Messi je uzeo loptu na polovici igrališta i sjurio se prema golu Reala. Nanizao je nekoliko igrača u svom poznatom slalomu i na kraju matirao golmana.Kasnije je taj pogotak proglašen najljepšim u toj fazi natjecanja.[92] U finalu lige prvaka na Wembleyu Messi je pomogao Barceloni da dođe do svog 4. naslova u povijesti tog natjecanja. U finalu protiv Manchester Uniteda Messi je zabio jedan gol i dao svoj doprinos u pobjedi. To mu je bio 12. gol u ligi prvaka te sezone.[93] Messi je završio sezonu 2010/11. s 53 gola i 24 asistencije i svim natjecanjima ukupno.

Sezona 2011./12.

Započeo je sezonu osvojivši španjolski super kup protiv Real Madrida gdje je postigao ukupno 3 gola i 2 asistencije u dvije utakmice, s ukupnim rezultatom 5:4.[94] Sljedeća utakmica bila je protiv Porta u finalu europskog superkupa. Barcelona je pobijedila s 2:0 a Messi je odigrao sjajnu utakmicu i postigao pogodak u jedinom natjecanju u kojem nije do tada.[95] Svojom igrom osvojio je i FIFA-inu Zlatnu loptu (FIFA Ballon d'Or) i nagradu za nogometaša godine. Iako su mnogi hvalili njegov uspjeh, neki su kritizirali njegov neuspjeh s argentinskom reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoafričkoj Republici.[96] Nakon što je primio nagradu, kao i uvijek zahvalio se na glasovima međunarodnih nogometnih trenera i kapetana reprezentacija.[96]

Reprezentativna karijera

U lipnju 2004. debitirao je za Argentinu, odigravši za reprezentaciju do 20 godina prijateljsku utakmicu protiv Paragvaja.[97] 2005. je bio dio momčadi koja je osvojila svjetsko prvenstvo mladih u Nizozemskoj. Na istom je natjecanju osvojio Zlatnu loptu, nagradu za najboljeg igrača turnira, i Zlatnu kopačku, nagradu za najboljeg strijelca.[98]

17. kolovoza 2005. s 18 je godina odigrao svoju prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju protiv Mađarske. Trebao je biti zamijenjen u 63. minuti, ali je isključen u 65. jer je sudac Markus Merk smatrao kako je laktom udario braniča Vilmosa Vanczáka, koji je vukao Messija za dres. Odluka je bila prijeporna, a Maradona je čak tvrdio kako je unaprijed smišljena.[99][100] Messi se vratio u momčad 3. rujna u kvalifikacijskom porazu Argentine 1:0 u gostima kod Paragvaja. Prije utakmice je izjavio: "Ovo je moj ponovljeni debi. Prvi je bio malo prekratak."[101] Zatim je protiv Perua odigrao prvu utakmicu za reprezentaciju od prve minute; nakon utakmice Pékerman je opisao Messija kao "dragulj".[102]

28. ožujka 2009., u kvalifikacijskoj utakmici protiv Venezuele, Messi je po prvi put nosio dres s brojem 10. Bila je to prva službena utakmica Diega Maradone na klupi Argentine. Argentina je pobijedila 4:0, a Messi je postigao prvi pogodak.[103]

Svjetsko prvenstvo 2006.

Ozljeda koja ga je na kraju sezone 2005./06. na dva mjeseca udaljila s terena ugrozila je njegovo pojavljivanje na Svjetskom prvenstvu. Messi je 15. svibnja 2006. ipak izabran u argentinsku selekciju. Igrao je u posljednjoj utakmici prije prvenstva s argentinskom U-20 reprezentacijom 15 minuta te prijateljsku utakmicu s Angolom od 64. minute.[104][105] S klupe je promatrao prvu utakmicu Argentine protiv Obale Bjelokosti.[106] U sljedećoj utakmici protiv Srbije, Messi je postao najmlađi igrač koji je predstavljao Argentinu na svjetskom prvenstvu kad je u 74. minuti ušao kao zamjena za Maxija Rodrígueza. Nekoliko trenutaka nakon ulaska asistirao je Hernanu Crespu te postigao pogodak u pobjedi 6:0, čime je postao najmlađi strijelac na turniru i šesti najmlađi u povijesti svjetskih prvenstava.[107] Messi je u remiju 0:0 s Nizozemskom zaigrao od prve minute.[108] U osmini finala protiv Meksika, Messi je ušao kao zamjena u 84. minuti, kad je rezultat bio 1:1. Postigao je pogodak, ali je on poništen zbog zaleđa[109][110] nakon čega je Argentina prošla dalje u produžetku. Trener Pékerman ostavio je Messija na klupi u četvrtfinalnom okršaju protiv Njemačke, koju su izgubili s 4:2 na jedanaesterce.[111]

Copa América 2007.

Messi na Copa Américi 2007.

Svoju prvu utakmicu na Copa Americi 2007. odigrao je 29. lipnja 2007., kad je Argentina u prvoj utakmici porazila Sjedinjene Države s 4:1. Messi je u toj utakmici pokazao svoje playmakerske vještine: pripremio je gol za napadača Hernána Crespa te nekoliko puta zaprijetio američkom golu. Tevez ga je zamijenio u 79. minuti i zabio nekoliko minuta kasnije.[112]

Drugu je utakmicu odigrao protiv Kolumbije, u kojoj je izborio jedanaestarac koji je Crespo pretvorio u izjednačenje 1:1. Sudjelovao je i u akciji za drugi pogodak Argentine jer je fauliran ispred šesnaesterca, nakon čega je Juan Roman Riquelme pogodio iz slobodnog udarca i povisio vodstvo Argentine na 3:1.[113]

U trećoj utakmici protiv Paragvaja trener je odmarao Messija jer se Argentina već plasirala u četvrtfinale. U 64. je minuti zamijenio Estebana Cambiassa dok je rezultat bio 0:0. U 79. je minuti pripremio gol za Javiera Mascherana.[114] U četvrtfinalu, protiv Perua, Messi je postigao drugi gol nakon Riquelmeova dodavanja u pobjedi 4:0.[115] U polufinalnom okršaju s Meksikom, Messi je postigao pogodak lobom preko Oswalda Sancheza u pobjedi Argentine 3:0.[116] Argentina je u finalu s 3:0 poražena od Brazila.[117]

Messi na utakmici protiv Brazila na Olimpijskim igrama 2008.

Olimpijske igre 2008.

Nakon što je zabranila Messiju da zaigra za svoju zemlju na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu,[118] Barcelona je pristala pustiti ga nakon razgovora kojeg je održao s Josepom Guardiolom.[119] Pridružio se momčadi Argentine i postigao prvi gol u pobjedi 2:1 protiv Obale Bjelokosti.[119] Zatim je postigao prvi zgoditak i asistirao Ángelu Di Maríi u drugoj utakmici u pobjedi 2:1 u produžetku protiv Nizozemske.[120] Nastupio je i u polufinalnom susretu protiv Brazila, kojeg je Argentina dobila 3:0 i tako prošla u finale.[121] U utakmici za zlatnu medalju, Messi je ponovno asistirao Di Maríi za jedini pogodak u pobjedi protiv Nigerije.[122]

Svjetsko prvenstvo 2010.

Nakon uspješne klupske sezone s Barcelonom Messi se pronašao na popisu izbornika Diega Maradone za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici,[123] gdje je reprezentacija smještena u skupinu B s Grčkom, Južnom Korejom i Nigerijom.

U prvom kolu, 12. lipnja, u pobjedi 1:0 protiv Nigerije Messi je odigrao svih devedeset minuta i propustio nekoliko izglednih prilika.[124] 17. lipnja, u drugom kolu protiv Južne Koreje, sudjelovao je u akcijama za sva četiri pogotka Argentine u pobjedi 4:1 te pomogao Gonzalu Higuainu da postigne hat-trick.[125] Odigrao je i cijeli susret trećeg kola protiv Grčke (pobjeda 2:0) te je proglašen igračem utakmice.[126]

U osmini finala protiv Meksika bio je asistent za prvi gol Carlosa Teveza u pobjedi 3:1. Gol je priznat iako je bilo jasno da je postignut iz zaleđa.[127] Messi je Svjetsko prvenstvo završio u četvrtfinalu, kad je Argentina doživjela poraz od Njemačke 4:0.[128]

Copa América Centenario i oproštaj

Nogometaši Argentine svladali su reprezentaciju Venezuele s 4-1, čime je se ova reprezentacija pridružila reprezentacijama SAD-a i Kolumbije u polufinalu Copa Américe Centenario, što se održava na tlu Sjedinjenih Američkih Država. Argentinska reprezentacija je na stadionu u Foxboroughu, predgrađu Bostona, gdje svoje domaće utakmice igra NFL momčad New England Patriots, već u prvom poluvremenu dvoboja s Venezuelom imali dva pogotka prednosti zaslugom dvostrukog strijelca Gonzala Higuaína. U 60. minuti je Gaitán asistirao Messiju za treći argentinski pogodak. Messi je se svojim pogotkom izjednačio na listi najboljih argentinskih strijelaca s dotada vodećim Gabrielom Batistutom. Obojica su tada imali 54 pogotka u reprezentativnom dresu.[129] U finalu, Argentina nije uspjela savladiti Čile, koji su ponovno bili uspješniji od Gaučosa te su obranili naslov prvaka Južne Amerike. Nakon 120 minuta bez pogodaka o pobjedniku su još jednom morali odlučivati jedanaesterci. Prvi jedanaesterac Argetine je pucao Messi, no njegov je udarac, završio u tribinama. Nakon poraza u završici, Messi je se oprostio od reprezentacije. "Donio sam odluku, reprezentacija je za mene završena priča. Učinio sam sve što sam mogao, a boli što nikad nisam postao prvak. Vjerujem da sam ovu odluku donio u svoje ime i u ime mnogih koji su to priželjkivali. Trudio sam se, pokušavao, ali jednostavno nije išlo", rekao je Messi.[130]

Osobni život

Messi je u braku s Antonellom Roccuzzo, koja je isto tako podrijetlom iz Rosarija. Vjenčali su se 2017. S njom ima tri sina – Thiaga koji je rođen 2. studenog 2012., Matea rođen u 2015. i Cira koji je rođen u 2018. godini.[131]

Nalazi se na omotu videoigre Pro Evolution Soccer 2009, a uključen je i u promotivne kampanje za igru.[132][133] Messi je, zajedno s Fernandom Torresom,[134] zaštitno lice videoigre Pro Evolution Soccer 2010.[135][136][137] Messija sponzorira njemačka kompanija za proizvodnju sportske opreme Adidas, a pojavljuje se i u njihovim televizijskim reklamama.[138]

Klupska statistika

  • Stanje 26. listopada 2019.[139]
Sezona Klub Liga Liga Kup Liga prvaka Superkup UEFA Superkup Svj. kl. pr. Ukupno
Nas. Gol. Asi. Nas. Gol. Asi. Nas. Gol. Asi. Nas. Gol. Asi. Nas. Gol. Asi. Nas. Gol. Asi. Nas. Gol. Asi.
2004. – 05. Barcelona La Liga 7 1 0 1 0 0 1 0 0 — — — 9 1 0
2005. – 06. 17 6 3 2 1 0 6 1 1 0 0 0 — — 25 8 4
2006. – 07. 26 14 2 2 2 1 5 1 0 2 0 0 1 0 0 0 0 0 36 17 3
2007. – 08. 28 10 12 3 0 0 9 6 1 — — — 40 16 13
2008. – 09. 31 23 11 8 6 2 12 9 5 — — — 51 38 18
2009. – 10. 35 34 10 3 1 0 11 8 0 1 2 0 1 0 1 2 2 0 53 47 11
2010. – 11. 33 31 18 7 7 3 13 12 3 2 3 0 — — 55 53 24
2011. – 12. 37 50 16 7 3 4 11 14 5 2 3 2 1 1 1 2 2 1 60 73 29
2012. – 13. 32 46 12 5 4 1 11 8 3 2 2 0 — — 50 60 16
2013. – 14. 31 28 ? 6 5 ? 7 8 ? 2 0 ? — — 52 41 ?
2014. – 15. 38 43 ? 6 5 ? 13 10 ? — 1 2 ? — 58 60 ?
2015. – 16. 33 26 ? 5 5 ? 7 6 ? 2 1 ? — 1 1 ? 48 38 ?
2016. – 17. 34 37 ? 7 5 ? 9 11 ? 2 1 ? — — 52 54 ?
2017. – 18. 36 34 ? 6 4 ? 10 6 ? 2 1 ? — — 54 45 ?
2018. – 19. 23 25 ? 3 2 ? 5 6 ? 1 0 ? — 32 33 ?
Ukupno 441 408 ? 71 50 ? 130 107 ? 18 13 ? 4 3 ? 5 5 ? 675 584 ?

Reprezentativni golovi

# Datum Mjesto Protivnik Rezultat Ishod Natjecanje
1. 1. ožujka 2006. Basel, Švicarska Hrvatska 2:3 poraz Prijateljska
2. 16. lipnja 2006. Gelsenkirchen, Njemačka Srbija i Crna Gora 6:0 pobjeda Svjetsko prvenstvo 2006.
3. 5. lipnja 2007. Barcelona, Španjolska Alžir 4:3 pobjeda Prijateljska
4. 5. lipnja 2007. Barcelona, Španjolska Alžir 4:3 pobjeda Prijateljska
5. 8. srpnja 2007. Barquisimeto, Venezuela Peru 4:0 pobjeda Copa America 2007.
6. 11. srpnja 2007. Puerto Ordaz, Venezuela Meksiko 0:3 pobjeda Copa América 2007.
7. 16. listopada 2007. Maracaibo, Venezuela Venezuela 0:2 pobjeda Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
8. 20. studenog 2007. Bogotá, Kolumbija Kolumbija 2:1 poraz Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
9. 4. lipnja 2008. Kalifornija, SAD Meksiko 1:4 pobjeda Prijateljska
10. 11. listopada 2008. Buenos Aires, Argentina Urugvaj 2:1 pobjeda Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
11. 11. veljače 2009. Marseille, Francuska Francuska 0:2 pobjeda Prijateljska
12. 28. ožujka 2009. Buenos Aires, Argentina Venezuela 4:0 pobjeda Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
13. 14. studenog 2009. Madrid, Španjolska Španjolska 2:1 poraz Prijateljska
14. 7. rujna 2010. Buenos Aires, Argentina Španjolska 4:1 pobjeda Prijateljska

Zanimljivosti

Nagrade i priznanja

Klub

Reprezentacija

Individualne

Izvori

  1. ↑ a b Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor profile
  2. ↑ Lionel Andrés Messi at Soccerway. Soccerway. Pristupljeno 14. lipnja 2009.
  3. ↑ FIFA World Cup Qatar 2022™: List of Players: Argentina (PDF). FIFA. 15. studenoga 2022. str. 1. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 18. prosinca 2022. Pristupljeno 18. prosinca 2022.
  4. ↑ Gardner, Neil. 19. travnja 2007. Is Messi the new Maradona?. Times Online. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2011. Pristupljeno 31. ožujka 2009.
  5. ↑ Reuters. 25. veljače 2006. Maradona proclaims Messi as his successor. China Daily. Pristupljeno 8. listopada 2006.
  6. ↑ a b Zlatna lopta u Messijevim rukama. Sportnet.hr. 1. prosinca 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2009. Pristupljeno 1. prosinca 2009.
  7. ↑ a b Ronaldinho proglašen nogometašem desetljeća. Javno.com. 10. prosinca 2009. Pristupljeno 11. prosinca 2009.
  8. ↑ a b Messi najbolji u izboru Fife. Sportnet.hr. 21. prosinca 2009. Pristupljeno 21. prosinca 2009.
  9. ↑ Veiga, Gustavo. Los intereses de Messi (španjolski). Pagina 12. Pristupljeno 31. svibnja 2009.
  10. ↑ a b c Hawkey, Ian. 20. travnja 2008. Lionel Messi on a mission. Times Online. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. kolovoza 2008. Pristupljeno 30. svibnja 2009.
  11. ↑ Aguilar, Alexander. 24. veljače 2006. El origen de los Messi está en Italia (španjolski). aldia.cr. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  12. ↑ Cubero, Cristina. 7. listopada 2005. Las raíces italianas de Leo Messi (španjolski). elmundodeportivo.es. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  13. ↑ Lionel Messi bio. NBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2017. Pristupljeno 30. svibnja 2009.
  14. ↑ a b c d Williams, Richard. 26. veljače 2006. Messi has all the qualities to take world by storm. The Guardian. Pristupljeno 3. svibnja 2008.
  15. ↑ White, Duncan. 4. travnja 2009. Franck Ribery the man to challenge Lionel Messi and Barcelona. Daily Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. ožujka 2010. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  16. ↑ a b The new messiah. FIFA.com. 5. ožujka 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2013. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  17. ↑ a b c Lionel Andres Messi - FCBarcelona and Argentina. footballdatabase.com. Pristupljeno 23. kolovoza 2006.
  18. ↑ Tutton, Mark and Duke, Greg. 22. svibnja 2009. Profile: Lionel Messi. CNN. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2019. Pristupljeno 30. svibnja 2009.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  19. ↑ Meteoric rise in three years. fcbarcelona.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. rujna 2011. Pristupljeno 3. svibnja 2008.
  20. ↑ Nogueras, Sergi. 21. listopada 2007. Krkic enters the record books. fcbarcelona.cat. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2011. Pristupljeno 16. srpnja 2009.
  21. ↑ Bartram, Steve. 31. kolovoza 2005. Funnies: McCarthy's Language Barriers. ManUtd.com. Pristupljeno 12. lipnja 2009.
  22. ↑ Good news for Barcelona as Messi gets his Spanish passport. The Star. 28. svibnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. listopada 2012. Pristupljeno 29. svibnja 2009.
  23. ↑ Reuters. 28. rujna 2005. Ronaldinho scores the goals, Messi takes the plaudits. rediff.com. Pristupljeno 23. kolovoza 2006.
  24. ↑ Frustrated Messi suffers another injury setback. ESPN Soccernet. 26. travnja 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2012. Pristupljeno 22. srpnja 2006.
  25. ↑ Wallace, Sam. 18. svibnja 2006. Arsenal 1 Barcelona 2: Barcelona crush heroic Arsenal in space of four brutal minutes. The Independent. Pristupljeno 3. lipnja 2009.
  26. ↑ Barca retain Spanish league title. BBC Sport. 3. svibnja 2006. Pristupljeno 3. lipnja 2009.
  27. ↑ Lionel Messi at National Football Teams. National Football Teams. Pristupljeno 17. srpnja 2009.
  28. ↑ Doctors happy with Messi op. FCBarcelona.com. 14. studenoga 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. studenoga 2006. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  29. ↑ Messi to miss FIFA Club World Cup. FIFA.com/Reuters. 13. studenoga 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2007. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  30. ↑ Barcelona - Racing Santander. The Offside. 19. siječnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. svibnja 2012. Pristupljeno 30. svibnja 2009.
  31. ↑ Hayward, Ben. 11. ožujka 2007. Magical Messi is Barcelona's hero. The Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. rujna 2011. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  32. ↑ Inter beat AC, Messi headlines derby. FIFA.com. 11. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2014. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  33. ↑ Lionel Messi 2006/07 season statistics. ESPN Soccernet. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2010. Pristupljeno 3. lipnja 2009.
  34. ↑ a b Lowe, Sid. 20. travnja 2007. The greatest goal ever?. Daily Telegraph. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  35. ↑ Messi dazzles as Barça reach Copa Final. ESPN Soccernet. 18. travnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2012. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  36. ↑ Can ‘Messidona’ beat Maradona?. The Hindu. 14. srpnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2013. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  37. ↑ Lowe, Sid. 20. travnja 2007. The greatest goal ever?. Daily Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2008. Pristupljeno 10. kolovoza 2021.
  38. ↑ a b Mitten, Andy. 10. lipnja 2007. Hand of Messi saves Barcelona. Times Online. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. listopada 2008. Pristupljeno 12. siječnja 2008.
  39. ↑ Barcelona 3-0 Lyon: Messi orchestrates win. ESPN Soccernet. 19. rujna 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2012. Pristupljeno 27. svibnja 2009.
  40. ↑ Barcelona vs. Sevilla. Soccerway. 22. rujna 2007. Pristupljeno 29. svibnja 2009.
  41. ↑ Isaiah. 26. rujna 2007. Barcelona 4-1 Zaragoza. The Offside. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2012. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  42. ↑ FIFA. 27. veljače 2008. Xavi late show saves Barca. FIFA. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2014. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  43. ↑ FIFPro World XI. FIFPro. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2011. Pristupljeno 30. svibnja 2009.
  44. ↑ Villalobos, Fran. 10. travnja 2007. El fútbol a sus pies (španjolski). Marca. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  45. ↑ Fest, Leandro. Si Messi sigue trabajando así, será como Maradona y Pelé (španjolski). Sport.es. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2008. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  46. ↑ Barcelona's Lionel Messi sidelined with thigh injury. CBC.ca. 5. ožujka 2008. Pristupljeno 14. lipnja 2009.
  47. ↑ Sica, Gregory. 4. kolovoza 2008. Messi Inherits Ronaldinho's No. 10 Shirt. Goal.com. Pristupljeno 2. lipnja 2009.
  48. ↑ Late Messi brace nicks it. ESPN Soccernet. 1. listopada 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2012. Pristupljeno 29. svibnja 2009.
  49. ↑ Osaghae, Efosa. 4. listopada 2008. Barcelona 6-1 Atletico Madrid. Bleacher Report. Pristupljeno 31. svibnja 2009.
  50. ↑ Goal rush for Barcelona. ESPN Soccernet. 4. listopada 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. kolovoza 2014. Pristupljeno 31. svibnja 2009.
  51. ↑ Messi magical, Real miserable. FIFA.com. 29. studenoga 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2014. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  52. ↑ Barcelona 2-0 Real Madrid. BBC Sport. 13. prosinca 2008. Pristupljeno 29. svibnja 2009.
  53. ↑ FIFA World Player Gala 2008 (PDF). FIFA.com. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. svibnja 2019. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  54. ↑ FIFA World Player Gala 2007 (PDF). FIFA.com. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. lipnja 2017. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  55. ↑ Messi scores hat trick in Barca's 3–1 win over Atletico. Shanghai Daily. 7. siječnja 2009. Pristupljeno 29. svibnja 2009.
  56. ↑ Supersub Messi fires 5,000-goal Barcelona to comeback victory. AFP (1. veljače 2009.). Preuzeto 1. veljače 2009.
  57. ↑ Barcelona hit Malaga for six. Al Jazeera English. 23. ožujka 2009. Pristupljeno 2. lipnja 2009.
  58. ↑ Logothetis, Paul. 9. travnja 2009. Barcelona returns to earth with league match. USA Today. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  59. ↑ Messi leads Barcelona to 1-0 win over Getafe. Shanghai Daily. 19. travnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2013. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  60. ↑ Lowe, Sid. 2. svibnja 2009. Barcelona run riot at Real Madrid and put Chelsea on notice. The Guardian. Pristupljeno 31. svibnja 2009.
  61. ↑ Macdonald, Paul. 3. svibnja 2009. Real Madrid Fan Poll Says Barcelona Loss Is Most Painful In Club History. Goal.com. Pristupljeno 31. svibnja 2009.
  62. ↑ Macdonald, Ewan. 2. svibnja 2009. What Lionel Messi's T-Shirt At The Bernabeu Meant. Goal.com. Pristupljeno 2. lipnja 2009.
  63. ↑ Barcelona defeat Athletic Bilbao to win Copa del Rey. Daily Telegraph. 14. svibnja 2009. Pristupljeno 28. svibnja 2009.
  64. ↑ Messi sweeps up goalscoring honours. uefa.com. 27. svibnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2009. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  65. ↑ Messi recognised as Europe's finest. uefa.com. 27. kolovoza 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2010. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  66. ↑ Barcelona win treble in style. Gulf Daily News. 28. svibnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2015. Pristupljeno 28. svibnja 2009.
  67. ↑ Barcelona eclipse dream team with historic treble. UK Eurosport. 1. lipnja 2009. Pristupljeno 3. lipnja 2009.
  68. ↑ 'Messi es el mejor jugador que veré jamás' (španjolski). El Mundo. 29. kolovoza 2009. Pristupljeno 29. kolovoza 2009.
  69. ↑ Leo Messi extends his stay at Barça. fcbarcelona.com. 18. rujna 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2011. Pristupljeno 18. rujna 2009.
  70. ↑ Messi signs new deal at Barcelona. BBC Sport. 18. rujna 2009. Pristupljeno 18. rujna 2009.
  71. ↑ Messi and Ibrahimovic put Racing to the sword. ESPN Soccernet. 22. rujna 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2012. Pristupljeno 23. rujna 2009.
  72. ↑ KS Leong. 29. rujna 2009. Barcelona 2-0 Dynamo Kiev: Messi & Pedro Unlock Stubborn Ukrainians. Goal.com. Pristupljeno 3. listopada 2009.
  73. ↑ Barcelona u finalu Svjetskog prvenstva. Sportnet.hr. 16. prosinca 2009. Pristupljeno 19. prosinca 2009.
  74. ↑ Messi donio Barceloni povijesni šesti trofej u sezoni. Index.hr. 19. prosinca 2009. Pristupljeno 19. prosinca 2009.
  75. ↑ Šesti naslov u sezoni: Barcelona osvojila Svjetsko klupsko prvenstvo. Sportske novosti. 19. prosinca 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2009. Pristupljeno 19. prosinca 2009.
  76. ↑ Siguran Real, Barcina petarda. Sportnet.hr. 10. siječnja 2010. Pristupljeno 17. travnja 2010.
  77. ↑ "Messi ne poznaje granice". Sportnet.hr. 18. siječnja 2010. Pristupljeno 17. travnja 2010.
  78. ↑ Barcelona raspjevala Nou Camp. Sportnet.hr. 18. ožujka 2010. Pristupljeno 17. travnja 2010.
  79. ↑ Tri pogotka Messija za pobjedu. Sportnet.hr. 21. ožujka 2010. Pristupljeno 17. travnja 2010.
  80. ↑ Nadie marcó dos ‘hat trick’ seguidos (španjolski). 23. ožujka 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2008. Pristupljeno 17. travnja 2010.
  81. ↑ Barcelona 4–1 Arsenal. BBC Sport. 6. travnja 2010. Pristupljeno 17. travnja 2010.
  82. ↑ Barcelona odabrala učinkovitost. Sportnet.hr. 10. travnja 2010. Pristupljeno 17. travnja 2010.
  83. ↑ Genijalnom Messiju Zlatna kopačka. Index.hr. 17. svibnja 2010. Pristupljeno 17. svibnja 2010.
  84. ↑ Messijeva ozljeda gležnja. arxiu.fcbarcelona.cat. 20. listopada 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. siječnja 2016. Pristupljeno 6. studenoga 2014.
  85. ↑ Barcelona-UD Almeria (8-0). www.entradasfcbarcelona.com. 20. studenoga 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2014. Pristupljeno 6. studenoga 2014.
  86. ↑ Messi drugu godinu zaredom dobio zlatnu loptu. www.index.hr. 10. siječnja 2011. Pristupljeno 6. studenoga 2014.
  87. ↑ Barcelona postavila rekord u pobjedama u nizu. www.marca.com. 5. veljače 2011. Pristupljeno 6. studenoga 2014.
  88. ↑ Messi o rekordu. www.marca.com. 6. veljače 2011. Pristupljeno 6. studenoga 2014.
  89. ↑ Messi izjednacio rekord. www.sport.es. 9. travnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2016. Pristupljeno 8. studenoga 2014.
  90. ↑ Messi oborio rekord. www.sport.es. 12. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. veljače 2016. Pristupljeno 8. studenoga 2014.
  91. ↑ Finale kupa kralja 2011. www.the guardina.com. 20. travnja 2014. Pristupljeno 8. studenoga 2014.
  92. ↑ Messijev slalom. www.sport.es. 27. travnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2016. Pristupljeno 8. studenoga 2014.
  93. ↑ Barcelona 3 - Manchester Utd. 1. WWW.BBC.uk. 28. svibnja 2011. Pristupljeno 8. studenoga 2014.
  94. ↑ Barcelona osvojila španjolski Super cup. WWW.sport.es. 17. kolovoza 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. ožujka 2016. Pristupljeno 7. lipnja 2015.
  95. ↑ Barcelona osvojila europski superkup. WWW.sport.es. 26. kolovoza 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2016. Pristupljeno 7. lipnja 2015.
  96. ↑ a b Lowe, Sid. 11. siječnja 2011. Lionel Messi Is the World's Best Player but Xavi Deserved FIFA's Award. The Guardian. Pristupljeno 27. srpnja 2015.
  97. ↑ Lionel Messi Biography. Lionelmessi.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. kolovoza 2008. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  98. ↑ FIFA World Youth Championship Netherlands 2005. FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2013. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  99. ↑ Vickery, Tim. 22. kolovoza 2005. Messi handles 'new Maradona' tag. BBC Sport. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  100. ↑ Argentine striker Messi recalled for World Cup qualifier. People's Daily Online. 20. kolovoza 2005. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  101. ↑ Messi tries again as Argentina face Paraguay. ESPN Soccernet. 2. rujna 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2011. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  102. ↑ Homewood, Brian. 10. listopada 2005. Messi is a jewel says Argentina coach. Rediff. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  103. ↑ Argentina 4-0 Venezuela: Messi the star turn. Allaboutfcbarcelona.com. 28. ožujka 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2012. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  104. ↑ Vickery, Tim. 5. lipnja 2006. Messi comes of age. BBC Sport. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  105. ↑ Argentina allay fears over Messi. BBC Sport. 30. svibnja 2006. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  106. ↑ Messi weiter auf der Bank (njemački). Kicker.de. 13. lipnja 2006. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  107. ↑ Argentina 6-0 Serbia & Montenegro. BBC Sport. 16. lipnja 2006. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  108. ↑ Holland 0-0 Argentina. BBC Sport. 21. lipnja 2006. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  109. ↑ Walker, Michael. 26. lipnja 2006. Rodríguez finds an answer but many questions still remain. The Guardian. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  110. ↑ Argentina 2-1 Mexico (aet). BBC Sport. 24. lipnja 2006. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  111. ↑ Germany 1-1 Argentina. BBC Sport. 30. lipnja 2006. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  112. ↑ Tevez Nets In Argentina Victory. BBC Sport. 29. lipnja 2007. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  113. ↑ Argentina into last eight of Copa. BBC Sport. 3. srpnja 2007. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  114. ↑ Argentina-Paraguay. Conmebol. 5. srpnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2007. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  115. ↑ Meksiko uništio Paragvaj - Argentina oprala Peru. Sportnet.hr. 9. srpnja 2007. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  116. ↑ Argentinci s tri komada ispratili Meksiko. Sportnet.hr. 12. srpnja 2007. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  117. ↑ Brazil pregazio nemoćnu Argentinu. Sportnet.hr. 16. srpnja 2007. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  118. ↑ Lionel Messi out of Olympics after Barcelona win court appeal against Fifa. Daily Telegraph. 6. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2011. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  119. ↑ a b Barcelona give Messi Olympics thumbs-up. AFP. 7. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2011. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  120. ↑ Messi sets up Brazil semi. FIFA. 16. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. travnja 2009. Pristupljeno 27. svibnja 2009.
  121. ↑ Argentina razbila Brazil. Sportnet.hr. 19. kolovoza 2008. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  122. ↑ Argentina slavi nogometno zlato. Sportnet.hr. 23. kolovoza 2008. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  123. ↑ Maradona odredio putnike za JAR. Sportnet.hr. 1. lipnja 2010. Pristupljeno 12. lipnja 2010.
  124. ↑ Heinze utišao nigerijske trube. Sportnet.hr. 12. lipnja 2010. Pristupljeno 12. lipnja 2010.
  125. ↑ Korejci počeli, Higuain završio. Sportnet.hr. 17. lipnja 2010. Pristupljeno 18. lipnja 2010.
  126. ↑ Argentina maksimalno u drugi krug. Sportnet.hr. 22. lipnja 2010. Pristupljeno 23. lipnja 2010.
  127. ↑ Sudačka pogreška presjekla Meksiko. Sportnet.hr. 27. lipnja 2010. Pristupljeno 16. srpnja 2010.
  128. ↑ Čudesni Elf uništio Argentinu. Sportnet.hr. 3. srpnja 2010. Pristupljeno 16. srpnja 2010.
  129. ↑ VIDEO: Veličanstvena utakmica Čilea, Messi dostigao Batistutu. Sportnet.hr. 19. lipnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2016. Pristupljeno 19. srpnja 2016.
  130. ↑ Tragičar Messi s Argentinom izgubio treće uzastopno finale pa šokirao: 'Reprezentacija ja za mene gotova priča'. vijesti.rtl.hr. 27. lipnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2016. Pristupljeno 27. lipnja 2016.
  131. ↑ The first photo of the Messi family all together after Ciro's birth  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. siječnja 2019. (Wayback Machine), sport-english.com, pristupljeno 5. siječnja 2019.
  132. ↑ Konami names Messi as face of PES 2009. Gamezine.co.uk. 1. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. svibnja 2010. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  133. ↑ PES Unites - Messi. PESunites.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2009. Pristupljeno 9. lipnja 2009.
  134. ↑ Orry, James. 23. lipnja 2009. Torres signs for PES 2010. Videogamer.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2018. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  135. ↑ Motions and Emotions in Barcelona. Konami. 8. lipnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2014. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  136. ↑ E3 2009: PES 2010: Messi fronts exclusive E3 trailer. Konami. 2. lipnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2014. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  137. ↑ MOTD magazine crew meet Messi in Barcelona. PESFan (Match of the Day Magazine). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2013. Pristupljeno 19. listopada 2009.
  138. ↑ Watch Zinedine Zidane and Lionel Messi in Adidas ad. Guardian. 27. svibnja 2009. Pristupljeno 16. kolovoza 2009.
  139. ↑ Argentina - L. Messi - Profile with news, career statistics and history - Soccerway. Pristupljeno 26. veljače 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  140. ↑ Last-gasp Croatia shock Argentina. CNN. 1. ožujka 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. listopada 2017. Pristupljeno 28. prosinca 2020.
  141. ↑ Na popisu golmana koji su dobili pivo jer im je Messi zabijao golove je i jedan Hrvat. www.index.hr. Index.hr. 27. prosinca 2020. Pristupljeno 28. prosinca 2020.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lionel_Messi&oldid=7087302"