Marko Šljivarić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Marko plemeniti Šljivarić ili Slivarić, barun od Heldenbourga (Marc Slivarich de Heldenbourg, Marko Slivarić) (12. listopada 1762. - 1. siječnja 1838.)[1] hrvatski general u Napoleonovoj vojsci.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je 1762. godine u selu Vrčin Dol kod Pleternice u Slavoniji. Godine 1781. postao je topnički časnik Austrijskoga carstva, u vojnoj službi bio je u Slunju i Ogulinu. U vrijeme Napoleonove pobjede nad Austrijom 1809. godine, bio je bojnik u Ogulinskoj pukovniji, u sklopu tadašnje Vojne Hrvatske. Dvije godine potom, u Napoleonovoj službi, dobio je zapovjedništvo nad 1. hrvatskom privremenom pukovnijom dodijeljenom 4. korpusu Napoleonove La Grande Armée. Na tom položaju, na čelu hrvatskih vojnika koje je Bonaparte osobito cijenio, istaknuo se pri pohodu na Rusiju 1812., u bitkama kod Ostrownog i kod Moskve, ali i pri pohodu na Sasku 1813. U listopadu te godine bio je zatočen u Leipzigu, a Austrija je odbila njegovu molbu da ga primi u svoju vojsku u činu generala. U srpnju 1814. izišao je na slobodu i odabrao život u Francuskoj. Apstiniranje od ratovanja kratko je trajalo. Kao zapovjednik utvrde u Antibesu na francuskoj obali, 1815. je, odan francuskom kralju Ljudevitu XVIII. i stanovnicima Antibesa, spriječio austrijsko-sardinijske trupe da osvoje taj grad. To mu je donijelo veliko priznanje i poštovanje žitelja Antibesa. Ipak, u rujnu 1815. je smijenjen: na taj način savezničkim je snagama oduzeta svaka izlika za usporavanje povlačenja iz regije. Uskoro potom, Šljivarić je kraljevskom odlukom poslan u mirovinu u dobi od 53 godine. Povukao se u miran život u Gignac i ondje poživio još više od dvadeset godina. Između ostalih priznanja, Šljivarić je 1810. dobio i Legiju časti, najviše francusko odlikovanje. Tom je prilikom posjetio Pariz na čelu izaslanstva Ilirskih provincija, koje je primio osobno Napoleon I. Sedam godina poslije, dobio je i francusko državljanstvo.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

Hrvatskivojnik.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]