Marko Ivan Pekica

Izvor: Wikipedija
Marko Pekica

Marko Ivan Pekica (Šaini kraj Barbana, 20. ožujka 1943.), hrvatski komunikolog međunarodnog glasa i hrvatski pjesnik,[1] profesor i predavač, novinar, pisac, scenarist, umjetnički fotograf i redatelj, marketinški stručnjak.[2] Po struci je profesor suvremenog hrvatskog jezika i komparativne književnosti. Specijalizirao je komunikologiju i edukaciju za odnose s javnošću. Redatelj više od 150 propagandnih filmova i reportaža te preko 300 radijskih poruka.[2]

Otac je hrvatske pjesnikinje Elije Pekice Pagon.[1][3]

Marketinški je stručnjak. Bio je voditelj marketinga Coce Cole za ondašnju Jugoslaviju. S tim je u svezi i preteča dresa hrvatske nogometne reprezentacije, koja je bila napravljena 1977. za završno izvlačenje nagrada u Sportskim novostima. Motiv dresa bio je hrvatski grb, s time što je na crvenim poljima bio logo Coca Cole; u dizajnu su sudjelovali Coca-Cola, Sportske novosti i Sport.[4]

Radio je kao gost predavač na raznim fakultetima  i raznim obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je velikog broja propagandnih kampanja (Badel, Bond Street, Coca-Cola, Franck, Gavrilović, Karlovačka pivovara, Kraš Zagreb, Schweppes, Martini, Marlboro, Camel, Camel Trophy, Winston American Campus i dr).[5]

Festival tržišnih komunikacija u Portorožu 1984. njegova je zamisao; bio je prvi direktor tog festivala.[2]

Redovni je sudionik tradicionalnog susreta barbanskih pjesnika Beside u jatu.[1]

Dobitnik više nagrada i priznanja.[2]

Zajedno sa svojom kćeri Eliom Marko je pokrenuo časopis za marketing u praksi Zvono i časopis za kulturu komuniciranja Epoha. Glavna urednica spomenutih strukovnih glasila bila je njegova kći Elia, a Marko je bio izvršni urednik.

Marko je bio izdavač i glavni urednik knjige o Josipu Sudaru Iz Jožine torbe i izvan nje. Obavljao je dužnost direktora marketinga Coca-Cole za jugoslavensko tržište, Karlovačke pivovare za hrvatsko tržište, Philip Morrisa za jugoistočnu i srednju Europu te je za isto područje vodio odnose s javnošću u Marlboro World Championship Team-u. Bio je savjetnik za marketing Coca-Cole, Philip Morrisa, RJR Reynoldsa, JTI – Japanese Tobacco Internationala, Sunce osiguranja i Rukometnog kluba Badel 1862 Zagreb. Tijekom 2012. godine obnašao je dužnost savjetnika za odnose s javnošću na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Godine 2013. održao je niz predavanja na poslijediplomskom studiju u sklopu UN-ovog Europskog centra za mir i razvoj (European Center for Peace and Development).

Časopis Epoha, br 59, naslovnica

Idejni je otac i prvi direktor Festivala tržišnih komunikacija u Portorožu 1984. godine (danas Golden Drum) i član IAA New York od 1982. godine (na kongresu IAA u Barceloni, deset godina kasnije, izabran u IAA World Council – među 40 najpoznatijih svjetskih komunikologa). Surađivao je s velikim brojem manifestacija (ATP Umag, FESTO, EVENTUM, Noć gutača reklama, WTA Bol, Univerzijada Zagreb).

Poeziju piše na čakavskom i objavljuje u Hrvatskoj i SAD-u pod pseudonimom Tone Muštaceja, dok fotografije potpisuje kao Paolo Paolini. S kćeri Eliom izlagao je fotografije u Houstonu, na međunarodnoj izložbi Never been to Houston. Dobitnik je višestrukih nagrada: Propagandist godine i Kampanja godine Polo (1980.), Grand Prix Portorož (1984.), Srebrne i Zlatne ideje za propagandne filmove u Portorožu, Zagrebu i Beogradu (1984., 1985., 1986.), Zlatna medalja Univerzijade – koordinator dizajna i vođa tima u kojem su bili dr. Josip Sudar, dr. Čedo Dinter i Marijan Serdarušić (1987.) te je od strane No Limit Festivala iz Sarajeva 2007. proglašen najboljim hrvatskim komunikologom u regiji. Udruga HOZ (Hrvatski oglasni zbor) predala mu je 2010. godine priznanje za izniman doprinos u razvoju marketinške struke.

Marko-Ivan Pekica bio je član mnogih žirija, a posebno je ponosan na rad u žiriju za izbor znaka maskote za Mediteranske igre u Splitu (1979.) te na svoje članstvo u žiriju za izbor znaka za Univerzijadu (1987.). Predsjednik žirija bio je tri puta na festivalu HOZ-a u Opatiji (Eventum) i tri puta predsjednik žirija na Noći gutača reklama itd.

Djela[uredi | uredi kôd]

Poeziju je objavio u Hrvatskoj i SAD-u u raznim zbirkama, publikacijama i časopisima (Bujština i dr.). Piše čakavskim narječjem pod pseudonimom Tone Muštaceja. Fotografije objavljuje pod pseudonimom Paolo Paolini.[2] Autor je literarnog CD-a čakavskog pjesništva Istro mila moja, lipa mati moja, objavljenog 2014., za koji je izbor pjesama napravila Elia Pekica Pagon.[1] Napisao je pogovor za knjigu Manifest humanosti. Zastupljen je u zborniku Na Diogenovu putu. Izdavačem i glavni urednik knjige o Josipu Sudaru Iz Jožine torbe i izvan nje.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Katalog NSK
  1. a b c d Čakavska poezija na nosaču zvuka. Istro mila moja, lipa mati moja. Hrvatsko slovo, 5. prosinca 2014., str. 20.
  2. a b c d e f u.: Marko Ivan Pekica, Istrapedia, pristupljeno 6. travnja 2015.
  3. Elia Patricia Pekica PagonArhivirana inačica izvorne stranice od 11. travnja 2015. (Wayback Machine), Istrapedia, pristupljeno 6. travnja 2015.
  4. Ivica Kihalić: Kako je nastao dres Vatrenih? Još 1977. godine skockali smo Iliju Zavišića...Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine), Jutarnji list, 17. studenoga 2010.
  5. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2019. Pristupljeno 12. prosinca 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)