Maximilian von Petrasch

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Maximilian von Petrasch (Olomouc, Češka, 1668.Fürstenau im Breslau’schen, Njemačka, 24. srpnja 1724.), časnik u austrijskoj vojsci [1][2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u češkoj u Olomoucu (Olmutz). Vojničku slavu stekao poslije 30. godine.[1]

Ustanak Franje II. Rakoczyja[uredi VE | uredi]

Dok je bio ustanak Franje II. Rákóczyja (1703.–11.), bio je zapovjednik brodske tvrđave u činu potpukovnika. Nadzirao je habsburško - osmansku granicu na Savi i donji tok Dunava.[1]

Austrijsko - osmanski rat 1716. - 1718.[uredi VE | uredi]

1716.[uredi VE | uredi]

Kad je izbio austro-turski rat, zapovijedao je Krajinom na Savi. 1716. je bio uspješna pohoda. Zaposjeo je Bosanski Brod, Dubočac i Kobaš. Bitka kod Bosanske Gradiške bilo je mjesto Petrascheva uspjeha. Sudjelovao je u bitci kod Dervente gdje se istaknuo vojnim uspjehom pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskoga.[1]

1717.[uredi VE | uredi]

Godine 1717. stekao je čin pukovnika. Ratna godina bila je uspješna. Zauzeo je osmansku utvrdu Lešnicu (Lischnitza) 25. svibnja i crtu od Šapca do Mitrovice.[2] Oslobađanje tih teritorija od Osmanlija značilo je jaču pozadinu, olakšanje logističke opskrbe glavnine habsburške vojske, dovoženja svježih pričuva i zamjena stare vojske, jer je osigurao vezu s Petrovaradinom.[1] Eugen Savojski je porazio velikog vezira Halil-pašu i tad je Petrasch provalio u Posavinu.[3] Pokušao je zauzeti utvrdu u Šapcu, ali neuspješno.[2] Zauzeo je važne osmanske tvrđave u Bijeljini i Rači. Planirao je osvojiti Zvornik. Drinu je prešao kod Badovinaca. Pohod je pripremao u Bijeljini. Opsjeo ga je u rujnu, ali nije uspio. Već prije upadi austrijskih postrojbi u Bosni potkraj krajem 17. i prvih desetljeća 18. stoljeća dali su na važnosti zvorničkoj tvrđavi, premda je bila daleko u pozadini. Zbog toga se broj dizdara u 18. stoljeću povećao s jednog na dvoje, a grad popravljan i utvrđen, zbog čega je mogao odoliti austrijskim napadima. Premoćna osmanska vojska došla je opsjednutom Zvorniku u pomoć. Osmanskim postrojbama zapovijedao je ćehaja (pomoćnik bosanskog beglerbega) Ibrahim–paša.[4] Numan paša Ćuprilić na brzinu je opremio vojske i poslao ćehaju Ibrahim-agu put Zvornika. Petrasch je bio ranjen i uz gubitke se povukao nazad preko Save. [3] Neuspjeli pohod na Zvornik prouzrokovao je veliki val iseljavanja katoličkih Hrvata u Slavoniju. Osmanlijama su trebali kmetovi i u opustjela hrvatska sela naselila su grkoistočnjačke kmetove, koji su od tada većina na tim prostorima.[5] Tijekom mirovnih pregovora ponovo je 1718. prešao Savu te udario dolinom Bosne i oslobodio Bosanski Brod, Derventu i Doboj, a Osman-paša Trebinjac je u protunapadu vratio izgubljene gradove i natjerao Petrascheve snage nazad preko Save. Petrascheva akcija polučila je uspjeh, jer su Požarevačkim mirom izboreni za Austriju neki gradovi s južne obale Save, a granica je pomaknuta sa Save na dva sata jahanja južnije u dubinu Bosne. [3]

1719.[uredi VE | uredi]

Godine 1718. napreduje u karijeri. Članom je carskoga povjerenstva za razgraničenje s Osmanskim Carstvom na rijeci Savi odlukom Eugena Savojskog, koji mu je predao zapovjedništvo nad osječkom utvrdom. [1]

Plemstvo[uredi VE | uredi]

1721. godine, pod njegovim zapovjedništvom dovršena je u Osijeku izgradnja utvrde (Kronenwerk) na sjevernoj obali Drave. Za sve brojne zasluge stekao je plemićki naslov.[1] Brat Ernst Anton i on su 1722. dobili ugarski barunat i indigenat,[2] a Maximilian je primljen u češko plemstvo. Napredovao je i u vojnoj karijeri. Došao je do čina podmaršala. I u mirnodopskom razdoblju zapovijedao je brodskom tvrđavom. Tijekom tog vremena zapovijedao i gradnjom nove brodske tvrđave sve do 1723. godine. Umro je u Fürstenauu 1724. godine.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Hrv. enciklopedija Petrasch, Maximilian von, Leks. zavod M. Krleža (pristupljeno 8. prosinca 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich: Petrasch, Maximilian Freiherr von, 1870., Band: 22 (1870), ab Seite: 105.
  3. 3,0 3,1 3,2 Safvet-beg Bašagić: Kratka uputa u Prošlost Bosne i Hercegovine. Od g. 1463-1850, str. 91-92
  4. (boš.) KONS Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Stari grad Zvornik nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, 3. svibnja 2005. (pristupljeno 8. prosinca 2017.)
  5. Portal Hrvata Bosne i Hercegovine Osmanska vlast i islamizacija (pristupljeno 8. prosinca 2017.)

Poveznice[uredi VE | uredi]