Eugen Savojski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Eugen Savojski
Grb plemićke obitelji Savoya

Eugen Savojski (Pariz, 18. listopada 1663. - Beč, 21. travnja 1736), princ, austrijski vojskovođa i državnik. Smatran je najvećim vojskovođom svoga vremena. Potječe iz sporedne linije savojske dinastije .

Vojna karijera[uredi VE | uredi]

Uspon[uredi VE | uredi]

Studirao je matematiku i prirodne znanosti. Stupio je u austrijsku vojsku nakon neuspjelog pokušaja da bude primljen u francusku vojsku. Istaknuvši se u ratovima protiv Turaka kod Beča, Pešte i Beograda i protiv Francuza u Pijemontu postao je general, a 1693. i feldmaršal. Od 1703. do smrti bio je predsjednik Dvorskoga ratnoga vijeća / savjeta. Bio je isto toliko sposoban državnik i političar koliko i vojskovođa pa je imao veliki utjecaj na vođenje poslova u Austriji prve polovine 18. stoljeća.

Pobjede nad Osmanlijama[uredi VE | uredi]

Eugen Savojski

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Opsada Beograda 1717.
Njegove pobjede nad Turcima (predvođenim sultanom) kod Sente 1697., kod Petrovaradina 1716. i kod Beograda 1717. značile su prekid turskih osvajanja u Europi, a rezultati tih pobjeda, Karlovački odnosno Požarevački mir, kojima je Austrija stekla velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Banat, današnju sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske i Erdelj, značili su učvršćenje Austrije u Podunavlju. Pobjede Eugena Savojskog nad Francuzima u Španjolskom nasljednom ratu (1701-1709) značile su istodobno jačanje austrijskih pozicija u zapadnoj Europi, gdje je Francuska bila u prvom planu političkih zbivanja.

Srbija[uredi VE | uredi]

Znatno je utjecao na uređenje Srbije za vrijeme austrijske vladavine 1718-1739. U Beogradskoj tvrđavi ostala je kapija princa Evgenija, a donedavno su postojali i ostatci njegovoga dvora na Dorćolu u Beogradu.

Pohod na Sarajevo[uredi VE | uredi]

Šestoga listopada 1697. godine sa 6.500 ratnika (4.000 kopljanika, 2.500 pješaka s puškama, 12 malih topova i dva mužara) krenuo je iz Osijeka i prešavši rijeku Savu kod Broda započeo kratkotrajni napad na Bosnu. Za jedanaest dana stigao je do Sarajeva, osvojio ga, opljačkao i popalio te se vratio u Osijek. S njim je Bosnu napustilo oko 40.000 katolika. Oni su se naselili u opustošenoj Slavoniji nakon protjerivanja Turaka. Poslije tog egzodusa, katolici su postali najmanja vjerska skupina u Bosni, dok na drugo mjesto, iza muslimana, dolaze pravoslavci.

Belvedere[uredi VE | uredi]

Dvorac Belvedere, bečka rezidencija Eugena Savojskog

Potkraj života sudjelovao je s manje uspjeha i u Ratu za poljsku baštinu. Neko vrijeme bio je carski namjesnik u Italiji i Flandriji. U svom dvorcu Belvedere (tal.: "lijep vidik") u Beču skupio je vrijednu zbirku umjetničkih djela i veliku knjižnicu. Porijeklom Talijan, po odgoju Francuz, postao je jedna od najistaknutijih osoba u Austriji, ratujući pod devizom "Austrija iznad svega".

Belje[uredi VE | uredi]

Godine 1697. austrijski car Leopold I., u skladu s tadašnjim običajima, a za posebne zasluge u pobjedi nad Turcima kod Sente, podario mu je imanje u južnoj Baranji. U sklopu imanja nalazilo se 13 sela, kojima je kasnije dodano još 6 sela, površine oko 800 km². Za sjedište imanja vlasnik je izabrao selo Bilje, gdje je između 1707. i 1712. sagradio Dvorac. Cijelo imanje dobilo je ime Belje po mađarskom izgovoru imena tog sela (Bellye).

Poslije smrti Eugena Savojskog, koji je bio neženja i nije imao direktnih nasljednika, počev od 1736. pa do kraja Prvog svjetskog rata, Belje je bilo naizmjenično u vlasništvu austrijskog dvora i pojedinih pripadnika njegovog plemstva.

Napomene[uredi VE | uredi]

  • U svim konzultiranim hrvatskim enciklopedijama i leksikonima Eugen Savojski je naveden pod tim imenom. Međutim, u "Glasu Slavonije" i u povijesnim knjigama nekih autora (npr. Davorina Taslidžića) ispred imena Eugen dodaje se ime Franjo, a prezime se piše i u obliku Savoyski.
  • Eugena Savojskog spominje i Anto Gardaš u svom romanu Duh u močvari (str. 161): "Kad su ga na Bečkom dvoru zapitali što želi kao nagradu za pobjedu nad Turcima, odgovorio je da bi želio posjed u Baranji poznat pod imenom Kopački rit. I dobio ga je. Tu nedaleko sagradio je dvorac..."
  • Roman Bizarij Jasne Horvat (Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.) donosi priču Zaključne veze sestrične princa Eugena od Savoje i Pijemonta, a u kazalu likova na samom kraju romana i životopis Eugena od Savoje. O Eugenu od Savoje Jasna Horvat navodi Eugenovu strast za stvaranjem (Bizarij, str. 269.): "Dvadesetih godina Osijekom je harala kuga. Eugen je držao, otpor ovoj epidemiji može pružiti jedino život u uzgonu. Kada je bolesti podlegnuo general Petrash, Eugen je naložio izgradnju zgrade vojnog zapovjedništva – Generalatshausa, a kasnije i vojarne – Generalatkasserne na sjevernoj strani glavnog tvrđavskog trga. Tugu je pokazivao sebi svojstvenim načinom... Kašljao je i zidao..."

Ista autorica opisuje smrt Eugena od Savoje (Bizarij, str. 270.):"Umro je kada su u godini njegova rođenja 1663. posljednje dvije brojke sljedećeg stoljeća zamijenile mjesto. Bio je 21. dan mjeseca travnja 1736. godine i on je noć proveo s Mađaricom Eleonorom igrajući karte. Ujutro je uz njega, već hladnog i ukočenog, pronađen rukopis pod nazivom Kvadrat sedmica. Po nekim nagađanjima, Eugen je samome sebi bacao tarot. U šaci je čvrsto stiskao nekoliko karata, među njima i Opsjenara, najavu novog u životu i simbola ravnoteže elementarnih sila kontroliranih umom."

Ime[uredi VE | uredi]

Jezik Ime Eugena Savojskog
bosanski Eugen Savojski
češki Evžen Savojský
danski Prins Eugen af Savoyen
engleski Prince Eugene of Savoy
francuski (François) Eugène de Savoie-Carignan ili François-Eugène, prince de Savoie-Carignan
hrvatski Eugen Savojski
japanski プリンツ・オイゲン
mađarski Savoyai Jenő
nizozemski Eugenius van Savoye
norveški Eugene av Savoie
njemački Eugen von Savoyen ili Franz Eugen, Prinz von Savoyen-Carignan
poljski Eugeniusz Sabaudzki
rumunjski Eugen de Savoia
ruski Евгений Савойский
slovački Eugen Savojský
slovenski Evgen Savojski
srpski Eugen Savojski (Еуген Савојски) ili Evgenij Savojski ili Evgenije Savojski
španjolski Eugenio de Saboya ili Francisco Eugenio, Principe de Saboya-Carignan
švedski Eugen av Savojen
talijanski Eugenio di Savoia
vijetnamski Eugene xứ Savoy

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Eugen Savojski
  • "Opća enciklopedija JLZ" (2 C-Fob), Zagreb, 1977.
  • "Enciklopedija Jugoslavije" (4 E-Hrv), Zagreb, 1986.
  • "Belje. Tvornica šećera. 75", Šećerana, 1986.
  • "Mala enciklopedija Prosveta" (1 A-J), Beograd, 1978.
  • EON, HER
  • "Vremeplov", Glas Slavonije, 86, 27271, 43 - Osijek, 12. X. 2006.