Međunarodna Paneuropska unija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zastava Paneuropske Unije

Međunarodna Paneuropska unija, također i Paneuropski pokret, najstariji je pokreta za ujedinjenjem Europe koji je 1922. godine pokrenuo grof Richard von Coudenhove-Kalergi. On je analizirao prilike u svjetskoj politici nakon 1. svjetskog rata i zauzeo se za ujedinjenje Europe. Vjerovao je da je ujedinjena Europa jedini put kojim se može spriječiti izbijanje novog rata na njenu tlu i očuvati njena povijesna uloga među sve jačim izvaneuropskim silama.

Paneuropska unija je od početka bila antikomunistički orijentirana; nakon širenja fašističkih i nacističkih ideja Richard von Coudenhove-Kalergi odbija mogućnost suradnje u ujedinjenju Europe kako ga misli provesti Hitler - zato mora iz Austrije emigrirati za Francusku, a potom i za Sjedinjene Američke Države.

Po kraju II. svjetskog rata, pokret je nastavio snažno djelovati, zahtijevajući osnivanje europske skupštine, u koju će ulaziti zastupnici u nacionalnim parlamentima. Za razliku od drugih sličnih pokreta, Paneuropska unija se zalagala za ujedinjenje cijele Europe (u kojoj međutim nema mjesta za totalitarne režime), a protiv zatvaranja u klub bogatih zapadnoeuropskih zemalja.

U povijesnom govoru gdje se Winston Churchill 1946. godine založio za "Sjedinjene Europske Države", izrijekom se i uz najveće pohvale spominje Richarda von Coudenhove-Kalergija i rad Paneuropske unije.[1]

Zahvaljujući radu Paneuropske unije, 1947. godine nastaje Europska parlamentarna unija - nominalno privatna organizacija sastavljena od članova parlamenata različitih zemalja, koja je promicala ideju zajedničkoga europskoga tržišta, te bliske međunarodne suradnje demokratskih europskih zemalja - i koja predstavlja preteču Vijeća Europe osnovanoga 1950. godine. Vijeće Europe je 1950.-ih godina zasnovano na onakvim načelima i sa onakvim ciljevima kakve je između dva svjetska rata bila zacrtala Paneuropska unija; to vrijedi osobito za (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.-te godine, do danas temeljni akt na kojemu počivaju europske asocijacije.

Osim jedinstva Europe, Paneuropska unija promiče poštivanje načela supsidijarnosti, a pod krilaticom "grčka mudrost, rimsko pravo i kršćanska vjera" obuhvaća tri temeljne odrednice zajedničkoga europskoga identiteta, u kojem su podjednako sudjelovali grčka filozofija, rimska pravna stečevina i kršćanski humanizam. Panueropska unija se zalaže za Europu kao jedinstveni prostor utemeljen na pravu naroda na samoodređenje, pravu narodnosnih skupina na slobodan razvoj i na ljudskim pravima svakog pojedinca; te kao prostor koji obuhvaća zemlje zajedničkog europskog naslijeđa do granica do kojih se poštuju sloboda i demokracija. Posebnu pozornost obraća na socijalni nauk, otvorenost svijetu i zaštitu okoliša.

Predsjednici Paneuropske Unije:

1922. - 1973. Richard von Coudenhove-Kalergi, osnivač i prvi predsjednik
1973. - 2004. Otto von Habsburg, počasni predsjednik
2004. - danas Alain Terrenoire, trenutni predsjednik

Hrvatska Paneuropska Unija[uredi VE | uredi]

Hrvati u iseljeništvu su niz godina djelotvorno sudjelovali u paneuropskome pokretu prije nego što su se stvorili uvjeti da se u Hrvatskoj osnuje nacionalna paneuropska organizacija, koja je osnovana 30. svibnja 1991., ali u najkraćem propisanom roku kao tradicionalno srednjoeuropska i mediteranska zemlja bivše Austro-Ugarske Monarhije prihvaćena u članstvo Paneuropske Unije s naklonošću. Prvi predsjednik Hrvatske Paneuropske Unije bio je akademik Mislav Ježić, kojeg je zamjenio prof. dr. Pavo Barišić. Od tada akademik Ježić vrši funkciju počasnoga predsjednika HPEU.

Ostale članice su aktivno radile u korist priznanja Hrvatske i Slovenije. Djelatnost Hrvatske paneuropske unije po osnivanju je usmjerena na slanje obavijesti u Europu i svijet o Hrvatskoj i o ratu protiv Hrvatske. Zatim i na posredovanje u dopremi humanitarne pomoći. HPEU se u suradnji s hrvatskim zastupnicima u Europskome parlamentu posebno zalaže za proširenje Europske unije na zemlje jugoistočne Europe.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gehler; "Speech of Sir Winston Churchill, Zurich, 19th September 1946", službene stranice Vijeća Europe, pristupljeno 03.09.2013.