Medo Pucić
Medo Pucić (Dubrovnik, 12. ožujka 1821. – Dubrovnik, 30. lipnja 1882.), poznat kao i Orsat Pucić (tal.: Orsato Pozza[1]), književnik i političar iz Dubrovnika iz doba Habsburške Monarhije. Bio je rodom iz Dubrovnika i katoličke vjeroispovijesti, ali se izjašnjavao Srbinom.[1] Smatrao je da je religija irelevantna za utvrđivanje pripadnosti narodu, te podržavao panslavenske ideje Pavela Jozefa Šafárika i ostalih.[1]
Brat Meda Pucića bio je političar Niko Pucić.[2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Medo potječe iz stare dubrovačke vlastelinske obitelji Pucić. Pohađao je licej u Veneciji, gdje se 1841. upoznao s Janom Kollárom.[1] Bio je zapanjen panslavističkim idejama i ilirskim pokretom. Na temelju panslavizma kasnije je došao do ideje katoličkih Srba (u 19. i ranom 20. st. u Dubrovniku postoji pokret Srba katolika). Od 1841. do 1843. studirao je u Padovi, pa od 1843. do 1845. pravo u Beču. Živio je u gradovima Lucca i Parma od 1846. do 1849., a kasnije uglavnom u Dubrovniku. Pucić je za vrijeme nacionalnih pokreta Hrvata i Srba iznosio protiv teorije o hrvatskom povijesnom pravu na Dalmaciju etno-jezikoslovne argumente slavista Kollara, Šafárika, Dobrovskoga i ostalih po kojima svi štokavski govori zapravo čine srpski jezik. Medo Pucić bio je pristaša ujedinjenja svih južnoslavenskih zemalja unutar Habsburške Monarhije. Od 1868. do 1872. živio je u Beogradu gdje je bio učitelj mladom knezu Milanu Obrenoviću IV.
Pucić je počeo pisati 1840. Pisao je lirske i epske pjesme, političke eseje i povijesne studije. Slijedi popis njegovih djela.
- Slovjanska antologija iz rukopisah dubrovačkih pjesnikah (1844.)
- Talijanke (1849.)
- Spomenici srpski od godine 1395. do 1423. (1862.)
- Dei canti popolari illirici, discorso detto Adam Mickiewicz (1860.)
- Giovanni Gundulich. vita (1843.)
- Pjesme (1876. i 1879.)
- Karađurđevka (1864.)
- Kasnachich G. (Giovanni) Augusto e O.P (Orsato Pozza) sugli slavi from giornale Dalmazia 1847 n. p. 43
- Le nozze di Platone, o dialogo dell amore, tradotto nell´occasione delle nozze di sua sorella Anna (con Marino Giorgi) dal Conte Orsato Pozza (1857.)
- Compendio della storia di Ragusa dall´originale italiano di G. Resti per cura di O. Pozza (1856.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Ivo Banac: The Confessional "Rule" and Dubrovnik Exception (engl.)
- ↑ (nje.) N. Stančić: Pucić (Pozza), Niko (Conte) (1820-1883), Politiker ÖBL 1815-1950, sv. 8 (Lfg. 39, 1982), str. 324