Medo Pucić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Medo Pucić

Medo Pucić (Dubrovnik, 12. ožujka 1821. - Dubrovnik, 30. lipnja 1882.), poznat kao i Orsat Pucić (tal.: Orsato Pozza[1]), književnik i političar iz Dubrovnika iz doba Habsburške Monarhije. Bio je rodom iz Dubrovnika i katoličke vjeroispovijesti, ali se izjašnjavao Srbinom[1]. Smatrao je da je religija irelevantna za utvrđivanje pripadnosti narodu, te podržavao panslavenske ideje Pavela Jozefa Šafárika i ostalih[1].

Brat Meda Pucića bio je političar Niko Pucić.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Medo potječe iz stare dubrovačke vlastelinske obitelji Pucić. Pohađao je licej u Veneciji, gdje se 1841. upoznao s Janom Kollárom[1]. Bio je zapanjen panslavističkim idejama i ilirskim pokretom. Na temelju panslavizma kasnije je došao do ideje katoličkih Srba (u 19. i ranom 20. st. u Dubrovniku postoji pokret Srba katolika). Od 1841. do 1843. studirao je u Padovi, pa od 1843. do 1845. pravo u Beču. Živio je u gradovima Lucca i Parma od 1846. do 1849., a kasnije uglavnom u Dubrovniku. Pucić je za vrijeme nacionalnih pokreta Hrvata i Srba iznosio protiv teorije o hrvatskom povijesnom pravu na Dalmaciju etno-jezikoslovne argumente slavista Kollara, Šafárika, Dobrovskoga i ostalih po kojima svi štokavski govori zapravo čine srpski jezik. Medo Pucić bio je pristaša ujedinjenja svih južnoslavenskih zemalja unutar Habsburške Monarhije. Od 1868. do 1872. živio je u Beogradu gdje je bio učitelj mladom knezu Milanu Obrenoviću IV.

Pucić je počeo pisati 1840. Pisao je lirske i epske pjesme, političke eseje i povijesne studije. Slijedi popis njegovih djela.

  • Slovjanska antologija iz rukopisah dubrovačkih pjesnikah (1844.)
  • Talijanke (1849.)
  • Spomenici srpski od godine 1395. do 1423. (1862.)
  • Dei canti popolari illirici, discorso detto Adam Mickiewicz (1860.)
  • Giovanni Gundulich. vita (1843.)
  • Pjesme (1876. i 1879.)
  • Karađurđevka (1864.)
  • Kasnachich G. (Giovanni) Augusto e O.P (Orsato Pozza) sugli slavi from giornale Dalmazia 1847 n. p. 43
  • Le nozze di Platone, o dialogo dell amore, tradotto nell´occasione delle nozze di sua sorella Anna (con Marino Giorgi) dal Conte Orsato Pozza (1857.)
  • Compendio della storia di Ragusa dall´originale italiano di G. Resti per cura di O. Pozza (1856.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Ivo Banac: The Confessional "Rule" and Dubrovnik Exception (engl.)
  2. (nje.) N. Stančić: Pucić (Pozza), Niko (Conte) (1820-1883), Politiker ÖBL 1815-1950, sv. 8 (Lfg. 39, 1982), str. 324