Prijeđi na sadržaj

Metateza likvida

Izvor: Wikipedija

Metateza likvida (premetanje likvida, premetanje bočnika) glasovna je promjena zamjene mjesta glasova u slavenskim jezicima u općeslavenskome razdoblju praslavenskog jezika na južnoslavenskom i zapadnoslavenskom jezičnom prostoru.[1] Promjena je djelovala na slogove u kojima su se praslavenske likvide *r i *l javljale u skupinama *or, *ol, *er, *el u zatvorenome slogu (tj. na početku riječi ispred suglasnika ili u sredini riječi između dvaju suglasnika).[2]

Rezultati

[uredi | uredi kôd]

Rezultat promjene ovisi o fonološkom okruženju i naglascima, a razlikuje se u različitim slavenskim jezicima.

Potpuna metateza likvida

[uredi | uredi kôd]

Samoglasnik ispred likvide produljuje se, čemu slijedi metateza. Rezultati su tog oblika metateze likvida:[2]

  • *or > ra (praslavenski *gord > hrvatski grad)
  • *ol > la (praslavenski *golva > hrvatski glava)
  • *er > rě (praslavenski *bergъ > brěgъ > hrvatski brijeg)
  • *el > lě (praslavenski *melti > mlêti > hrvatski mljeti)

Potpuna metateza likvida odlika je južnoslavenskih jezika. Češki jezik i slovački jezik provode potpunu metatezu likvida na slogovima u sredini riječi.[2][1]

Nepotpuna metateza likvida

[uredi | uredi kôd]

Metateza se događa bez duljenja samoglasnika. Rezultati su tog oblika metateze likvida:[2]

  • *or > ro (praslavenski *gord > poljski gród)
  • *ol > lo (praslavenski *golva > poljski głowa)
  • *er > re (praslavenski *berza > lužičkosrpski brěza)
  • *el > le (praslavenski *pelva > poljski plewa)

Nepotpuna metateza likvida odlika je poljskog jezika i lužičkosrpskih jezika.[2]

Datiranje glasovne promjene

[uredi | uredi kôd]

Među znanstvenicima ne postoji konsenzus o datiranju te glasovne promjene.[3] U pravilu se datira između 8. st. i 9. st. nakon djelovanja zakona otvorenih slogova. Metateza likvida vidljiva je u jezičnom posuđivanju toponimima, primjerice:

  • latinski Arba > hrvatski Rȃb,
  • latinski Albōna > hrvatski Làbīn,
  • latinski Scardōna > hrvatski Skràdīn.

Dakle, možemo je vremenski povezati s dolaskom Slavena na područje današnje Hrvatske.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7
  2. a b c d e [1] IHJJ, Struna, metateza likvida, pristupljeno 2. listopada 2020.
  3. a b Holzer, Georg (2007), Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Frankfurt am Main: Peter Lang, ISBN 978-3-631-56119-5

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Kapović, Mate (2008), Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-847-6
  • Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7
  • Holzer, Georg (2007), Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Frankfurt am Main: Peter Lang, ISBN 978-3-631-56119-5