Metateza likvida
Metateza likvida (premetanje likvida, premetanje bočnika) glasovna je promjena zamjene mjesta glasova u slavenskim jezicima u općeslavenskome razdoblju praslavenskog jezika na južnoslavenskom i zapadnoslavenskom jezičnom prostoru.[1] Promjena je djelovala na slogove u kojima su se praslavenske likvide *r i *l javljale u skupinama *or, *ol, *er, *el u zatvorenome slogu (tj. na početku riječi ispred suglasnika ili u sredini riječi između dvaju suglasnika).[2]
Rezultati[uredi | uredi kôd]
Rezultat promjene ovisi o fonološkom okruženju i naglascima, a razlikuje se u različitim slavenskim jezicima.
Potpuna metateza likvida[uredi | uredi kôd]
Samoglasnik ispred likvide produljuje se, čemu slijedi metateza. Rezultati su tog oblika metateze likvida:[2]
- *or > ra (praslavenski *gord > hrvatski grad)
- *ol > la (praslavenski *golva > hrvatski glava)
- *er > rě (praslavenski *bergъ > brěgъ > hrvatski brijeg)
- *el > lě (praslavenski *melti > mlêti > hrvatski mljeti)
Potpuna metateza likvida odlika je južnoslavenskih jezika. Češki jezik i slovački jezik provode potpunu metatezu likvida na slogovima u sredini riječi.[2][1]
Nepotpuna metateza likvida[uredi | uredi kôd]
Metateza se događa bez duljenja samoglasnika. Rezultati su tog oblika metateze likvida:[2]
- *or > ro (praslavenski *gord > poljski gród)
- *ol > lo (praslavenski *golva > poljski głowa)
- *er > re (praslavenski *berza > lužičkosrpski brěza)
- *el > le (praslavenski *pelva > poljski plewa)
Nepotpuna metateza likvida odlika je poljskog jezika i lužičkosrpskih jezika.[2]
Datiranje glasovne promjene[uredi | uredi kôd]
Među znanstvenicima ne postoji konsenzus o datiranju te glasovne promjene.[3] U pravilu se datira između 8. st. i 9. st. nakon djelovanja zakona otvorenih slogova. Metateza likvida vidljiva je u jezičnom posuđivanju toponimima, primjerice:
- latinski Arba > hrvatski Rȃb,
- latinski Albōna > hrvatski Làbīn,
- latinski Scardōna > hrvatski Skràdīn.
Dakle, možemo je vremenski povezati s dolaskom Slavena na područje današnje Hrvatske.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7
- ↑ a b c d e [1] IHJJ, Struna, metateza likvida, pristupljeno 2. listopada 2020.
- ↑ a b Holzer, Georg (2007), Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Frankfurt am Main: Peter Lang, ISBN 978-3-631-56119-5
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Kapović, Mate (2008), Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-847-6
- Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7
- Holzer, Georg (2007), Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Frankfurt am Main: Peter Lang, ISBN 978-3-631-56119-5