Mihail Ljermontov
| Mihail Jurjevič Ljermontov Михаил Юрьевич Лермонтов | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 2. listopada 1814. |
| Smrt | 27. srpnja 1841. (26 god.) Pjatigorsk, Rusija |
| Književni period | romantizam |
Važnija djela | |
Mihail Jurjevič Ljermontov (Moskva, 2. listopada 1814. – Pjatigorsk, 27. srpnja 1841.) bio je ruski književnik.
Rođen i odrastao u Moskvi, Ljermontov je napustio moskovsko sveučilište i stupio u gardijsku vojnu akademiju u Petrogradu. Potresen Puškinovom smrću napisao je pjesmu Smrt pjesnika, zbog koje je uhićen i po carevoj naredbi premješten na Kavkaz. Pomilovan je, ali zbog dvoboja sa sinom francuskog zastupnika ponovno je premješten na Kavkaz. Nije se uspio osloboditi vojne službe i posvetiti isključivo književnom radu. Godine 1841., došavši u sukob s kolegom iz vojne škole, časnikom Martinovom, ubijen je u dvoboju, u dobi od 26 godina.
Kao romantik pjevao je o ljudima snažnih strasti, o proslavljenim junacima i ruskoj prošlosti. Osuđuje društvo kakvo poznaje te slavi poštenje i snažne karaktere. U romanu Junak našeg doba prikazuje zatvoren krug plemićkog društva, junaka čiji je "portret sastavljen od poroka sveg našeg pokoljenja".
Važnija djela su mu Boardino, Jedro, Domovina, Demon te I dosadno i tužno.
- Povijest čovječje duše, pa i one najneznatnije, gotovo je zanimljivija i korisnija od povijesti cijelog naroda, osobito kad ju je napisao zreo um, koji je sam sebe valjano promatrao, i kad je pisana bez tašte želje da pobudi sažaljenje ili divljenje.
- Junak našeg doba (1840.)
- Strasti nisu ništa drugo nego ideje u prvom svom razvitku; one su svojina mladoga srca i glup je onaj koji misli da će one za cijeloga života njime vladati. Mnoge mirne rijeke počinju bučnim slapovima, a nijedna ne skače i ne pjeni se do samoga mora.
- Junak našeg doba (1840.)
