Modrići

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Grb Ivana Modrića s voštanog pečata u pismu koje je Ivan Modrić uputio iz Varaždina Jurju Otmiću 30. srpnja 1673

Modrići (Modrich), stara hrvatska plemićka obitelj iz zaleđa Zadra, čiji su preci u XIII. stoljeću prešli u Liku i Krbavu. Nakon turskih osvajanja Like i Krbave krajem XV. i početkom XVI. stoljeća prelaze u Hrvatsko zagorje, a grana Modrića iz zadarskog zaleđda početkom XVIII. stoljeća u Senj.

Ogranci ove plemićke obitelji naselili su se, početkom XVI. stoljeća, u Hrvatsko zagorje u Varaždinsku i Križevačku županiju. U zapisu o svjedočenju više od 420 plemića Zagrebačke i Križevačke županije od 1. kolovoza 1519. godine, a u sporu turopoljskih plemenitaša protiv Jurja Brandenburga spominju se i plemići Mirko i Andrija Modrić (Mwdrich de Czunovecz) iz Cunovca. Mjesto Cunovec se nalazilo u nekadašnjoj Križevačkoj županiji nedaleko od današnjih naselja Ljubešćica, Kapela Kalnička, Čurilovec i Pišćanovec. Toponim Czunovec se u raznim pravnim spisima Križevačke županije spominje sve do početka XIX. stoljeća U vrijeme turskih prodora krajem XVI. stoljeća dio Modrića prebiva u Varaždinu gdje nastaje drugi oblik prezimena Modrović. Dio se iseljava u Mađarskuu okolicu Győra odakle potječu Modrići koji su dobili novu grbovnicu 1791. godine.

Ivan Modrić zajedno s plemićima Andrijom Žustom, Martinom Jakušem, Stanislavom Sišćanom, Jurjem Bočanijem, Jurjem Gredeljem, Ivanom Draganićem, Jurjem Ivankom, Grgurom i Markom Horžićem, Ivanom Horgom i Markom Kurtićem dobiva 18. lipnja 1647. posjede Pišćanovec i Čurilovec darovnicom Ivana III. Draškovića. Od tog perioda potomci Modrića žive, pored Senja i u Leskovcu Topličkom i u Hrastovcu Topličkom. S tim da se korijeni modrića u Leskovcu Topličkom i Hrastovcu Topličkom mogu pratiti unazad do 1519. godine. Ivan Modrić je bio pisar Jurja Otmića vlasnike djela Martijanca. Godine 1649. Hrvatski sabor jednoglasno potvrđuje grbovnicu za Nikolu Modrića i njegovu braću - Stjepana, Tomu i Ivana. Nikola Modrić je bio oženjen s Katarinom.

Nova grbovnica podjeljena od Leopolda II u Beču 21. srpnja 1791., a potvrđeno u Hrvatskom saboru 1792. za braću Ivana, Petra Martina i Mihaela Modrović drugačije Modrić. Djeca Ivan Modrića i supruge mu Elizabete Janko su: Ivan Nepomuk,Jospi Aleksandar, Stjepan Ignacije, Franjo Xaver, Nikola Leopold, Antun Franjo, Ana Ivana i Franciska Elizabeta. Dok je Petar Martin iz braka s ženom Barbare Bontz imao jednog sina Ignacija, a iz drugog braka s Barbarom Zlinsky djeca su: Josip, Ana i Barbara. Djeca Mihaela sa suprugom Katarinom Ratz su: Juraj, Martin, Josip, Stjepan, Mihael, Katarina Elizabeta i Ana. To su potomci Modrića iz Varaždinske županije u Hrvatskoj čiji potomci danas žive u Mađarskoj u Đursko-mošonjsko-šopronskoj, Bila i Peštanskoj županiji

Grb mađarske grane Modrića prema grbovnici od 21. srpnja 1791.

Potomci i danas žive u Hrvatskoj u Varaždinskoj županiji.

Rodoslovlje roda Modrić[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • HR-NAZ: Capit. Zagrab. Locus Credibilis – P 587
  • Zaključci Hrvatskog sabora, sv. 1., 1631-1693., Zagreb 1958.
  • HR-HDA-28: Križevačka županija: Acta nobilitaria; kutija 759
  • HR-HDA-28: Križevačka županija: Acta nobilitaria; kutija 760
  • HR-HDA-749: Obitelj Oršić, kutija 17; pismo Ivana Modrića pisano u Varaždinu 30. srpnja 1673. za Jurja Otmića
  • HU-MOL: A57 - Magyar Kancelláriai Levéltár - Libri Regii, vol 55, pag. 700-703
  • HU-MOL: A 39 - Magyar Kancelláriai Levéltár - Acta generalia - 1791 - N°. 5611.
  • HU-MOL: C 43 - Helytartótanácsi Levéltár - Acta secundum referentes - Skerlecz Ferenc - 1782 - F. 31.
  • HU-MOL: C 43 - Helytartótanácsi Levéltár - Acta secundum referentes - Skerlecz Ferenc -1783 - F. 12.
  • HU-MOL: C 57 - Helytartótanácsi Levéltár - Departamentum nobilitare - megye - 1838 - F. 99.
  • HU-MOL: C 57 - Helytartótanácsi Levéltár - Departamentum nobilitare - megye - 1840 - F. 79.
  • HU-MOL: C 57 - Helytartótanácsi Levéltár - Departamentum nobilitare - megye - 1841 - F. 103.
  • HU-MOL: C 57 - Helytartótanácsi Levéltár - Departamentum nobilitare - megye - 1842 - F. 79.
  • Emilij Laszowski, Povjesni spomenici plem. općine Turopolja nekoć "Zagrebačko polje" zvane, sv. 2, Zagreb, 1905.