Prijeđi na sadržaj

Monophyllaea

Izvor: Wikipedija
Monophyllaea
Jednolistna biljka Monophyllaea pendula. Svaki list je zasebna biljka. Cijela biljka sastoji se od samo jednog lista.
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Lamiales
Porodica:Gesneriaceae
Potporodica:Didymocarpoideae
Tribus:Epithemateae
Podtribus:Monophyllaeinae
Rod:Monophyllaea
Bennet & R.Br.
Baze podataka

Monophyllaea, rod Gesnerijevki iz podtribusa Monophyllaeinae dio tribusa Epithemateae Sastoji se od 38 vrsta monokarpičnog višegodišnjeg ili jednogodišnjeg bilja rasprostranjenog po Maleziji[1]

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Ime roda dolazi od grčkog μονος, monos = jedan, i φυλλον, phyllon = list, što se odnosi na jedan list biljke (prošireni kotiledon).[2]

Opis[uredi | uredi kôd]

To su višegodišnje ili jednogodišnje monokarpne biljke (one koje jednom cvjetaju i zatim uginu). (Obično) jedna stabljika je mesnata i najčešće nosi veliki pojedinačni list. Ovo je "makrokotiledon", uvećani oblik jednog od dva originalna kotiledona (supka) koja izlazi iz sjemena. Neke vrste su povremeno cvjetne s 3-4 lista. Široko je rasprostranjen u Maleziji (od Sumatre do Nove Gvineje i od Južnog Tajlanda i od Luzona do Jave), a raste uglavnom na vapnenačkim stijenama, u sjenovitim šumama, na ulazima u špilje i ispod stijena.

S obzirom na jednolisni habitus (makrokotiledon kod nekih vrsta doseže duljinu od 1 m) i arhitekturu cvata, Monophyllaea je jedan od najčudnijih rodova Gesneriaceae. Od posebnog je interesa M. singularis (Borneo), s cvjetovima koji izbijaju iz stabljike, tehnički "hipokotila", i srednje žile jednog lista/makrokotildedona (Weber 1987, 1990, Imaichi i dr. 2001). Kod tri vrste (M. caulescens, M. ramosa i M. elongata) stvara se nekoliko listova koji veličinom i oblikom kopiraju makrokotiledon.[3] Broj kromosoma: 2n = 20, 22, 24.[2]

Vrste[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. World Plants (Complete List), pristupljeno 6. srpnja 2024.
  2. a b Genera, pristupljeno 7. srpnja 2024.
  3. gesneriad, pristupljeno 7. srpnja 2024.