Mordvinski jezici

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mordvinski jezici
Speech balloon.svg

Države
govorenja:
Rusija, pretežito Mordovija
Regije
govorenja:
jugozapadna i jugoistočna Rusija
Etnicitet: Mordvini
Broj govornika: oko 60.000 u Rusiji (2010.)
Rang:
Razredba: Uralski jezici
Ugrofinski jezici
Finsko-povolški jezici
Jezični kôd
ISO 639-1: Nema
ISO 639-2: Nema
ISO 639-3: Nema
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika

Mordvinski ili Mordovski jezici (ruski: Мордовские языки) podskupina je uralskih jezika koji sadrži uskopovezani erzjanski (erzjamordvinski) i mokšanski (mokša, mokšamordvinski). Ta dva jezika pretežito se pričaju u Mordoviji.[1] Prije se smatralo da su erzjanski i mokšanski jedan te isti jezik zvan mordvinski jezik.[2] Danas ga se tretira kao malu jezičnu porodicu. Zbog razlika u fonologiji, vokabularu i gramatici, erzjanski i mokšanski nisu međusobno razumljivi. Zbog toga govornici ova dva jezika koriste ruski kao lingua francu prilikom sporazumijevanja s govornikom drugoga mordvinskoga jezika.[3]

Oba dva mordvinska jezika imaju drugačije književne forme. Erzjanski književni jezik stvoren je 1922. godine, a mokšanski 1923. godine.[4]

Fonološke razlike između dva jezika su:[2]

  • Mokšanski zadržava razliku kod samoglasnika /ɛ, e/, dok ih erzjanski ima spojene u glas /e/.
  • U nenaglašenim slogovima, erzjanski ima samoglasničku harmoniju kao i drugi uralski jezici, koristeći [e] u riječima s prednjim samoglasnicima i [o] u riječima sa stražnjima samoglasnicima. Mokšanski jezik na tome mjestu ima jednostavni šva [ə]
  • Na početku riječi erzjanski ima postalveolarnu afrikatu /tʃ/ koja u mokšanskome odgovara frikativu /ʃ/.
  • Pored bezvučnih frikativa, likvide /r, rʲ, l, lʲ/ i polusamoglasnik /j/ u mokšanskome su nenaglašeni u obliku [r̥ r̥ʲ l̥ l̥ʲ ȷ̊].

Srednjovjekovni meščerski jezik možda je pripadao mordvinskima jezicima ili im je bio blizak.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Grenoble, Lenore. 2003. Language Policy in the Soviet Union. Springer. str. A80. ISBN 978-1-4020-1298-3
  2. a b Raun, Alo. 1988. Sinor, Denis (ed.) (ur.). The Uralic languages: Description, history and foreign influences. BRILL. str. A96. ISBN 978-90-04-07741-6CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  3. Minahan, James. 2000. One Europe, Many Nations. Greenwood Publishing Group. str. A489. ISBN 978-0-313-30984-7
  4. Wixman, Ronald. 1984. The Peoples of the USSR. M.E. Sharpe. str. A137. ISBN 978-0-87332-506-6

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]