Mors
U rimskoj mitologiji Mors (poznat i kao Letum) božanska je personifikacija smrti.[1] Grčki bog Tanatos jednak mu je. Mors je također latinska riječ za "smrt"; premda je gramatički rod te riječi u latinskome ženski, u umjetnosti starog Rima to božanstvo nije prikazano u ženskom obliku.[2][3] Međutim, latinske pjesnike ograničavao je gramatički rod te riječi.[4] Horacije spominje pallida Mors, "blijedu Smrt", koja podjednako kuca na vrata siromašnih i vladara.[5] Seneka, kojem je Mors također blijedo biće, spominje njegove "pohlepne zube".[6] Tibul prikazuje Morsa kao crnog ili tamnog.[7]
Mors je sin božice noći Noks. Brat mu je bog sna Somnus. Mors se miješa s Marsom, bogom rata (zbog imena),[8] i Plutonom, bogom koji vlada podzemljem i dušama mrtvaca, ali nije bog smrti.
Prema mitu kad netko umre, Mors mu uzme dušu i odnese je do Plutona. U jednoj priči Herkul je trebao spasiti jednu ženu, odnosno njezinu dušu od Morsa.
Mors je Plutonov sluga. S Merkurom, Jupiterovim sinom i Plutonovim nećakom, nosi duše u podzemlje.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Johann Christoph Wilhelm Ludwig Döderlein. Handbook of Latin Synonymes.
- ↑ Karl Siegfried Guthke, The Gender of Death: A Cultural History in Art and Literature (Cambridge University Press, 1999.)
- ↑ Diana Burton, The Gender of Death, Personification in the Greek World (Ashgate, 2005.)
- ↑ Diana Burton, "The Gender of Death," in Personification in the Greek World (Ashgate, 2005), str. 57–58.
- ↑ Horacije, Ode, 1.4.14–15.
- ↑ Avidis … dentibus: Seneka, Bijesni Herkul 555.
- ↑ Tibul 1.3.3.
- ↑ Jane Chance, Medieval Mythography: From Roman North Africa to the School of Chartres, A.D. 433–1177 (University Press of Florida, 1994.)