NK Lošinj
| NK Lošinj | |||
|---|---|---|---|
| Puno ime | Nogometni klub Lošinj | ||
| Osnovan | 1976. | ||
| Igralište | Čikat | ||
| Kapacitet | 500 | ||
| Trener | Marinko Batistić | ||
| Liga | 1. ŽNL PGŽ | ||
| |||
NK Lošinj je nogometni klub iz Malog Lošinja. Trenutačno se natječe u 1. županijskoj nogometnoj ligi.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Početci nogometa na Lošinju protežu se do Austro-Ugarskog doba, kad je grad bio važna luka u kontaktu s ostatkom svijeta, pa je i nogomet stigao na Lošinj mnogo ranije nego u ostatak Hrvatske. Prvi športski klubovi pokrenuti su prije Prvoga svjetskog rata, ali slaba povezanost sprječavala je razvitak jačeg nogometnog kluba.[1] Između dvaju svjetskih ratova postojala su dva gradska kluba koja su svoje utakmice igrala u Srebrnoj uvali: Studenti, za koji su igrali učenici Pomorske škole (Istituto Nautico Nazario Sauro), te Dopolavoro, nogometni klub posjetitelja radničkih društvenih prostorija. U općini su bili aktivni i nogometni klub Neresine, te Ossero.
Nakon 1945. odlukom vlasti iz Beograda u Jugoslaviji se nakon 1945, gase svi športski klubovi, a umjesto njih se stvaraju široka fiskulturna društva. Lošinj je tada još bio u okupacijskoj zoni B pod vojnom upravom Jugoslavenske armije, postojeći klubovi nisu ugašeni nego su lokalni igrači jednostavno nastavili igrati u klubovima s novim nazivima. Pri kraju rata autohtona populacija stvara momčadi po mjestima i kvartovima: Squero, Prico, Lussinpiccolo, Lussingrande. Onda vlast službeno pokreće fiskulturna društva u kojima nastavljaju igrati igrači prijašnjih klubova: Omladina, Radnici i Mar-Bar, odnosno kasnije Jadran i Brodograditelj, a u gradu je igrao i klub Garnizona JNA. U jesen 1952. godine Jadran i Brodograditelj ujedinjavaju se u reprezentaciju grada pod imenom Sportsko Društvo Lošinj. Godine 1962. odigrano je prvo i jedino prvenstvo Kvarnerskih otoka koje je osvojio upravo SK Lošinj, što je zapamćeno kao najveći uspjeh u povijesti kluba. Od 1963. na Lošinju često zimuju poznati klubovi u potrazi za dobrim uvjetima treninga, a najčešći gosti su NK Rijeka i zagrebački Dinamo.
Na temeljima SD-a Lošinj 1976. godine ustrojen je moderni Nometni Klub Lošinj.[2] Tada je za predsjednika izabran je P. Stojanović, a trener-igrač je bio Petar Fekter. Klub se pet godina natjecao u područnoj ligi, a potom u Primorsko-goranskoj zonskoj ligi. Nakon 1991. natječe se u I. odnosno II. županijskoj ligi. Najpoznatiji lošinjski nogometaš svih vremena je bio Tullio Duimovich koji je nastupao za Grion iz Pule, odakle je prešao u Fiorentinu. Lošinj je od 1978. do 1985. bio domaćin jednoj skupini Kvarnerske rivijere, a 1980. i završnici Omladinskoga kupa Hrvatske.[1]
Igralište[uredi | uredi kôd]
u početcima su Lošinjski klubovi igrali na istoimenom igralištu kod Srebrne Uvale. Novo moderno igralište izgrađeno je 1953., a 20. siječnja 1974. otvoreno je današnje igralište u autokampu Čikat.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Nogometni leksikon. nogomet.lzmk.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2021. Pristupljeno 17. studenoga 2021.
- ↑ Lošinjski klubovi - Povijest lošinjskog sporta. sites.google.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2021. Pristupljeno 17. studenoga 2021.