HNK Rijeka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg »NK Rijeka« preusmjerava ovamo. Za klub iz Viteza, pogledajte NK Rijeka Vitez.
HNK Rijeka
HNK Rijeka.svg
Puno ime Hrvatski nogometni klub Rijeka
Nadimak Riječki bijeli
Osnovan 1906. (kao Club sportivo Olimpia)
1918. (kao Club sportivo Gloria)
1926. (kao U.S. Fiumana)
1946. (kao NK Kvarner/Quarnero)
Igralište Stadion Rujevica, Rijeka
Kapacitet 8.191[1]
Predsjednik Flag of Croatia.svg Damir Mišković
Trener Flag of Croatia.svg Goran Tomić
Liga 1. HNL
2020./21. 3.
Popis igrača Popis igrača HNK Rijeke
Domaći dres
Soccerball current event.svg Trenutačna sezona
Zgrada HNK Rijeka na Kantridi

HNK Rijeka je hrvatski nogometni klub iz Rijeke. Jedan je od najuspješnijih hrvatskih klubova po tradiciji i značenju u hrvatskom nogometu. Klub je osnovan 1906. godine pod imenom Club sportivo Olimpia[2][3]. Kasnije je Klub promijenio ime u US Fiumana i NK Kvarner[4], te od 1954. godine NK Rijeka. Domaće utakmice igra na stadionu Rujevica, a do 2015. godine Rijeka je nastupala na stadionu Kantrida.

HNK Rijeka je osvojila jedan naslov prvaka Hrvatske iz 2017. godine dok je sedam puta bila doprvak. Osvajač je 8 nacionalnih kupova, 2 jugoslavenska kupa te 6 Hrvatskih kupova, jednog Hrvatskog nogometnog superkupa, te Balkanskog kupa osvojenog 1978. godine. Najveći rivali HNK Rijeke su momčadi splitskog Hajduka s kojim igra Jadranski derbi, zagrebačkog Dinama, pulske Istre te gradskog rivala Orijenta.

Prema istraživanjima iz 2010. godine za Rijeku navija 4 % ljudi u Hrvatskoj čime je po popularnosti četvrti klub u državi. [5] Navijačka skupina HNK Rijeke Armada je osnovana 1987. godine

Povijest[uredi | uredi kôd]

1904. godine je u Rijeci, koja je dio Austro-Ugarskog Carstva kao Corpus Separatum, osnovan Club Sportivo Olimpia sa sekcijama za plivanje, biciklizam, laku atletiku i boks. Klub su osnovali braća Mitrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agesilao Satti. On nije odmah imao nogometnu sekciju nego će ona prvo zasjedanje imati tek 25. studenog 1906. godine. Taj se datum smatra službenim začetkom HNK Rijeke[6]. Olimpiji će se pridružiti još nekoliko riječkih nogometnih klubova među kojima i Club Sportivo Gloria koja je osnovana 1917. godine sa strane radnika. Olimpia, preimenovana 1918. u Olympia, i Gloria su bili najveći gradski rivali, prvi kao predstavnik bogatijih slojeva društva i drugi kao predstavnik radničke klase. Klubovi su 2. rujna 1926. g. spojeni u nogometni klub Unione Sportiva Fiumana, koji je morao predstavljati Rijeku, odnosno Fiume, u cijelini. Prvi predsjednik kluba je bio Pietro Pasquali. Fiumana već dvije godine kasnije igra u talijanskoj Serie A zahvaljujući čemu su na stadionu Kantrida gostovali najveći talijanski klubovi poput Intera (tada Ambrosiana), Juventusa i Napolija. Na otvaranju preuređene Kantride 1935. godine Fiumana je ugostila Romu, a u lipnju 1941. godine Fiumana je postala prvak nove talijanske Serie C.

Nakon oslobađanja grada od nacista i naknadne okupacije jugoslavenskih postrojbi, te zbog neizvjesnog budućeg statusa grada na Pariškoj mirovnoj konferenciji (postojala je opcija da Rijeka bude opet nezavisna drzava), reprezentacija svih najboljih igrača u gradu će odigrati nekoliko utakmica protiv značajnih momčadi novoosnovane jugoslavenske države. Tada takozvana "Reprezentacija Rijeke" po prvi se put susreće sa svojim budućim rivalima na Balkanu, pobijedivši zagrebački Dinamo sa 4-2, Akademičar Zagreb sa 7-2 i Metalac Beograd sa 2-0.

U prijelaznoj poslijeratnoj godini do prvog izdanja Prve jugoslavenske lige, komunističke vlasti su u gradu osnovale lokalnu ligu koja je nosila ime pokojnog kapetana Fiumane Giovannija Marasa, koji je poginuo u partizanskoj akciji na obližnjoj planini Risnjak. Unatoč partijskoj odanosti Marasa i većine njegovih suigrača iz Fiumane, nova je vlasta počela smatrati Fiumanu nepoželjnim simbolom prethodnog režima. Stoga je dekretom jugoslavenskih komunističkih vlasti Fiumana ugašena u lipnju 1945. godine da bi odmah 1946. bio osnovan na njezinom mjestu Sportsko Društvo Kvarner/ Società Sportiva Quarnero kao nasljednik Fiumane[7]. Njemu je odmah pristupila većina igrača prethodnika, te je novi klub nastavio igrati na stadionu Kantrida. Klub je osnovan po prijedlogu gradskog sportskog djelatnika Ettorea Mazzierija, a predsjednik kluba postaje dr. Luigi Sošić, dok je prviim trenerom imenovan Hans Bloch. Prvu utakmicu je NK Kvarner/Quarnero odigrao na domaćem terenu protiv splitskog Hajduka. Kvarner je tad pobijedio uvjerljivim rezultatom 2:0, a prvi pogodak postigao je Rinaldo Petronio. Klub je još imao 12 sekcija, s izvrsnostima u boksu, mačevanju, košarci i tenisu. Međunarodni teniski prvak Orlando Sirola karijeru je započeo u klubu.

Pod imenom NK Kvarner/ CC Quarnero (od 1948 ostaje samo nogometna sekcija u sklopu kluba, pa se i ime prilagodi u Nogometni Klub) se klub natječe do 1954. godine kada ga se, u jeku međunarodnih tenzija nestale oko Tršćanske krize i naglim ukidanjem dvojezičnosti u gradu sa strane beogradske vlasti, mijenja u NK Rijeka. Pod tim novim imenom on će ostvariti neke od svojih najvećih uspjeha u europskim natjecanjima kada jednom dolazi do četvrtzavršnice, a jednom do osmine završnice europskih kupova. Klupska maskota je u kasnijim desetljećima postao morski pas, popularno nazvan pešekan, po nazivu te životinje na domaćem čakavskom jeziku.

U doba Domovinskog rata NK Rijeka vrši malenu promjenu imena u Hrvatski Nogometni Klub Rijeka, zauzeći antijugoslavenski stav i izglasujući se kao hrvatski klub. Danas HNK Rijeka slijedi tradiciju CS Olimpije, CS Glorie, US Fiumane i NK Kvarner.

U novoj državi Hrvatskoj, od 1991. godine, Rijeka je uvijek završavala u vrhu HNL. Posebno se ističu rezultati kada je 2017. bila prva, 1999., 2006., 2014. i 2018. je bila druga, a 2004., 2009. i 2013. na trećem mjestu.

U sezoni 1998./99. je kontroverznim suđenjem u zadnjoj tekmi zaključnog dijela prvenstva, u Ligi za prvaka, HNK Rijeka ostala bez svog prvog naslova prvaka. U posljednjim minutama zadnjeg kola prvenstva, poništen je regularan pogodak HNK Rijeke protiv Osijeka, kojim bi Rijeka pobijedila Osijeka i postala prvakom. Rijeka se za naslov prvaka Hrvatske borila još i 2005., te 2006. godine u Hrvatskoj, te nekoliko puta u Jugoslaviji. HNK Rijeka je jedan od tri najveća hrvatska kluba, što potvrđuje i podatak da Rijeka konstantno igra u prvoj ligi još od 1974. godine, kao i pet osvojenih nacionalnih kupova, jedan osvojeni superkup te brojni europski uspjesi.

Rijeka je u sezoni 2004./05., imala najboljeg strijelca Prve HNL, Tomislava Ercega, sa 17 pogodaka. Leon Benko bio je najbolji stijelac nacionalnog prvenstva 2012./13. U ligi bivše države najbolji strijelac prvenstva bio je Milan Radović sa 26 postignutih golova 1981. godine.

Tijekom siječnja 2012. dogovoreno je da će talijanski poslovnjak Gabriele Volpi, ujedno i vlasnik fondacije Social Sport, preuzeti 70 % vlasničkog udjela HNK Rijeke. Ostatak od 30 % udjela ostao je u rukama Grada Rijeke (25 %), odnosno malih dioničara, navijača (5 %). Volpi je već vlasnik talijanskog nogometnog kluba "La Spezie" koja je izborila ulazak u Seriu B za narednu sezonu te je bio i vlasnik vaterpolskih klubova Pro Recco i Primorje (prvaci i doprvaci Europe). Rijeka je osigurala trofej hrvatskog prvaka sezone 2016./17. pobijedivši Cibaliju 21. svibnja 2017., a zadnjih 5 utakmica su odigrane 27. svibnja 2017. godine. Rijeka je te sezone osvojila i četvrti Hrvatski nogometni kup (ukupno 6 u povijesti) ostvarivši povijesnu duplu krunu.

Stadioni[uredi | uredi kôd]

Stadion Kantrida

Kantrida se nalazi u zapadnom dijelu Rijeke, na putu prema Opatiji. Ovaj stadion jedinstven je u svijetu jer je stiješnjen između stijena i mora, koje se nalazi na oko 50 metara od samog stadiona. Odmah pokraj stadiona nalaze se brojne riječke plaže i lučice za barke. Popularna američka televizijska kuća CNN je u studenom 2011. izabrala Kantridu kao jedan od sedam najčudesnijih nogometnih stadiona na svijetu, što je svakako veliko priznanje za navijače Rijeke. Stadion Kantrida svoje prve dane bilježi još davne 1913. godine gdje je prvo igralište propisanih dimenzija izgradila sušačka mladež u svom klubu Victorija. Ulaskom Rijeke u Prvu Jugoslavensku nogometnu ligu 1958. godine (status izboren kontinuiranim igranjem domaćih utakmica na Kantridi), do tada lesnati teren dobio je travnati pokrivač, a sredinom 1960-ih godina uz postojeću tribinu dograđena je i produžena nova betonska tribina u smjeru zapada. Kasnijom dogradnjom istočne strane i detaljnom rekonstrukcijom atletske staze, koja je u to doba dobila najmoderniju tartansku podlogu, 1970-ih je godina nastavljeno moderniziranje i uređivanje stadiona. U toj etapi završena je dogradnja visokih tribina na polukružnim dijelovima istočne i zapadne strane stadiona čime je dobio sadašnji izgled. HNK Rijeka i grad Rijeka planiraju izgradnju novog stadiona na istom mjestu, kojim bi povećali dosadašnji kapacitet tribina te bi cijeli stadion dobio moderniji štih.

Rujevica je trenutno glavni stadion HNK Rijeke.

Klupski uspjesi[uredi | uredi kôd]

Najveće uspjehe u svojoj povijesti HNK Rijeka je ostvarila u kup natjecanjima. 1978. godine "bijeli" osvajaju prvi trofej u svojoj povijesti, Kup maršala Tita. Rijeka je u beogradskoj završnici pogotkom Milana "Krlje" Radovića pobijedila Trepču i osvojila Kup. Na dočeku nogometašima u Rijeci bilo je više od šezdeset tisuća ljudi. Sezonu kasnije Rijeka je obranila naslov pobjednika Kupa, i to protiv Partizana. U prvoj utakmici na Kantridi pogocima Nikice Cukrova i Dragoljuba Bursaća Rijeka pobjeđuje 2:1. U drugoj utakmici u Beogradu bilo je 0:0, čime Riječani osvajaju svoj drugi kup za još jedno veliko slavlje u Rijeci. Rijeka je 1980. godine igrala četvrtzavršnicu Kupa pobjednika kupova gdje ju je nadjačao talijanski Juventus, dok je u Kupu UEFA najveći uspjeh ostvarila 1984. godine pobjedom nad madridskim Realom od 3:1. U uzvratu u Madridu Rijeka je nakon bezočne krađe izgubila (gluhonijemom igraču Rijeke, Damiru Desnici je sudac dodijelio crveni karton zbog "neposlušnog" kretanja nakon što je sudac svirao zaleđe; uzaludno su Riječani pokazivali službenom osoblju medicinsku dokumentaciju), te je kraljevski klub prošao dalje.

Nakon 26 godina čekanja, 2005. Rijeka osvaja svoj novi trofej, ovaj put u neovisnoj Hrvatskoj, Hrvatski nogometni kup. U dva susreta bijeli su ukupnim rezultatom 3:1 nadjačali Hajduk, te su ponovno dočekani u centru Rijeke pred sličnim brojem ljudi kao i 1978. godine. Neki od najznačajnijih igrača Rijeke iz te sezone bili su Daniel Šarić, Tomislav Erceg, Dumitru Mitu i Siniša Linić. Naravno mora se istaknuti trener Elvis Scoria koji je uspio sa Rijekom osvojiti Kup. Godine 2006. Rijeka ponovno osvaja Kup, ovaj put protiv Varteksa iz Varaždina. Ključni igrači te momčadi bili su Davor Vugrinec, Dario Knežević, Ahmad Sharbini, Igor Novaković i Fredi Bobic. Riječki nogometaši još jednom su dočekani u središtu svoga grada pred impresivnim brojem svojih navijača. Svoj treći Hrvatski nogometni kup klub je osvojio 2014. kada je u finalu ukupnim rezultatom 3:0 u dvije utakmice, svladan Dinamo. U prvoj, gostujućoj, utakmici Rijeka je pobijedila 1:0 pogotkom Ivana Tomečaka, a uzvratu pred svojim navijačima bijeli su pobijedili 2:0. Strijelci su bili Matej Mitrović i Zoran Kvržić. Treba istaknuti stratega te momčadi Matjaža Keka. Rijeka je osvojila i Balkanski kup 1978. te je igrala u završnicama nacionalnih kupova 1987. i 1994. godine. Rijeka je osvojila i nacionalni Superkup 2014. Ovi uspjesi svrstavaju Rijeku na sam vrh najtrofejnijih i najvećih hrvatskih klubova.

Dana 22. kolovoza 2013. odigrana je najveća utakmica na Kantridi u novijoj riječkoj povijesti. Rijeka je u prvoj utakmici play-off fazi za ulazak u Europa ligu igrala sa njemačkim Stuttgartom i pobijedila 2:1 pogocima Benka u 74. minuti te Kvržića u 87. minuti dok je pogodak za Stuttgart postigao Vedad Ibišević.[8] U uzvratnoj utakmici play-off faze za ulazak u Europa ligu, Rijeka je odigrala 2:2 sa Stuttgartom u Njemačkoj, čime je osigurala povijesni ulazak u Europa ligu, prolaz su osigurali Leon Benko zgoditkom u 30. minuti i Goran Mujanović koji je postigao zgoditak u 94. minuti utakmice. U grupnoj fazi Rijeka je osvojila 4 boda. [9] Rijeka je u sezoni 2014./15. po drugi put ušla u Europa ligu izbacivši u play off fazi Sheriff Tiraspol.[10]

Momčad[uredi | uredi kôd]

Uspjesi[uredi | uredi kôd]

Prvenstvo (1)[uredi | uredi kôd]

Kupovi (8)[uredi | uredi kôd]

Superkup (1)[uredi | uredi kôd]

  • pobjednik (1): 2014.
  • finalist (3): 2005., 2006., 2019.

Međunarodni kup (2)[uredi | uredi kôd]

  • pobjednik (1): 1978.
  • finalist (1): 1980.

Mlade kategorije[uredi | uredi kôd]

Značajni igrači[uredi | uredi kôd]

Treneri[uredi | uredi kôd]

Navijači[uredi | uredi kôd]

Sve je počelo daleke 1958. ulaskom NK Rijeke u Prvu Jugoslavensku ligu kada je za Rijeku živio čitav grad. Povratku igrača s kvalifikacijskih utakmica u Kruševcu i Subotici na željezničkom kolodvoru prisustvovao je velik broj navijača, sa zastavama i transparentima u čast NK Rijeke. Pjevalo se i čekalo sa sve većom nestrpljivošću. Kada je Rijeka stigla, nastao je opći juriš. Igrači, trener Ognjanon, maser Otmarich i ostali pratioci podignuti su na ramenima navijača i trijumfalno nošeni ulicama centra grada. Takve primjere nalazimo u cijeloj povijesti navijanja u Rijeci. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća obilježile su prave navijačke fešte, cijela regija živjela je za utakmice. Po nekoliko stotina brodica okićenih zastavama znalo se naći na moru ispred Kantride, pale se baklje, pojavljuju prvi transparenti. Iako se svaka utakmica doživljava kao derbi spomenut ćemo samo najveće fešte pod hridima Kantride i na ulicama diljem Europe. Svi pamte odlazak 8000 Riječana u Beograd na završnicu kupa protiv Trepče, nekoliko tisuća[nedostaje izvor] navijača u Torinu, Madridu, Liegeu, Valladolidu. Rijeka je uz Hajduk i Dinamo uvjerljivo najpopularniji i najpraćeniji hrvatski športski klub.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

  • Tijekom natjecanja u jugoslavenskim prvenstvima NK Rijeka je ostvarila rekord koji niti jedan drugi klub nije uspio oboriti sve do raspada države. Ona je imala najveći postotak osvojenih bodova u tadašnjoj drugoj ligi. Do ovog neobičnog rezultata se došlo tijekom prve polovice sedamdesetih kada su postojale 4 druge lige i njihovi prvaci su igrali kvalifikacije za ulazak u prvu. NK Rijeka je tada tek u trećem pokušaju ušla u prvu ligu. Riječani su dva puta zaustavljeni od Crvenke, i jednom od Osijeka. Sveukupno klub je proveo u tadašnjoj drugoj jugoslavenskoj ligi 7 godina (sezone 1954./55. - 1957./58. i 1970./71. - 1973./74.) od kojih je 4 puta bila prvak i to tako da tijekom sedamdesetih godina nikada nije imala više od 3 poraza (kada je bila prvak).
  • Od 1953. svake godine u mjesecu lipnju HNK Rijeka organizira Kvarnersku rivijeru, cijenjeni međunarodni omladinski nogometni turnir za igrače do 19 godina.
  • HNK Rijeka je 2008. godine izdala svoju monografiju pod nazivom Kantrida bijelih snova. Autor monografije je Marinko Lazzarich, a u njoj je detaljno opisana cijela povijest nogometnog kluba s Kantride na 590 stranica, s više od 830 fotografija.
  • Od sezone 2014./2015. nose personalizirane dresove tvrtke Jako, proizvođača sportske opreme iz Njemačke

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sjeverna tribina otvorena za utakmicu protiv Istre 1961Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2017., nk-rijeka.hr, pristupljeno 28. srpnja 2017.
  2. Marinko, Lazzarich. 2020. Rijeka Bijelih Snova. Naklada Val d.o.o.. Rijeka. ISBN 9789538180149
  3. Sportske novosti - Nova monografija o Rijeci: Prvi put se tvrdi da je klub zapravo 40 godina stariji nego što se mislilo... sportske.jutarnji.hr. 18. prosinca 2020. Pristupljeno 19. prosinca 2020.
  4. Istraživanje riječke nogometne povijesti: "NK Rijeka sigurno nije osnovana 1946. godine, poveznica s Fiumanom je jako čvrsta". Novi list (engleski). 31. siječnja 2021. Pristupljeno 12. rujna 2021.
  5. Za NK Osijek navija 5 % građana Hrvatske, osijek031.com, 6. listopada 2010., pristupljeno 18. srpnja 2020.
  6. Povijest. HNK RIJEKA. Pristupljeno 12. rujna 2021.
  7. dš. 21. kolovoza 2021. Kome smeta ponosna povijest NK Rijeke i blistava tradicija nogometa na Kvarneru?. Rijeka Danas - riječki internetski dnevnik (engleski). Pristupljeno 12. rujna 2021.
  8. Rijeka pobijedila Stuttgart!Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2013., sportske.jutarnji.hr, preuzeto 22. kolovoza 2013.
  9. Rijeka preko Stuttgarta u Europsku ligu!Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2013., sportske.jutarnji.hr, preuzeto 29. kolovoza 2013.
  10. Rijeka po drugi put u Eurposkoj ligi, sportske.jutarnji.hr, preuzeto 28. kolovoza 2014.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]