Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije

Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) osnovan je odlukom Drugoga zasjedanja AVNOJ-a 30. studenoga 1943. godine.^[1] Za predsjednika je imenovan Josip Broz Tito. Tito je u svojstvu predsjednika NKOJ-a 16. lipnja 1944. na Visu sklopio sporazum s predsjednikom kraljevske vlade Kraljevine Jugoslavije Ivanom Šubašićem.

Dana 5. ožujka 1945. u Beogradu su Šubašić i NKOJ podnijeli ostavke, nakon čega je kraljevo Namjesničko vijeće povjerilo Brozu mandat za sastav nove vlade. Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije formirana je 7. ožujka 1945.

Izvori

↑ Stefanović, Jovan V. Ustavno pravo FNR Jugoslavije i komparativno, knjiga I., II. prerađeno i nadopunjeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 1956., str. 180.
»Predsjedništvo je na svojoj sjednici od 30. novembra iste godine imenovalo Nacionalni komitet, sastavljen od predsjednika, koji je bio ujedno i povjerenik jednog resora, tri potpredsjednika, od kojih su dva bila bez resora, ...«
(Stefanović, 1956., 180.)

Nedovršeni članak Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[Stefanović-1] Stefanović, Jovan V. Ustavno pravo FNR Jugoslavije i komparativno, knjiga I., II. prerađeno i nadopunjeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 1956., str. 180.
»Predsjedništvo je na svojoj sjednici od 30. novembra iste godine imenovalo Nacionalni komitet, sastavljen od predsjednika, koji je bio ujedno i povjerenik jednog resora, tri potpredsjednika, od kojih su dva bila bez resora, ...«
(Stefanović, 1956., 180.)

[1]