Nacrt:Kulturna kompetencija

Izvor: Wikipedija
Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati.
Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije.

Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor.
Članci s ovim predloškom za koje se nakon duljeg vremena utvrdi da ne zadovoljavaju osnovne uvjete o sadržaju vjerojatno će biti izbrisani. Predložak mogu ukloniti samo administratori.

Zadnja izmjena: Croxyz (razgovor | doprinosi) prije 4 mjeseca. (osvježi)

Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje.
Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.

Kulturna kompetencija, također poznata kao interkulturalna kompetencija, niz je kognitivnih, afektivnih, bihevioralnih i jezičnih vještina [1] [2] koje vode do učinkovite i odgovarajuće komunikacije s ljudima drugih kultura . [3] [4] [5] Interkulturalna ili međukulturalna edukacija izraz je koji se koriste za edukaciju na području razumijevanja drugih kultura.

Učinkovita međukulturalna komunikacija odnosi se na ponašanja do kojih dolazi ostvarenjem željenih ishoda u interakciji i komunikaciji sa svim stranama Prikladna kulturalna komunikacija se odnosi na ponašanja koja odgovaraju očekivanjima te druge kulture, obilježjima situacije u kojoj se pojedinac nalazi i sama razina odnosa između osoba uključenih u situaciju.[5]

Obilježja[uredi | uredi kôd]

Pojedinci koji komuniciraju s ljudima različitih kultura, pokazuju visoku razinu kulturne samosvijesti i razumiju utjecaj kulture na ponašanje. Kognitivnim procesima se smatraju oni procesi koji odgovaraju snalaženju u određenim kulturalnim situacijama te primjenu kulturalne svijesti koja utječe na razumijevanje sebe i vlastite kulture.[6] [4] Samosvijest u interakcijama zahtijeva samonadzor kako bi se iskontroliralo neprihvatljivo ponašanje prema drugoj kulturi. Kulturološka svijest ili kulturološka osjetljivost navodi pojedinca do promišljanja o tome kako njegova kultura određuje osjećaje, misli i osobnosti. [5] [1]

Afektivni procesi definiraju emocije koje se javljaju tijekom međukulturalnih interakcija. One su usko povezane sa samopoimanjem, otvorenim umom, neosuđivanjem i društvenim opuštenošću. Pozitivne su emocije temelj poštovanja prema drugim kulturalnim razlikama. Na ishode kulturalnih interakcija sposobnost jasnog prenošenja poruke, poznavanje stranog jezika, fleksibilnost i upravljanje ponašanjem te socijalne vještine. [1] [5]

Dakle, već smo ranije ustanovili da je interkulturalna kompetencija određena prisutnošću kognitivnih, afektivnih i bihevioralnih sposobnosti koje izravno oblikuju komunikaciju među kulturama. Ove se sposobnosti mogu podijeliti još u pet vještina koje se stječu obrazovanjem i iskustvom. [4]

  1. Mindfulness: sposobnost održavanja kognitivne svijesti o tome kako se situacija razvija. Bitnije je imati fokus na samu interakciju nego na njezin ishod. Na primjer, bolje se usredotočiti na pitanje "Što mogu reći ili učiniti da pomognem ovom procesu?", nego "Što ovo znači?"[4]
  2. Kognitivna fleksibilnost: sposobnost stvaranja novih kategorija informacija umjesto zadržavanja starih kategorija. Ova se vještina odnosi na otvaranje prema novim informacijama, zauzimanje više od jedne perspektive te razumijevanje osobnih tumačenja poruka. [4] [7]
  3. Tolerancija na dvosmislenost: održavanje fokusa u nejasnim situacijama umjesto puštanja tjeskobe u svoju svijest te odrediti najbolji pristup kako se situacija razvija. Osobe s niskom tolerancijom često traže dodatne informacije koje su potvrde njihovog uvjerenja, dok nasuprot tome, osobe s višom tolerancijom traže informacije koje pojašnjuju određenu situaciju. [4]
  4. Fleksibilnost ponašanja: prilagođavanje ponašanja drugoj kulturi. Poznavanje određenog jezika ne mora se nužno pretvoriti u kulturnu prilagodljivost. Pojedinac svjesno mora usvojiti novu kulturu. [4] [8]
  5. Međukulturalna empatija: sposobnost emocionalnog povezivanja s ljudima, pokazivanje suosjećanja, razmišljanje u više od jedne perspektive i aktivno slušanje. [4] [9] [10]

Procjena[uredi | uredi kôd]

Procjena međukulturalne kompetencije pojam je u kojem se susreću puno kontroverzi. Jednim se istraživanjem pokazalo da postoji 86 načina procjene za studij 3C. [11] Karakteristike koje su znanstvenici odlučili testirati i promatrati za procjenu interkulturalne kompetencije su: tolerancija dvosmislenosti, otvorenost za kontakte, fleksibilnost u ponašanju, emocionalna stabilnost, motivacija za izvođenje, empatija, metakomunikativna kompetencija i policentričnost.

Prema Caligiuri, ako su pojedinci ekstroverti, susretljivi, svjesni, emocionalno stabilni i otvoreni, lakše će im biti ostvariti međukulturalnu komunikaciju.[12]

Instrumenti kvantitativne procjene[uredi | uredi kôd]

Tri primjera instrumenata kvantitativne procjene su:

Istraživanje u području 3C procjene, iako slabo, ukazuje na vrijednost kvalitativnih instrumenata procjene zajedno s kvantitativnim. [16] [17] [18] Određene smjernice, kao što su procjene u vidu situacije, korisne su za uvid u odrađenu interkulturalnu komunikaciju.

Zdravstvo[uredi | uredi kôd]

Prilagodba kulturoloških razlika u polju pružanja zdravstvene skrbi znatno smanjuje prepreke među pacijentima različite kulture što dodatno doprinosi njihovom zdravstvenom stanju. Medicinska škola u saveznoj državi Kalifornija 2005. je godine prihvatila zakon kojim je određeno da budući medicinski djelatnici moraju pohađati tečaj o kulturološkoj i jezičnoj kompetenciji kako bi mogli pružati kvalitetniju njegu osobama drugih kultura. [19] [20]

Međukulturalna kompetencija[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Cross-cultural competence

Proučavanjem međukulturne kompetencije došlo je do kontradiktornih definicija koje i danas proučavaju u akademskom aspektu.


Razvoj međukulturalne kompetencije temelji se na interakciji s ljudima iz drugih kultura. U interakciji s drugim kulturama, čovjek se kao pojedinac suočava s različitim preprekama koje su uzrokovane razlikama u kulturnom nerazumijevanju između dvoje ljudi iz različitih kultura. Doduše, prepreke s kojima se pojedinac suočava mogu rezultirati prikupljanju dodatnog znanja i vještina u prenošenju svoga gledišta na druge ljude.

Jedan je autor došao do jedanaest pojmova koji su jednaki s 3C učenjima: kulturološka pamet, oštroumnost, uvažavanje, pismenost ili tečnost, prilagodljivost, teren, stručnost, kompetencija, svijest, [21]inteligencija i razumijevanje. Institut za istraživanje u Sjedinjenim američkim državama, koji je trenutno uključen u 3C studiju definirao ga je kao "Skup kognitivnih, bihevioralnih i afektivnih/motivacijskih komponenti koje pojedincima omogućuju učinkovitu prilagodbu u interkulturalnim okruženjima".[12][22]

Međutim, u definiranju studija 3C dolazi do nesuglasica. Naime, jedni teoretičari tvrde da je za tu studiju prijeko potrebno poznavanje jezika i opće znanje o toj kulturi. Drugi tvrde da se ta dva područja preklapaju te mogu djelovati neovisno o poznavanju jezika i općem znanju.[22]


Razvitak kulturalne kompetencije skoro pa uvijek se temelji na iskustvima pojedinaca u komunikaciji s drugim pojedincem iz različite kulture. U komunikaciji s ljudima iz drugih kultura, pojedinac nailazi na određene prepreke koje su posljedica kulturološke razlike među dvama kulturama. Takva iskustva mogu motivirati pojedinca na dodatnu edukaciju i korištenje stečenih vještina kako bi prenio svoja gledišta publici koja pripada različitoj kulturi.

Imigranti i međunarodni studenti[uredi | uredi kôd]

IU trenutku kada se susretnemo s ljudima iz različitih kultura, često se javlja pitanje koju bi kulturu trebali slijediti, svoju domaću ili onu u kojoj se sada nalaze.  

Studenti koji se ne odluče prilagoditi kulturi u koju su došli, često doživljavaju kulturne šokove, no studenti koji se prilagode kulturi povećat će svoje znanje općenito o kulturološkim razlikama što im može pomoći da se bolje uklope. "Teoretičari segmentirane asimilacije tvrde da se učenici iz manje imućnih i imigrantskih obitelji rasnih i etničkih manjina suočavaju s brojnim obrazovnim preprekama i preprekama koje često proizlaze iz rasnih, etničkih i rodnih predrasuda i diskriminacije ukorijenjenih u američkim javnim školama sustav".Za takve se pojedince može reći da su usvojili bikulturni identitet. [23]

Etnocentrizam[uredi | uredi kôd]

Još jedan problem do kojeg dolazi tijekom interkulturalne komunikaciji je stav koji proizlazi iz etnocentrizma. LeVine i Campbell definiraju isti kao sklad ljudi da svoju kulturu ili grupu vide kao superiorne u odnosu na druge grupe i da te grupe prosuđuju prema svojim standardima. Oni pojedinci koji nisu u stanju proširiti pogled na različite kulture mogu stvoriti sukob među kulturno različitim skupinama. Ignoriranje različitosti i kulturnih skupina pridonosi sprječavanju miroljubive interakcije u svijetu ubrzane globalizacije.

Suprotni pojam etnocentrizmu je etnorelativizam: sposobnost da se više vrijednosti, uvjerenja i normi u svijetu vide kao kulturni, a ne univerzalni. Biti u stanju shvatiti i prihvatiti različite kulture jednako vrijedne kao vlastiti.   [24]

Kulturološke razlike[uredi | uredi kôd]

Sposobnost da ih se uoči i da se s njima nosi temeljna je za međukulturnu kompetenciju. Ove karakteristike uključuju:

  • Kolektivizam [25] [26]
    • Odluke se temelje na dobrobiti grupe, a ne pojedinca;
    • Snažna odanost grupi kao glavnoj društvenoj jedinici;
    • Od skupine se očekuje briga o svakom pojedincu;
    • Kolektivističke kulture uključuju Pakistan, Indiju i Gvatemalu.
  • Individualizam [21] [25] [26]
    • Autonomija pojedinca ima najveću važnost;
    • Promiče ostvarivanje vlastitih ciljeva i želja te cijeni neovisnost i samopouzdanje;
    • Odluke daju prednost prednostima pojedinca, a ne skupine;
    • Individualističke kulture su Australija, Belgija, Nizozemska i Sjedinjene Države.
  • Kulture kod muškaraca [26]
    • Oblik ponašanja koja ukazuju na asertivnost i bogatstvo;
    • Prosuđuju ljude na temelju stupnja ambicije i postignuća;
    • Opća ponašanja povezana su s muškim ponašanjem;
    • Spolne uloge su jasno definirane i spolna nejednakost je prihvatljiva;
    • Austrija, Italija, Japan i Meksiko.
  • Kulture kod žena [21] [26]
    • Oblik ponašanja koja promiču kvalitetu života kao što je briga za druge i njegovanje;
    • Rodne uloge se preklapaju i spolna jednakost se preferira kao norma;
    • Njegujuće ponašanje prihvatljivo je i za žene i za muškarce;
    • Čile, Portugal, Švedska i Tajland.

Izbjegavanje neizvjesnosti[uredi | uredi kôd]

  • Odražava mjeru u kojoj se članovi društva pokušavaju nositi s tjeskobom minimiziranjem neizvjesnosti;
  • Dimenzija izbjegavanja neizvjesnosti izražava stupanj do kojeg se osoba u društvu osjeća ugodno s osjećajem neizvjesnosti i dvosmislenosti.
    • Kulture izbjegavanja visoke neizvjesnosti [26]
      • Zemlje koje pokazuju visok Indeks izbjegavanja neizvjesnosti ili UAI održavaju krute kodekse uvjerenja i ponašanja te su netolerantne prema neortodoksnom ponašanju i idejama;
      • Članovi društva očekuju konsenzus o nacionalnim i društvenim ciljevima;
      • Društvo osigurava sigurnost postavljanjem opsežnih pravila i zadržavanjem više strukture;
      • Kulture s visokim stupnjem izbjegavanja neizvjesnosti su Grčka, Gvatemala, Portugal i Urugvaj.
    • Kulture izbjegavanja niske neizvjesnosti [21] [26]
      • Društva s niskim UAI održavaju opušteniji stav u kojem se praksa računa više od načela;
      • Kulture izbjegavanja niske neizvjesnosti prihvaćaju i osjećaju se ugodno u nestrukturiranim situacijama ili promjenjivim okruženjima i pokušavaju imati što manje pravila;
      • Ljudi u tim kulturama su tolerantniji prema promjenama i prihvaćaju rizike;
      • Kulture izbjegavanja niske neizvjesnosti su Danska, Jamajka, Irska i Singapur.

[26]

Udaljenost snage[uredi | uredi kôd]

    • Odnosi se na stupanj u kojem kulture prihvaćaju nejednaku raspodjelu moći i osporavaju odluke nositelja moći;
    • Ovisno o kulturi, neki se ljudi mogu smatrati superiornima u odnosu na druge zbog velikog broja čimbenika kao što su bogatstvo, dob, zanimanje, spol, osobna postignuća i obiteljska povijest.
    • Kulture velike udaljenosti [26]
        • Vjeruju da su društvena i klasna hijerarhija i nejednakosti korisne, da autoritet ne treba osporavati i da ljudi s višim društvenim statusom imaju pravo koristiti moć;
        • Kulture s velikom distancom moći su arapske zemlje, Gvatemala, Malezija i Filipini.
    • Kulture male udaljenosti [21] [26]
      • Vjerujte u smanjenje nejednakosti, osporavanje autoriteta, minimiziranje hijerarhijskih struktura i korištenje moći samo kada je to potrebno;
      • Zemlje male udaljenosti su Austrija, Danska, Izrael i Novi Zeland.

Kratkoročna naspram dugoročne orijentacije[uredi | uredi kôd]

 

  • Kratkoročna ili monokrona orijentacija [4] [26]
    • Kulture cijene tradiciju, osobnu stabilnost, očuvanje "obraza" i reciprocitet tijekom međuljudskih interakcija
    • Ljudi očekuju brze rezultate nakon akcije
    • Povijesni događaji i vjerovanja utječu na djelovanje ljudi u sadašnjosti
    • Monokronijske kulture su Kanada, Filipini, Nigerija, Pakistan i Sjedinjene Države
  • Dugoročna ili polikronična orijentacija [4] [21] [26]
    • Kulture cijene upornost, štedljivost i poniznost
    • Ljudi žrtvuju trenutno zadovoljstvo za dugoročne obveze
    • Kulture vjeruju da prošli rezultati ne jamče budućnost i svjesne su promjena
    • Polikrone kulture su Kina, Japan, Brazil i Indija

Kriticizam[uredi | uredi kôd]

Madison (2006) [27] je iskritizirao 3C obuku zbog težnjom za pojednostavljenje migracijskih i međukulturalnih procesa.

 

  1. ↑ a b c Liu, Shuang. 1. srpnja 2014. Becoming intercultural: exposure to foreign cultures and intercultural competence. China Media Research. 10 (3): 7–15. Predložak:Gale Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime ":3" definirano više puta s različitim sadržajem
  2. ↑ Cultural Competence In Health and Human Services | NPIN. npin.cdc.gov. Pristupljeno 7. veljače 2023.
  3. ↑ Messner, W., & Schäfer, N. (2012) The ICCA Facilitator's Manual. Intercultural Communication and Collaboration Appraisal. London: GloBus Research, p. 41 (also see: ); Spitzberg, B. H. (2000). A Model of Intercultural Communication Competence. In L. A. Samovar, & R. E. Porter, Intercultural Communication - A Reader (pp. 375-87). Belmont: Wadsworth Publishing.
  4. ↑ a b c d e f g h i j Deardorff, D. K. (2009). The Sage handbook of intercultural competence. Thousand Oaks, Calif: Sage Publications.
  5. ↑ a b c d Alizadeh, S., & Chavan, M. (2016). Cultural competence dimensions and outcomes: a systematic review of the literature. Health & Social Care In The Community, 24(6), e117-e130. doi:10.1111/hsc.12293
  6. ↑ Janet M. Bennett, The SAGE Encyclopedia of Intercultural Competence, SAGE Publications, USA, 2015, p. 490
  7. ↑ Ciairano, Silvia; Bonino, S; Miceli, Renato. Rujan 2006. Cognitive flexibility and social competence from childhood to early adolescence. Cogniţie, Creier, Comportament/Cognition, Brain, Behavior. 10 (3): 343–366
  8. ↑ Carrard, Valérie; Schmid Mast, Marianne. Listopad 2015. Physician behavioral adaptability: A model to outstrip a 'one size fits all' approach. Patient Education and Counseling. 98 (10): 1243–1247. doi:10.1016/j.pec.2015.07.028. PMID 26277827
  9. ↑ Chung, Rita Chi-Ying; Bemak, Fred. Travanj 2002. The Relationship of Culture and Empathy in Cross-Cultural Counseling. Journal of Counseling & Development. 80 (2): 154–159. doi:10.1002/j.1556-6678.2002.tb00178.x
  10. ↑ Paul B. Pedersen: Award for distinguished contributions to the international advancement of psychology. American Psychologist. 65 (8): 839–854. 2010. doi:10.1037/a0020916. PMID 21058802
  11. ↑ Fantini, Alvino; Tirmizi, Aqeel. 2006. Appendix F. Exploring and Assessing Intercultural Competence. str. 87–94
  12. ↑ a b Abbe, A., Gulick, L.M.V., & Herman, J.L. (2007). Cross-cultural competence in Army leaders: A conceptual and empirical foundation. Washington, DC: U.S. Army Research Institute.Predložak:Page needed
  13. ↑ Intercultural Development Inventory. idiinventory.com/
  14. ↑ Cultural Intelligence Portal. www.cq-portal.com. Pristupljeno 15. travnja 2016.
  15. ↑ Halim, Haslina; Bakar, Hassan Abu; Mohamad, Bahtiar. 6. studenoga 2014. Expatriate Adjustment: Validating Multicultural Personality Trait among Self-initiated Academic Expatriates. Procedia - Social and Behavioral Sciences. The International Conference on Communication and Media 2014 (i-COME’14) - Communication, Empowerment and Governance: The 21st Century Enigma. 155: 123–129. doi:10.1016/j.sbspro.2014.10.267
  16. ↑ Kitsantas, Anastasia. 1. rujna 2004. Studying abroad: the role of college students' goals on the development of cross-cultural skills and global understanding. College Student Journal. 38 (3): 441–453. Predložak:Gale
  17. ↑ Lessard-Clouston, M. 1997. Towards an understanding of culture in L2/FL education. Ronko: K.G. Studies in English. 25: 131–150 Republished as: Lessard-Clouston, Michael. Svibanj 1997. Towards an Understanding of Culture in L2/FL Education. The Internet TESL Journal. 3 (5)
  18. ↑ Lievens, Filip; Harris, Michael M.; Van Keer, Etienne; Bisqueret, Claire. 2003. Predicting cross-cultural training performance: The validity of personality, cognitive ability, and dimensions measured by an assessment center and a behavior description interview. Journal of Applied Psychology. 88 (3): 476–489. CiteSeerX 10.1.1.465.896. doi:10.1037/0021-9010.88.3.476. PMID 12814296
  19. ↑ Clinics Offer Culturally Tailored Diabetes Education and Culturally Appropriate Care to Ethiopian Patients, Leading to More Engagement, Better Outcomes, and Reduction of Health Disparities. Agency for Healthcare Research and Quality. 29. siječnja 2014. Pristupljeno 29. siječnja 2014.
  20. ↑ Campinha-Bacote, Josepha. Srpanj 2002. The Process of Cultural Competence in the Delivery of Healthcare Services: A Model of Care. Journal of Transcultural Nursing. 13 (3): 181–184. doi:10.1177/10459602013003003. PMID 12113146
  21. ↑ a b c d e f Lustig, M. W., & Koester, J. (2003). Intercultural competence: Interpersonal communication across cultures (4th ed.). Boston : Allyn and Bacon.Predložak:Page needed
  22. ↑ a b Selmeski, B.R. (2007). Military cross-cultural competence: Core concepts and individual development. Kingston: Royal Military College of Canada Centre for Security, Armed Forces, & Society.Predložak:Page needed
  23. ↑ Bondy, Jennifer M.; Peguero, Anthony A.; Johnson, Brent E. Lipanj 2017. The Children of Immigrants' Academic Self-Efficacy: The Significance of Gender, Race, Ethnicity, and Segmented Assimilation. Education and Urban Society. 49 (5): 486–517. doi:10.1177/0013124516644049
  24. ↑ LeVine and Campbell, cited in Lin, Yang; Rancer, Andrew S. Siječanj 2003. Ethnocentrism, intercultural communication apprehension, intercultural willingness‐to‐communicate, and intentions to participate in an intercultural dialogue program: Testing a proposed model. Communication Research Reports. 20 (1): 62–72. doi:10.1080/08824090309388800
  25. ↑ a b Luomala, Harri T.; Kumar, Rajesh; Singh, J. D.; Jaakkola, Matti. Svibanj 2015. When an Intercultural Business Negotiation Fails: Comparing the Emotions and Behavioural Tendencies of Individualistic and Collectivistic Negotiators (PDF). Group Decision and Negotiation. 24 (3): 537–561. doi:10.1007/s10726-014-9420-8
  26. ↑ a b c d e f g h i j k Maali, Bassam Mohammad; Al-Attar, Ali. 2017. Corporate Disclosure and Cultural Values: A Test for Multinational Corporations. The Journal of Developing Areas. 51 (3): 251–265. doi:10.1353/jda.2017.0071. Predložak:Project MUSE ProQuest 1912121197Maali, Bassam Mohammad; Al-Attar, Ali (2017). "Corporate Disclosure and Cultural Values: A Test for Multinational Corporations". The Journal of Developing Areas. 51 (3): 251–265. doi:10.1353/jda.2017.0071. S2CID 157948366. Project MUSE 662351 ProQuest 1912121197. Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime ":5" definirano više puta s različitim sadržajem
  27. ↑ Madison, Greg. 2006. Existential Migration (PDF). Existential Analysis. 17 (2): 238–260. Predložak:EBSCOhost
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacrt:Kulturna_kompetencija&oldid=6777234"