Nacrt:LORA (projektil)
 Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Argo Navis (razgovor | doprinosi) prije 12 mjeseci. (osvježi) Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.
|
 |
Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć) |
LORA je balistički projektil kratkog dometa (SRBM) iz Izraela. Kratica LORA je kratica za Long Range Attack.
| LORA | |
|---|---|
 | |
| Vrsta | Kvazibalistički projektil |
| Država podrijetla | Izrael |
| Povijest uporabe | |
| U uporabi u | 2018- |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektirano | 2005. |
| Proizvođač | Israel Aerospace Industries |
| Cijena po komadu | 785.000 US Dolara |
| Svojstva | |
| Dužina | 5 metara |
| Masa | 1600–1800 kg |
| Promjer | 624 mm |
| Bojna glava | 440–600 kg |
| Domet | 30–300 km |
Razvoj[uredi | uredi kôd]
LORA se prvi put spominje 2003. godine, a nastala je u suradnji sa Israel Aerospace Industries i IMI Systems. Godine 2006. sustav je prvi put predstavljen na Eurosatory sajmu. LORA je službeno predstavljena 2007. i 2011. godine na Paris Air Showu te je vjerojatno postala operativna 2006. godine.[1]
Tehnologija[uredi | uredi kôd]
Projektil[uredi | uredi kôd]
Projektili LORA otpremaju se iz proizvodnog pogona u zatvorenim, vremenski otpornim sanducima za otpremu i lansiranje. Projektili se mogu transportirati i čuvati u kontejnerima pet godina bez provjere. Projektil pokreće jednostupanjsko kompozitno čvrsto pogonsko gorivo s patronom. Kontrola se vrši pomoću inercijalne navigacijske platforme i GPS -a koji su aktivni tijekom cijelog leta. Korekcije kursa vrše četiri trapezoidne kontrolne površine. Kontrola dometa ne vrši se prekidanjem potiska, već podešavanjem putanje. Stoga putanja može nalikovati polubalističkoj krivulji. Projektili mogu biti opremljene s dvije različite bojeve glave. Standardna raketa opremljena je rasprskavajućom bojevom glavom od 440 kg s udarnim upaljačom, upaljačom s kašnjenjem ili blizinskim upaljačem. Dostupna je i probojna bojna glava od 600 kg s udarnim i odgodnim upaljačem. Minimalna udaljenost upotrebe je 30 km. Maksimalna udaljenost razmještanja ovisi o korištenoj bojevoj glavi i iznosi 250 do 300 km. Također bi trebala biti dostupna mala rasprskavajuća bojeva glava od 240 kg, s dometom 430 km. Prema proizvođaču, raketa LORA postiže radijus točnosti (CEP) od oko 10 m.[1]
Vozila[uredi | uredi kôd]
Sve komponente LORA sustava mogu se ugraditi na četveroosovinske kamione nosivosti 16 tona. Baterija se sastoji od stanice za upravljanje vatrom (sustav C3), dva do četiri kamiona za dopunu i dva do četiri vozila za lansiranje i transport. Na lansirno i transportno vozilo montiran je lansirni okvir za raketnu kapsulu nalik kontejneru. Četiri projektila se prevoze u ovom kontejneru i iz njega se također lansiraju. Okvir kupole može se rotirati vodoravno i podesiti na 60 ili 90° okomito. LORA se može lansirati i iz višecijevnog bacača raketa Lynx. Kamioni se također mogu parkirati na brodovima i od tamo lansirati rakete.
Ratni napor[uredi | uredi kôd]
Dana 29.studenog 2018. Izraelske obrambene snage ispalile su projektile LORA na 15 ciljeva za koje se sumnja da su Hezbollahovi i iranski ciljevi u Siriji.
Tijekom rata u Nagorno-Karabahu 2020., azerbajdžanske snage ispalile su projektile LORA na most preko rijeke Akari.
Operatori[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Christopher F. Foss: Jane’s Armour and Artillery 2011-2012. Jane’s Information Group, 2011, ISBN 978-07106-2960-9. S. 1073.
- ↑ Trade Register auf sipri.org, abgerufen am 22. August 2022