Nacrt:Toni Volarić
 Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Dean72 (razgovor | doprinosi) prije 4 mjeseca. (osvježi) Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.
|
Toni Volarić (r. Zagreb, 10. travnja 1967.) hrvatski je scenarist, redatelj dokumentarnih filmova i novinar.
Biografija[uredi | uredi kôd]
Djetinjstvo provodi u Donjoj Dubravi u teškim materijalnim uvjetima. Obitelj, dakle otac, majka, dvije sestre i on, živjeli su godinama u sobi od 15 m2 na katu obiteljske kuće Tonijeve bake i djeda. No, vrlo rano u Osnovnoj školi "8. maj" učiteljica Ivanka Filakovac primjećuje kod njega talent za čitanje i glumu, pa Toni često recitira na školskim priredbama. Učiteljica ga preporučuje rođakinji Asti Filakovac koja uz Boženu Torjanec, vodi Ansambl dječje drame pri tadašnjoj Televiziji Zagreb, pa Toni, uz još nekoliko dubravačke djece postaje članom ADDa, početkom 70ih godina. Ondje djecu podučavaju pravilnom izgovoru, naglascima, držanju i glumi i tako osposobljene RTZ ih angažira za brojne televizijske serije ili radio drame. Toni je glumio u svih 24 epizode tada u cijeloj Jugoslaviji iznimno gledane dječje serije "Zlatna nit", sa Špirom Guberinom i Borisom Festinijem u glavnim ulogama, u režiji Višnje Laste, u nekoliko epizoda dječje serije "Plavi kaputić" i cijelom nizu radio drama. Obitelj seli u centar grada, pa Toni pohađa Osnovnu školu "Miroslav Krleža" na Kaptolu. Majka ga, tvrdeći da se umislio kao mali glumac, ispisuje iz ADDa i upisuje u Muzičku školu "Vatroslav Lisinski", glavni predmet rog. Paralelno sa redovitom srednjom školom, završava i srednju muzičku. Prijatelj iz muzičke poziva ga da postane pjevač grupe "Gonzo", koja se i nije proslavila, održavši nekoliko koncerata kao predgrupa Videosexu, Filmu i Psihomodo popu u zagrebačkim klubovima. Ubrzo klavijaturist prelazi u grupu Regata, neki članovi odlaze u vojsku, pa se bend raspada.
Na odsluženje vojnog roka odlazi 1985., a zapovjednik kasarne u Ohridu bio je kasniji ratni zločinac, tada potpukovnik Ratko Mladić. Neki su oficiri kako je vrijeme prolazilo inzistirali da se učlani u Komunističku partiju, ali Toni, pod izgovorom da mora proučiti Statut, uspijeva dočekati kraj vojnog roka.
Nakon povratka u stvarnost studira na Veterinarskom fakultetu, pjeva u nekoliko crkvenih i svjetovnih zborova, posebno ga je pokojni profesor Vinko Glasnović izdvajao kao solistu u Crkvi Svetog Franje na Kaptolu i Crkvi Svetog Marka na Gornjem gradu. Spomenuti ga profesor nagovara da ode svjetski poznatoj primadoni Ljiljani Molnar Talajić, kako bi ga čula. Otpjevao je dio neke skladbe, profesorica Talajić je zaklopila klavir i rekla: "Ostaješ!". Na prijemnom je ispitu, 1990. godine, primljen kao student solo pjevanja u njezinu klasu i napustio studij veterine. Već na prvoj godini pjeva u HRTovoj emisiji "Sedma noć" u kojem je primadona bila gošća, pa i u operi "Figarova ženidba" koju su zajedničkim snagama postavili studenti Akademije, uključujući zbor i orkestar u kazalištu "Komedija". Pjevao je ulogu Bartola, Figarovog oca, kao alternacija pokojnom Nevenu Valentu Hribaru, tada na četvrtoj godini studija. Na drugoj godini odlazi u Domovinski rat.
Godine 1998. kuca na vrata HTVove emisije "Dobro jutro Hrvatska" i za tu i mnoge druge emisije proizvodi i objavljuje više od tisuću televizijskih priloga, uključujući intervjue s mnogim domaćim i inozemnim zvijezdama, od Sarah Jessice Parker u New Yorku, Jodie Foster u Parizu, Victorie Abril u Nantesu, Chrisa Reae u Zagrebu i mnogih drugih.
Godine 2000. s još je dvojicom kolega primljen na audiciji i na više godina angažiran kao novinr, a onda i urednik za BBC World Service. Javljao se s predsjedničkih izbora iz Washingtona, francuskog referenduma u Parizu, svečanosti proširenja EU u Dublinu, G8 summita u Edinburgu, Europskog nogometnog prvenstva u Portugalu i mnogih drugih događanja.
Od 2011. do 2014. bio je direktor programa CMCa, jedine glazbene televizije s nacionalnom frekvencijom.
Od 2016, počinje raditi kao scenarist i redatelj dokumentarnih filmova o velikim hrvatskim glazbenicima. Do 2022. bio je scenarist i redatelj 41 dokumentarnog filma emitiranog na Hrvatskoj televiziji, među kojima su, u produkciji Glazbenog saveza Unison i Hrvatskog društva skladatelja, 52ominutne filmske životne priče o umjetnicima kao što su Arsen Dedić, Vice Vukov, Dino Dvornik, Miljenko Prohaska, Oliver Dragojević, Dunja Vejzović, Zdenko Runjić, Ruža Pospiš Baldani, Boško Petrović, Đorđe Novković, Ivo Robić, grupa 4M, Rajko Dujmić, Alfi Kabiljo, Pero Gotovac, Momčilo Popadić, Alka Vuica, Berislav Šipuš, Neno Belan, Miroslav Rus, Hus, Saša Antić, Siniša Leopold, Vjekoslava Huljić, Dubravko Detoni, 70 godina HDSa, Zlatko Tanodi, Zrinko Tutić, Mladen Tarbuk, Frano Đurović, 30 godina "Moje domovine", Olja Jelaska, Đelo Jusić, Božo Potočnik, Frano Parać, Zoran Juranić, Tamara Obrovac, Ivica Krajač, Ljubo Kuntarić i Dražen Zečić.
Rastavljen je i ima dva sina.