Nefertiabet
| Nefertiabet | |
 Princeza Nefertiabet odjevena u leopardovu kožu, stela, muzej Louvre, Pariz | |
| Rodno ime | Nefertiabet |
|---|---|
| Pseudonim(i) | Nefert-Iabet, Neferetiabet |
| Posljednje počivalište | mastaba G 1225, Giza |
| Titula | princeza Egipta |
| Vjera | religija drevnog Egipta |
| Roditelji | Kufu, faraon Egipta nepoznata kraljica |
| Portal o životopisima | |
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Nefertiabet je bila princeza drevnoga Egipta, a živjela je tijekom 4. dinastije.[1] Bila je kći faraona Kufua i nepoznate kraljice, unuka faraona Snofrua te sestra ili polusestra faraona Džedefre i polusestra faraona Kafre.[2] Pokopana je u mastabi G 1225 u Gizi, gdje se nalaze slavne piramide.[3] Njezin naslov — "kraljeva kći" — označava njezino kraljevsko podrijetlo.
Etimologija[uredi | uredi kôd]
|
Ime princeze Nefertiabet može se prevesti kao "lijepa Iabet". Iabet je božica istoka. U egipatskoj mitologiji, Iabet je božica koja pere Raa, boga Sunca. S druge pak strane, moguće je da Nefertiabet znači "lijepa od istoka" (Iabet nije samo ime božice, već i riječ za "istok").[4]
Stela[uredi | uredi kôd]
Danas se u muzeju Louvreu u Parizu čuva Nefertiabetina stela[5] koja prikazuje samu princezu odjevenu kao svećenicu. Prikazana je dok sjedi na stolcu, s lijepom crnom perikom te gleda desno, gdje je prikazan stol prepun žrtvi koje je prinijela. Odjevena u leopardovu kožu, princeza liči na božicu pisanja Sešat. Stelu su oslikali najbolji umjetnici toga vremena, jer je bila kći kralja.[6]
Nefertiabetina stela, Louvre |
Božica Sešat, prikazana zbog usporedbe s Nefertiabet |
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- ↑ Nefertiabet[neaktivna poveznica]
- ↑ Kufu. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. srpnja 2010. Pristupljeno 9. rujna 2010.
- ↑ Mastabe u Gizi. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2010. Pristupljeno 9. rujna 2010.
- ↑ Iabet, čistačica Raa, personifikacija istoka
- ↑ Stela princeze Nefertiabet
- ↑ 4. dinastija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2010. Pristupljeno 9. rujna 2010.