Nekropola sa stećcima u Donjim Breškama, lokalitet Stare kuće

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Koordinate: 44°36′49.27″N 18°39′51.15″E / 44.6136861°N 18.6642083°E / 44.6136861; 18.6642083

Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Nekropola sa stećcima u Donjim Breškama.

Nekropola u Donjim Breškama je povijesno područje, srednjovjekovna nekropola stećaka u Donjim Breškama u zaseoku Nikolićima. Nacionalni spomenik BiH od listopada 2010. godine, od sjednice 26. listopada. Nalazi se na predjelu Stare kuće.[1]

Ispočetka se znalo za 15 stećaka.[2][3] U nekropoli su 23 stećka. Nekropola je na uzvisini, na 440 metara nadmorske visine. Po vrstama, dva su stećka sanduci oko 20 m izdvojeni od ostatka nekropole. Ostatak su stećci vrste stubova, različitih završetaka. Stećci-stubovi su lučno zasvođeni, s lučnim izbočenjem ili s ravnim završetkom koji se šire prema gore. Najčešći ukras je motiv križa, potom polumjesec, jabuka, spirala, kanelura. Dobro su klesani. Po osnovnom obliku svi su stećci položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima imamo ove inačice: stela, stub (obelisk) i nišan. Ovakvi spomenici brojni su u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u ostatku BiH tek su pojedinačna pojava. Većina stećaka pripada po vrsti položenim monolitima, koji su u tri pojavna oblika: ploče, sanduka i sarkofaga (sljemenjaka). Stubovi, glede brojnosti i obrade dosta zaostaju iza osnovnih oblika stećaka. Malobrojni su je relativno kratko traju. Šefik Bešlagić ih datira najranije oko polovine 15. stoljeća, a ima ih i iz prve polovice 16. stoljeća.[1]

Ovdje se radi o starom katoličkom groblju, sa izuzetnim kršćanskim stećcima. Svaki nadgrobni spomenik na sebi ima znamenje križa.

Prostorni plan BiH do 2000. godine za područje Tuzle kao spomenik III. kategorije uvrstio je je 6 lokaliteta nekropola sa stećcima (ukupno 50 stećaka), ali nije precizno identificirao o kojima se radi. Nekropolu kod zaseoka Nikolića nije štitio Zavod za zaštitu kulturno-povijesne i prirodne baštine BiH.[1]

Bio je na popisu odabranih lokaliteta za stavljanje na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a, ali nije uvršten u konačni odabir zbog vrlo lošeg općeg stanja. Većina stećaka bila je prevrnuta, oštećena, dosta ih je tek vrhom virilo iznad površine zemlje, cijela nekropola bila je obrasla travom i šipražjem.[4] nebriga tuzlanske gradske vlasti i Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-povijesne i prirodne baštine rezultirala je neuvrštavanjem. Nisu odradili ni pristupne puteve što je također razlog zašto lokalitet nije uvršten na UNESCO-v popis. Razlozi neuvrštavanja nalaze se u nečistoj etničkoj politici. Ovime bi jedno hrvatsko selo došli na taj popis, što zatirateljima hrvatstva u Tuzli jest interes.[5]

Obnova nekropole počela je 1. travnja 2019. godine[4] u organizaciji Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-povijesne i prirodne baštine Županije Soli. Prekopavanje izvode predstavnici Instituta za arheologiju i studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu. Projekt obnove i prekopavanja ("sondiranja") ima negativnih konotacija. Prekonapravljena je samoinicijativno i jednonacionalno: nijedna osoba koja je u svezi sa zahvatom na ovom starom katoličkom groblju nije Hrvat katolik: ni na Katedri za arheologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu koja izvodi radove, niti organizatori radova Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-povijesne i prirodne baštine Županije Soli gdje su svi zaposlenici Bošnjaci. Štaviše, U Županiji Soli (Tuzlanskoj županiji) etnička čistka Hrvata iz svih javnih ustanova traje već dugo.[5]

Zavod nije našao za shodno da izvijestiti lokalnog svećenika – župnika u Breškama. Župnik iz Brežaka fra Marko Antić ima iskustva u tim situacijama, jer je već sudjelovao u sličnom projektu u nedalekoj Gornjoj Skakavi, gdje je upravo zbog sličnog samoinicijativnog prekopavanja na lokalitetu franjevačkog samostana u Skakavi došlo do krađe vrlo vrijednih artefakata i drugih predmeta s nalazišta.[5]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Bibliografija:[1]

  • 1971. Bešlagić, Šefik. Stećci, kataloško-topografski pregled. Sarajevo: “Veselin Masleša“, 1971.
  • 1975. Basler, Đuro. Župa i grad Soli u srednjem vijeku, Devedeset godina industrijske proizvodnje soli u Tuzli. Tuzla: 1975.
  • 1980. Redžić, Husref (ur.). Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ – Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980.
  • 1982. Bešlagić, Šefik. Stećci-kultura i umjetnost. Sarajevo: “Veselin Masleša“, 1982.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Odluka o proglašenju povijesnog područja nekropole sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, 26. listopada 2010. (pristupljeno 25. studenoga 2017.)
  2. Župa Breške Mijo Franković: Stećci i nekropole na području župe Breške, 11. siječnja 2009. (pristupljeno 25. studenoga 2017.)
  3. Župa Breške Mijo Franković: Stećci u župi Breške, 17. studenoga 2010. (pristupljeno 25. studenoga 2017.)
  4. 4,0 4,1 (boš.) Istinomjer Selma Aščerić: Konačno počela obnova nekropole u Tuzli, 2. travnja 2019. (pristupljeno 5. travnja 2019.)
  5. 5,0 5,1 5,2 Hrvatsko nebo Uredništvo: BOŠNJAČKO PREKOPAVANJE KATOLIČKOG GROBLJA KOD TUZLE!, 3. travnja 2019. (pristupljeno 5. travnja 2019.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]