Nenad Piskač

Izvor: Wikipedija

Nenad Piskač je hrvatski novinar, publicist, putopisac, esejist i pjesnik. Suradnik je nekoliko hrvatskih internetskih portala, među ostalima portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, Hrvata AMAC i inih. Suradnik je časopisa Hrvatskog slova kao autor i kao član ocjenjivačkog suda koji dodjeljuje nagradu Dubravko Horvatić. Objavljivao je u Brdovečkom zborniku. Pisao je prozu na kajkavštini. U putopisima je opisivao Mađarsku i Hrvatsku (U ulici Vaci stavih ruku na persa).

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Vatrom na rijeku, 1986.
  • U trenutku apokalipse, 1995.
  • Očeva šutnja, 1999.
  • Pogled s burze 10290: (zasluge, sluge, usluge), 2002.
  • Poražena Hrvatska: udžbenik o prevrednovanju hrvatstva, 2002.
  • Između Hrvata i Hrvatske. 2003.
  • Javor Novak: Da sam imao Hrvatsku", ( urednik: Nenad Piskač ), politička analitika, izbor članaka iz "Hrvatskoga slova" ( 2003.)
  • Prvo racunalo - roman za odraslu djecu (posvećena Kati Šoljić, sinu generala Ante Gotovine i Carli del Ponte), 2004.
  • Rieči su luknje su rieči, 2005.
  • Nebeska Srbija u Hrvatskoj: mit, zbilja, oprost, zaborav, obnova, 2005.
  • Velika Hrvatska, 2006.
  • Eurodresura, 2007.
  • Haag protiv Hrvatske: (akcijski plan u očima medija), 2007.
  • U boj za sanak svoj, 2009.

Putopisi su mu ušli u antologiju Hrvatski putopis: od XVI. stoljeća do danas : antologijski izbor, prireditelja Dubravka Horvatića, a pjesme u antologijama Hrvatska uskrsna lirika: od Kranjčevića do danas, prireditelja Božidara Petrača i Dunav u hrvatskom pjesništvu od srednjovjekovlja do danas : antologijski izbor, prireditelja Dubravka Horvatića i Stjepana Sučića te antologiji Molitvenik hrvatskih pjesnika: vijenac molitava, u izboru Josipa Brkića.

Izvori[uredi | uredi kôd]