Nettunske konvencije
Nettunske konvencije je zajednički naziv za 32 konvencije koje su 20. srpnja 1925. potpisale vlade Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Konvencije su omogućile Talijanima slobodno useljavanje u Dalmaciju.[1]
Osim pitanja naseljavanja Talijana, konvencijama su uređena i neka pitanja koja nisu bila obuhvaćena prethodnim ugovorima - Santamargheritskim konvencijama (1922.), Rimskim ugovorima i Beogradskim konvencijama (1924.).[1]
Pitanje ratifikacija ovih konvencija je izazvala otpor javnosti u Hrvatskoj, jer su ugovori favorizirali talijanske interese.[1]Ratifikacija u jugoslavenskom parlamentu trajala je tri godine, jer su se oporbeni predstavnici Hrvatske seljačke stranke snažno protivili tome,[2] nazivajući ove ugovore kolonizacijom Benita Mussolinija.[3] Ratificirani su tek 13. kolovoza 1928. u krnjoj Skupštini, nakon atentata na Stjepana Radića i druge zastupnike Hrvatske seljačke stranke (HSS),[1] što je, nakon atentata, dodatno razbjesnilo hrvatsku javnost.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Nettunske konvencije. Istrapedia. Pristupljeno 28. studenoga 2023.
- ↑ a b Rothschild 1974.
- ↑ "Swine" Judged. Time. 17. lipnja 1929. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2012. Pristupljeno 17. travnja 2013.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Rothschild, Joseph. 1974. East Central Europe Between the Two World Wars. University of Washington Press. str. 227. ISBN 9780295953571