Nikola Kašiković

Izvor: Wikipedija
Nikola Kašiković
Nikola Kašiković.jpg
Rođenje 4. prosinca 1861., Sarajevo
Smrt 22. svibnja 1927., Sarajevo
Portal o životopisima

Nikola Kašiković (Sarajevo, 4. prosinca 1861.Sarajevo, 22. svibnja 1927.), bosanskohercegovački je publicista srpskog porijetla, urednik i vlasnik književnog lista Bosanska vila, te sakupljač srpskih narodnih umotvorina.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Nikola Kašiković je rođen u Sarajevu 1861. godine u tadašnjem Osmanskom Carstvu. U Sarajevu je završio Srpsku nižu gimnaziju, a nakon toga Srpsku učiteljsku školu u Somboru 1884. godine. Nakon završene Srpske učiteljske škole, radi kao učitelj Srpske škole u Sarajevu. Sarađivao je u dječjem listu Golub, koji je objavljivao pjesme i srpske narodne umotvorine. Bio je i suradnik srpskog književnog lista Javor, koga je osnovao Jovan Jovanović Zmaj. Kao član Učitenjskog zbora Srpske škole u Sarajevu, zajedno sa Nikolom Šumonjom, Božidarom Nikašinovićem i Stevom Kaluđerčićem 19. listopada 1885. godine je bio osnivač srpskog književnog lista Bosanska vila. Krajem 1891. godine "po savjetu srpskih književnika" napušta učiteljsku službu i potpuno se posvećuje vođenju i uređivanju časopisa Bosanska vila. Kašiković je bio treći urednik Bosanske vile, a na toj poziciji je bio od travnja 1887. godine do 15. lipnja 1914. godine. Nikola Kašiković je 1906. godine postao član Srpske novinarske udruge sa sjedištem u Beogradu. Bio je jedan od osnivača i predsjednik Srpskog pjevačkog društva Sloga, utemeljitelj i član SPKD Provjeta. Pored uredništva, pisao je radove o književnom i kulturnom životu, a kao najveći uspjeh mu se pripisuje prikupljanje srpskih narodnih umotvorina, predanja, vjerovanja i narodne poezije.

Nikola Kašiković je bio vlasnik Bosanske vile od 1889, pa do prestanka rada Vile 1914. godine, kada su je austrougarske vlasti zabranile.[2]

Austrougarske vlasti su u toku Prvog svjetskog rata zatvorile Kašikovića i njegovu obitelj. Nakon što je Austrougarska okupirala Kraljevinu Srbiju, početkom 1916. godine su u Beogradu u stanu profesora Milorada Pavlovića Krpe pronađena pisma Nikole Kašikovića. Prema austrougarskim izvješćima, Kašikovićeva pisma su bila kompromitujuća i vojne sadržine o kretanju austrougarske vojske. Austrougarske vlasti su na osnovu ovih pisama 9. ožujka 1917. godine osudile Nikolu Kašikovića na deset godina robije, a nakon toga i njegovu ženu i sina. Njegova žena Stoja i sin Predrag su osuđeni na smrt 12. siječnja 1918. godine, tako što će majka da gleda kako joj sina vješaju. Kasnije su pomilovani na deset godina robije.[2]

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Kašiković nije uspio da obnovi list. Zbog svojih prilika se zaposlio kao učitelj u jednoj osnovnoj školi u Sarajevu. Radio je kao učitelj do 1924. godine kada je otišao u mirovinu. Spremao je zbirku srpskih narodnih umotvorina, a objavio je jednu knjigu pod naslovim Narodno blago. Preminuo je 22. svibnja 1927. godine u Sarajevu.[2]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

  • Orden svetog Save III. stupnja dobijen od kralja Petra I. Karađorđevića
  • Bijeli Orao V. stupnja dobijen od kralja Petra I. Karađorđevića
  • Orden knjaza Danila III. stupnja od crnogorskog knjaza/kralja Nikole I. Petrovića Njegoša
  • Orden Sv. Ane III stupnja od ruskog cara Nikole I.
  • Križ Milosrđa

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Narodno blago (Sarajevo, 1927.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Osnivanje i prve godine Bosanske vile - Prilozi za izučavanje istorije Sarajeva / Todor Kruševac, Sarajevo (1963) (srp.)
  • Književna istorija - Nikola T. Kašiković sakupljač srpskih narodnih umotvorina / Trajković Borjanka, Beograd (2004) (srp.)
  • Narodne pjesme iz zbirke Nikole T. Kašikovića / R. Pešić-Nenin, R. Sarajevo 1951. Prilozi za književnost i jezik, istoriju i folklor, knj. XX, sv. 3-4, str. 367. (srp.)
  • Nikola T. Kašiković – Sarajlija ili časopis kao sudbinaInačica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2014. / Borjanka Trajković, Narodna biblioteka Srbije, Beograd (srp.)

Vanjske povezice[uredi | uredi kôd]