Nikola Kašiković
| Nikola Kašiković | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 4. prosinca 1861., Sarajevo |
| Smrt | 22. svibnja 1927., Sarajevo |
| Portal o životopisima | |
Nikola Kašiković (Sarajevo, 4. prosinca 1861. — Sarajevo, 22. svibnja 1927.), bosanskohercegovački je publicista srpskog porijetla, urednik i vlasnik književnog lista Bosanska vila, te sakupljač srpskih narodnih umotvorina.[1]
Nikola Kašiković je rođen u Sarajevu 1861. godine u tadašnjem Osmanskom Carstvu. U Sarajevu je završio Srpsku nižu gimnaziju, a nakon toga Srpsku učiteljsku školu u Somboru 1884. godine. Nakon završene Srpske učiteljske škole, radi kao učitelj Srpske škole u Sarajevu. Sarađivao je u dječjem listu Golub, koji je objavljivao pjesme i srpske narodne umotvorine. Bio je i suradnik srpskog književnog lista Javor, koga je osnovao Jovan Jovanović Zmaj. Kao član Učitenjskog zbora Srpske škole u Sarajevu, zajedno sa Nikolom Šumonjom, Božidarom Nikašinovićem i Stevom Kaluđerčićem 19. listopada 1885. godine je bio osnivač srpskog književnog lista Bosanska vila. Krajem 1891. godine "po savjetu srpskih književnika" napušta učiteljsku službu i potpuno se posvećuje vođenju i uređivanju časopisa Bosanska vila. Kašiković je bio treći urednik Bosanske vile, a na toj poziciji je bio od travnja 1887. godine do 15. lipnja 1914. godine. Nikola Kašiković je 1906. godine postao član Srpske novinarske udruge sa sjedištem u Beogradu. Bio je jedan od osnivača i predsjednik Srpskog pjevačkog društva Sloga, utemeljitelj i član SPKD Provjeta. Pored uredništva, pisao je radove o književnom i kulturnom životu, a kao najveći uspjeh mu se pripisuje prikupljanje srpskih narodnih umotvorina, predanja, vjerovanja i narodne poezije.
Nikola Kašiković je bio vlasnik Bosanske vile od 1889, pa do prestanka rada Vile 1914. godine, kada su je austrougarske vlasti zabranile.[2]
Austrougarske vlasti su u toku Prvog svjetskog rata zatvorile Kašikovića i njegovu obitelj. Nakon što je Austro-Ugarska okupirala Kraljevinu Srbiju, početkom 1916. godine su u Beogradu u stanu profesora Milorada Pavlovića Krpe pronađena pisma Nikole Kašikovića. Prema austrougarskim izvješćima, Kašikovićeva pisma su bila kompromitujuća i vojne sadržine o kretanju austrougarske vojske. Austrougarske vlasti su na osnovu ovih pisama 9. ožujka 1917. godine osudile Nikolu Kašikovića na deset godina robije, a nakon toga i njegovu ženu i sina. Njegova žena Stoja i sin Predrag su osuđeni na smrt 12. siječnja 1918. godine, tako što će majka da gleda kako joj sina vješaju. Kasnije su pomilovani na deset godina robije.[2]
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Kašiković nije uspio da obnovi list. Zbog svojih prilika se zaposlio kao učitelj u jednoj osnovnoj školi u Sarajevu. Radio je kao učitelj do 1924. godine kada je otišao u mirovinu. Spremao je zbirku srpskih narodnih umotvorina, a objavio je jednu knjigu pod naslovim Narodno blago. Preminuo je 22. svibnja 1927. godine u Sarajevu.[2]
- Orden svetog Save III. stupnja dobiven od kralja Petra I. Karađorđevića
- Bijeli Orao V. stupnja dobiven od kralja Petra I. Karađorđevića
- Orden knjaza Danila III. stupnja od crnogorskog knjaza/kralja Nikole I. Petrovića Njegoša
- Orden Sv. Ane III stupnja od ruskog cara Nikole I.
- Križ Milosrđa
- Narodno blago (Sarajevo, 1927.)
- ↑ Nikola T. Kašiković – Sarajlija ili časopis kao sudbina Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2014. (Wayback Machine) / Borjanka Trajković, Narodna biblioteka Srbije, Beograd (srp.)
- ↑ a b c Digitalna Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske: Nikola Kašiković[neaktivna poveznica] (srp.)
- Osnivanje i prve godine Bosanske vile - Prilozi za izučavanje istorije Sarajeva / Todor Kruševac, Sarajevo (1963) (srp.)
- Književna istorija - Nikola T. Kašiković sakupljač srpskih narodnih umotvorina / Trajković Borjanka, Beograd (2004) (srp.)
- Narodne pjesme iz zbirke Nikole T. Kašikovića / R. Pešić-Nenin, R. Sarajevo 1951. Prilozi za književnost i jezik, istoriju i folklor, knj. XX, sv. 3-4, str. 367. (srp.)
- Nikola T. Kašiković – Sarajlija ili časopis kao sudbina Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2014. (Wayback Machine) / Borjanka Trajković, Narodna biblioteka Srbije, Beograd (srp.)