Nikola Visković (pravnik)

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Nikola Visković (Split, 6. ožujka 1938.), hrvatski pravnik, sveučilišni profesor, publicist i prevoditelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnu školu završava u rodnom Splitu. Srednju školu polazi u Čileu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1961. U Strasbourgu 1963. diplomira komparativno pravo i europske studije. Doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu 1967. tezom “Integralna teorija prava”.[1] Radi na Pravnom fakultetu u Splitu od 1961. do 2008. kao profesor teorije prava i države. Dekan je splitskog Pravnog fakulteta od 1983. do 1985. U zvanje redovnog profesora biran 1985. Suosnivač je ekološke stranke Zelena akcija Split (1989.) i saborski zastupnik (1990.-1992.) u prvom sazivu Sabora RH. U mirovini je od 2008. Od 2009. je profesor emeritus Sveučilišta u Splitu.[1][2] Napisao je više od šest stotina znanstvenih i publicističkih tekstova pravne i politološke tematike. Prvi se u Hrvatskoj sustavno bavi pitanjima kulturne zoologije i kulturne botanike. Prevodio je književnost Pabla Nerude, Comtea de Lautréamonta i Miguela de Unamunoa, kao i djela iz područja filozofije prava (Norberto Bobbio). Govori španjolski, talijanski, francuski i engleski jezik. Služi se portugalskim i njemačkim. [1][2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Pojam prava: prilog integralnoj teoriji prava (1976.)
  • Osnove prava (1986.)
  • Norberto Bobbio: Eseji iz teorije prava (1988.)
  • Jezik prava (1989.)
  • Pravo kao kultura (1990.)
  • Politički ogledi (1990.)
  • Država i pravo (1995.)
  • Životinja i čovjek: prilog kulturnoj zoologiji (1996.)
  • Arumentacija i pravo (1997.)
  • Kulturna animalistika (urednik zbornika, 1998.)
  • Stablo i čovjek: prilog kulturnoj botanici (2001.)
  • Teorija države i prava (2001.)
  • Sumorne godine: nacionalizam, bioetika, globalizacija (2003.)
  • Kulturna zoologija: što je životinja čovjeku i što je čovjek životinji (2009.)
  • Toposi erotike (ciklus rukopisa)

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1976. Nagrada grada Splita za znanost, za "Pojam prava"
  • 2002. Nagrada "Cvito Fisković" Slobodne Dalmacije za znanost, za "Stablo i čovjek"
  • 2010. Nagrada Slobodne Dalmacije za životno djelo

Izvori[uredi VE | uredi]