Obični lopuh

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Obični lopuh
Obični lopuh
Obični lopuh
Status zaštite

(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Petasites
Mill., 1754
Područje života

Obični lopuh (ružičasti lopuh, repušina, ljekoviti lopuh, lat.: Petasites hybridus) je zeljasta biljka iz porodice Asteraceae, udomaćena u Europi i Sjevernoj Aziji. Cvate rano u proljeće. Cvijeće, koje je svijetlo roze boje, se pojavljuje prije listova. Lišće je veliko, kružno, visine stručka do 120 cm. Biljka se smatra ljekovitom.

Primjena u biljnoj medicini[uredi VE | uredi]

Lišće se u Austriji koristi kao čaj ili kao oblog, prije svega kod infekcija, groznice, prehlade, peludne groznice te alergija.

Engleski travar Nicholas Culpeper zvao ga je velikim čuvarem srca te biljkom koja oživljava duh. Nadalje ga se rabi kao diuretik, sredstvo za opuštanje mišića, kod kašlja, groznice, glavobolja, migrene, astme i stresa. Samo je dio ovih djelovanja znanstveno dokazan.

Biljka sadrži i pirolizinske alkaloide te se njena unutarnja uporaba ne može preporučiti, uz napomenu da dakako biljke ne sadrže samo jednu tvar već u pravilu veći broj djelotvornih tvari, koje pak mogu ili inhibirati ili aktivirati međusobno zajedničko djelovanje.

Od biljke se danas proizvode i standardizirani gotovi pripravci.

Primjena za ishranu[uredi VE | uredi]

Od spaljenih peteljki listova nekada se dobivao nadomjestak soli.Jestive su i prokuhane proljetne sasvim mlade neotvorene cvjetne glavice.Obzirom na sadržaj pirolizidinskih alkaloida ne treba konzumirati veće količine.[1]

Sastav[uredi VE | uredi]

Korijenje sadrži saponin ( 6,73 - 7,6 %),tanin ( 5,8 - 5,26%),eterično ulje(0,1 - 0,18 %),tragove alkaloida (0,031 - 0,036 % ),flavonoide (0,23 - 0,34 %),smolaste tvari,petazol,petazin,inulin.[2]

Hrvatski nazivi i autori[uredi VE | uredi]

  • kopitnjak veliki, Šulek, B., 1879,
  • lepušina, Šulek, B., 1879,
  • lopuh vodeni, Šulek, B., 1879,
  • lopuh, Pahlow, M., 1989,
  • lopušnjak, Šulek, B., 1879,
  • ljekoviti lopuh, Pahlow, M., 1989
  • obični lopuh, Domac, R., 1994
  • podbio vodeni, Šulek, B., 1879,
  • repuh, Šulek, B., 1879,
  • repušina, Pahlow, M., 1989,
  • ružičasti lopuh, Pahlow, M., 1989,
  • stiper, Šulek, B., 1879,
  • šeširdjija, Šulek, B., 1879,
  • šeširka, Šulek, B., 1879,
  • škriljačka trava, Šulek, B., 1879,
  • škriljavka, Šulek, B., 1879,
  • štič, Šulek, B., 1879,

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • H. E. Hess, E. Landolt, R. Hirzel: Flora der Schweiz und angrenzender Gebiete. Birkhäuser Verlag Basel, 1972.
  • B. Meier, M. Meier-Liebi: Monografie Petasites in Hagers Handbuch der pharmazeutischen Praxis. 5. Auflage. Springer Verlag, 1995.
  • K. Bucher: Über ein antispastisches Prinzip in Petasites officinalis Moench. Naunyn-Schmiedeberg's Archives of Pharmacology 213, 1951, S. 69–71, ISSN 0028-1298
  • M. Neuenschwander, A. Neuenschwander, E. Steinegger: Struktur der Sesquiterpene von Petasites hybridus: Neopetasol-Abkömmlinge. Helvetica Chimica Acta 62, 1979., S. 627–634, ISSN 0018-019X
  • B. Meier, A. Hasler: Handelsdroge und Petasingehalt in Die Pestwurz – Stand der Forschung. Zeitschrift für Phytotherapie 15, 1994., S. 268–284, ISSN 0722-348X
  • O. Thomet: Wirksamkeit des Pestwurz-Extraktes Ze 339 bei allergischer Rhinitis. phytotherapie 3, 2002., S. 10–13
  • Bühring, Ursel: Praxis-Lehrbuch der modernen Heilpflanzenkunde. Grundlagen - Anwendung - Therapie. Sonntag Verlag, Stuttgart 2005.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Fleischhauer,S.G.,Guthmann,J.,Spiegelberger,R. Enzyklopaedie Essbare Wildpflanzen,Aarau 2013.,str.86
  2. Gammerman,A.F.,Grom,I.I. Dikorastušie lekarstveni rastenija SSSR,Moskva 1976.,str.267