Obični tetrljan
| Obični tetrljan | |
|---|---|
 Marrubium vulgare[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Angiosperms |
| Razred: | Eudicots |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Marrubium |
| Vrsta: | M. vulgare |
| Dvojno ime | |
| Marrubium vulgare L. | |
| Baze podataka | |
Obični tetrljan (lat. Marrubium vulgare) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnatica.
Drugi nazivi: Marulja, gorčika, smrduša.
Karakteristike[uredi | uredi kôd]
Naraste do visine od 60 centimetara. Listovi imaju sitne dlačice i dok ne procvjeta liči na matičnjak od kojeg se značajno razlikuje po mirisu. Cvjetovi se pojavljuju na kratkim peteljkama na vrhu stabljike i ograncima. Biljke ima prijatan miris koji postaje vrlo blag sušenjem biljke. Cvate od lipnja do početka rujna. Ukus je aromatičan, oštar i gorkasto slan. Uspijeva na livadama, pašnjacima, uz seoske puteve i na bunjištima. Biljka nije osjetljiva na mrazeve i uspijeva u hladnijoj klimi. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).
Sastav[uredi | uredi kôd]
Osnovni sastojci biljke su marubin, oko 7% tanina, male količine eteričnog ulja, smole, sluz i vosak. Sadrži holin, saponin, kalij nitrat, galnu kiselinu, neke još nedovoljno istražene gorke tvari, pektina i željeza.
Upotreba[uredi | uredi kôd]
Eterično ulje se koristi kao dodatni ukus kod alkoholnih likera. Postoje informacije da sa biljka koristi za eliminiranje štetnih gusjenica koje napadaju drveće. Izvor ovoga podatka ne navodi informacije na koji način se očajnica koristi protiv gusjenica ali se pretpostavlja da se koristi jaki ekstrakt ili eterično ulje.[2] Sama biljka odbija muhe.
Upotreba u medicini[uredi | uredi kôd]
Koristi se kao: tonik, depurativ, a posebno je dobro sredstvo za liječenje oboljenja pluća. Pomaže i sa tuberkulozom (suhi katari, hripavac, bronhitis, kronični, grčeviti kašalj, starački i pušački kašalj). Djeluje kao anitseptik i diuretik. Indikacije biljke: Insuficijencija jetre i žuči, žutica, anemija, bronhitis, astma, tuberkoloza, ekstrasistolna aritmija, oligurija, reumatizam, artritis. Obični tetrljan je zvanicno ljekovita biljka prema britanskoj[3] i njemačkoj[4] farmakopeji. Na isti se način koristi i bijeli tetrljan (lat. Marrubium incanum).
Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi kôd]
Obični tetrljan se više koristi u narodnoj medicini nego u suvremnoj iz koje je gotovo potpuno istisnuta drugim prirodnim ili sintetičkim sredstvima. Narodni ljekar, Sadik Sadiković[5] je preporučuje između ostalog, i kod bolova u jetri, kod žutice i vodene bolesti.
Jestivost[uredi | uredi kôd]
Mladi se listovi mogu koristiti kao začin. Od biljke se može prirediti i čaj te je nekada korištena i za aromatiziranje piva.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Franz Eugen Köhler, 1897, Köhler's Medizinal-Pflanzen
- ↑ Marrubium vulgare Upotreba očajnice(engleski)
- ↑ B.P.C (1949), Brit. Herb.Pharm (1983)
- ↑ Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. 1988. Američko izdanje. Str. 148.
- ↑ Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980. Očajnica
- ↑ Marrubium vulgare - L., Plants for a future Pristupljeno 12. rujna 2023.
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
- Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.
- Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str. 206–207.
- Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.