Oleg Blohin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Oleg Blohin
Оле́г Блохі́н
Pressekonferenz nach dem Fußballländerspiel Österreich-Ukraine (01.06.2012) Oleh Blochin1.jpg
Država Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Osobne informacije
Puno ime Oleg Volodimirovič Blohin
Оле́г Володи́мирович Блохі́н
Rođen 5. studenog 1952.
Visina 180 cm
Pozicija Trener, kao igrač napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1969. - 1988.
1988. - 1989.
1989. - 1990.
Dinamo Kijev
Vorwärts Steyr
Aris Limassol
Ukupno
0433 0(211)
0041 000(9)
0022 000(5)
0496 0(225)
Reprezentativna karijera
1972. - 1988. Flag of the Soviet Union.svg SSSR 0112 00(42)
Trenerska karijera
1990. - 1993.
1993. - 1994.
1994. - 1997.
1997.
1997. - 1998.
1998. - 1999.
2000. - 2002.
2003. - 2007.
2007. - 2008.
2011. - 2012.
2012. - 2014.
Olympiakos
PAOK F.C.
Ionikos Pirej
Čornomorec Odesa, savjetnik
PAOK F.C.
AEK Atena
Ionikos Pirej
Flag of Ukraine.svg Ukrajina
FK Moskva
Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Dinamo Kijev
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Oleg Volodimirovič Blohin (ukr. Оле́г Володи́мирович Блохі́н) (Kijev, 5. studenog 1952.) je ukrajinski nogometni trener i umirovljeni nogometaš.

Najveći dio igračke karijere, proveo je igrajući za Dinamo Kijev. Rekorder je po broju nastupa i golova u nogometnoj ligi Sovjetskog Saveza. U 432 nastupa zabio je 211 golova. S klubom je osvojio 8 prvenstava i Kup pobjednika kupova 1975. i 1986. Zabio je u oba finala.

Rekorder je po broju nastupa i golova za nogometnu reprezentaciju Sovjetskog Saveza. U 112 nastupa zabio je 42 gola. Nastupio je na Svjetskom prvenstvo 1982. i 1986. Na oba je zabio jedan gol. Jedan je od prvih igrača Sovjetskog Saveza, koji je igrao u inozemstvu. Igrao je za austrijski Vorwärts Steyr i ciparski Aris Limassol.

Nakon završtka karijere trenirao je grčke klubove Olympiakos, AEK, PAOK i Ionikos. Bio je izbornik Ukrajine od 2003. do 2007. S reprezentacijom se plasirao na Svjetsko prvenstvo 2006., što je bio prvi nastup za Ukrajinu. Došli su do četvrtfinala i izgubili od kasnijih pobjednika Talijana. Odstupio je nakon što se Ukrajina nije uspjela plasirati na Europsko prvenstvo 2008. Bio je trener Moskve u sezoni 2007./'08., a nakon toga postao je sportski direktor ukrajinskog kluba Čornomerec Odesa.

Bio je saborski zastupnik u ukrajinskom parlamentu u dva mandata. Bio je u braku s Irinom Deriuginom, svjetskom i europskom prvakinjom u ritmičkoj gimnastici. Razveli su se, imaju jednu kćer.

Bio je proglašen najboljim europskim nogometašem 1975. godine. Devet puta proglašen je najboljim igračem Ukrajine i tri puta najboljim igračem Sovjetskog Saveza. Bio je najbolji strijelac sovjetske lige pet puta.

Povodom 50. godina UEFE, Ukrajinski nogometni savez proglasio ga je 2004., za najboljeg igrača Ukrajine u posljednjih 50 godina.

Povezani članci[uredi VE | uredi]