Orao krstaš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Orao krstaš
Orao krstaš (glava)
Orao krstaš (glava)
Status zaštite
{{#if:Status iucn2.3 VU.svg

Status zaštite: Osjetljivi|

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Accipitrifomes
Porodica: Accipitridae
Rod: Aquila
Vrsta: A. heliaca
Dvojno ime
Aquila heliaca
Savigny, 1809.
Raspon
Rasprostranjenost orla krstaša: tamno zeleno-cijele godine, zeleno-gnjezdilišta, plavo-zimovališta

Rasprostranjenost orla krstaša: tamno zeleno-cijele godine, zeleno-gnjezdilišta, plavo-zimovališta
Sinonimi
Aquila heliacea heliacea

Orao krstaš ili Kraljevski orao[1] (Aquila heliaca) je veliki orao iz porodice jastrebova (Accipitridae). Nekada je naseljavao široke predjele Euroazije, a danas je broj jedinki veoma smanjen i pod prijetnjom je izumiranja.

Ilustracija orla krstaša iz 1905. god.

Opis[uredi VE | uredi]

Orao krstaš je veoma sličan surom orlu , no nešto je manji, duljine do 83 cm i raspona krila do 205 cm. Španjolski carski orao koji se može pronaći na Iberskom poluotoku nekada je smatran za istu vrstu, ali se danas poznaju značajne morfološke razlike između dvaju ptica[2][3]. Mužjaci i ženke su sličnog izgleda, samo su ženke malo krupnije. Boja perja im se mijenja sa starošću; mladunci imaju žutosmeđu boju i prošarani su tamnijim uzdužnim šarama, dok su glava i vrat odraslih jedinki žutosmeđe boje, a tijelo tamnosmeđe s karakterističnim bijelim naramenicama.

Stanište[uredi VE | uredi]

Glavno stanište mu je jugoistočna i središnja Europa, zapadna i središnja Azija. Orao krstaš naseljava uglavnom ne pretjerano pošumljene predjele (stepe, rijetke šume i polupustinje) do 1000 metara nadmorske visine. Za gnijezdo bira visoko usamljeno drvo s kojeg ima širok pregled terena. Nažalost, ovo je jedna od činjenica koja ju je učinila veoma podložnom ljudskom ometanju staništa, pljačkanju ili uništavanju gnijezda.

Nekada je ova ptica bila simbolom Austro-ugarske monarhije, ali joj to nije pomoglo da izbjegne sudbinu gotovo potpunog nestanka u Europi. Danas ga zahvaljujući intenzivnim programima zaštite ima nešto više u Slovačkoj i Mađarskoj (ukupno oko 120-130 parova), kao i u Bugarskoj i Makedoniji gde se gnijezdi između 80 i 100 parova. Procjenjuje se da u cijeloj Europi, do Urala, obitava od 850-1400 parova, a najveća populacija se nalazi u Rusiji (600-900 parova).

U očuvanom i slikovitom iločkom krajoliku jedino stanište orla krstaša u Hrvatskoj. Gnjezdište se nalazi na rubu obronaka Fruške gore, gdje ona prelazi u stepske travnjake i gustiše[4]. Na području Kopačkog rita rijetko se i neredovito pojavljuju pojedini primjerci orla krstaša i tada nerijetko dolazi do sukoba sa štekavcima[5].

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Orao krstaš gradi velika gnijezda od grana na vrhovima drveća, a veoma rijetko gnijezdo napravi i na električnim stubovima. Tijekom ožujka i travnja ženka liježe dva do tri jajeta; od kojih prosječno preživljava 1,5 mladunac, što varira u ovisnosti o pristupu hrani. Tijekom inkubacije, koja traje 43 dana, na jajima naizmjenično leže i mužjak i ženka. Mladunci dugo ovise o roditeljima i zbog toga je prvih desetak dana ženka stalno prisutna u gnijezdu, dok mužjak lovi i donosi hranu, a kasnije ženka lovi zajedno s mužjakom. Nakon 65-77 dana od izlijeganja, mladunci polijeću, ali još nekoliko tjedana ostaju s roditeljima i spolnu zrelost dosežu s 5-6 godina starosti.

Ishrana[uredi VE | uredi]

Krstaš se uglavnom hrani malim sisavcima, pticama, glodavcima i gušterima, a ukoliko nema drugog izbora i strvinama.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Naziv na stranicama Hrvatskog ornitološkog društva, posjećeno 10. lipnja 2013.
  2. B. U. Meyburg, Eastern Imperial Eagle (Aquila heliaca) u djelu: Elliott & Sargatal del Hoyo (ured.), Handbook of the Birds of the World, vol. 2.. 1994., str. 194.-195. ISBN 84-87334-15-6
  3. George Sangster, Alan G. Knox, Andreas J. Helbig i David T. Parkin, Taxonomic recommendations for European birds, Ibis 144(1), 2002. str. 153.–159. DOI|10.1046/j.0019-1019.2001.00026.x
  4. Turističke stranice Iloka, posjećeno 10. lipnja 2013.
  5. Ptice na službenim stranicama Kopačkog rita, posjećeno 10. lipnja 2013.

Drugi projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: orao krstaš
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: orao krstaš