Orijentalni institut u Sarajevu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Orijentalni institut u Sarajevu
Logo Orijentalnoga instituta u Sarajevu
Vrsta javni
Osnovano 15. svibnja 1950.
Nadležna institucija Sveučilište u Sarajevu
Broj osoblja 19 (2015.)
Lokacija 43°51′22″N 18°23′51″E / 43.856029°N 18.397563°E / 43.856029; 18.397563 Ulica Zmaja od Bosne 8b
BA-71000 Sarajevo
Jezici studija bošnjački
Službena stranica

Orijentalni institut u Sarajevu javna je znanstvenoistraživačka ustanova sa znanstvenim fokusom na orijentalne jezike, književnost i orijentalni utjecaj na tekovine bošnjačkoga jezika i stvaralaštva. Osnovan je 1950. godine Uredbom Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Orijentalni institut dio je Sveučilišta u Sarajevu.

U okviru svoga rada Orijentalni institut povremeno organizira znanstvene skupove (domaćega, regionalnoga i širega međunarodnoga karaktera) kao jedan od oblika razmjene znanstvenih iskustava i upoznavanja s radom drugih znanstvenoistraživačkih ustanova i pojedinaca koji se bave sličnima problemima.

U ratu u Bosni i Hercegovini 17. svibnja 1992. godine zapaljena je zgrada Orijentalnoga instituta u Sarajevu. Tada su uništena brojna rukopisna djela neprocjenjive vrijednosti. Vrlo mali broj djela se sačuvao. Orijentalni institut danas je smješten u bivšoj Kasarni Maršal Tito (Kampus Sveučilišta Sarajevo), u Ulici Zmaja od Bosne 8b.

Funkcija Orijentalnoga instituta[uredi | uredi kôd]

Osnovni zadatci Orijentalnoga instituta su da:

Direktori Orijentalnoga Instituta u Sarajevu[uredi | uredi kôd]

U dosadašnjoj povijesti na čelu Orijentalnoga instituta nalazili su se kao direktori ili kao vršioci dužnosti direktora:

Upravna struktura[uredi | uredi kôd]

Pored direktora upravnu strukturu Orijentalnoga instituta čine Naučno vijeće, Upravni odbor i Nadzorni odbor.

Znanstveno-stručni suradnici[uredi | uredi kôd]

Dosadašnji djelatnici Orijentalnoga instituta: Branislav Đurđev, Nedim Filipović, Hazim Šabanović, Hamid Hadžibegić, Ešref Kovačević, Fehim Spaho, Medžida Selmanović, Dušanka Bojanić, Teufik Muftić, Besim Korkut, Omer Mušić, Muhamed Mujić, Alija Bejtić, Džemal Ćehajić, Salih Trako, Ismet Kasumović, Sulejman Grozdanić, Avdo Sućeska, Adem Handžić, Ahmed Aličić, Fehim Nametak, Dr. Amir Ljubović, Dr. Behija Zlatar, Dr. Lejla Gazić, Dr. Sabaheta Gačanin, Dr. Fazileta Hafizović, Dr. Adnan Kadrić, Dr. Aladin Husić.

Trenutačni djelatnici Orijentalnoga instituta:

Znanstveni radnici:[uredi | uredi kôd]

Ostali radnici[uredi | uredi kôd]

Izdanja Orijentalnoga instituta[uredi | uredi kôd]

  • Značajne radove Institut objavljuje u seriji Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia. U ovoj seriji objavljuju se povijesni izvori značajni za izučavanje prošlosti Balkana.
  • U izdanju Posebna izdanja objavljuju se monografije o pojedinim temama.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Službena web stranica Orijentalnoga instituta u Sarajevu
  • Orijentalni institut u Sarajevu 1950. – 2000. – The Institute for Oriental studies in Sarajevo, Orijentalni institut, Sarajevo 2000.
  • ... Izdavačka djelatnost – The List of Publications (Prilozi za orijentalnu filologiju; Monumenta Turcica; Posebna izdanja; Ostala izdanja), “Orijentalni institut u Sarajevu 1950.–2000. – The Institute for Oriental studies in Sarajevo”, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., 37–95.
  • ... Radnici Orijentalnog instituta 1950. – 2000. – The Staff of the Institute for Oriental Studies, “Orijentalni institut u Sarajevu 1950. – 2000. – The Institute for Oriental studies in Sarajevo”, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., 97–172.
  • Ahmed Aličić, Četrdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta, “Širenje islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu”, Naučni skup, POF 41, Sarajevo 1991., 11–19.
  • Nenad Filipović, Nad pepelom Orijentalnog instituta, Zemlja I/2, Sarajevo 1992., 30–31.
  • Sabaheta Gačanin, Pregled izdanja Orijentalnog instituta 1986. – 1997. sa bibliografijom radova u POF-u 35–45, POF 46 (1996), Sarajevo 1997., 151–173.
  • Lejla Gazić, Stradanje Orijentalnog instituta u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995. –Destruction of the Institute for Oriental studies during the aggression against Bosnia and Herzegovina 1992.–1995., “Orijentalni institut u Sarajevu 1950. – 2000. – The Institute for Oriental studies in Sarajevo”, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., 25-35.
  • Rade Mihaljčić, Prilozi za orijentalnu filologiju, “Enciklopedija srpske istoriografije (Priredili Sima Ćirković i Rade Mihaljčić)”, Knowledge, Beograd 1997., 98.
  • Svetlana Milić, Pregled izdanja Orijentalnog instituta sa bibliografijom radova u njima 1975. – 1985., POF 37 (1987), Sarajevo 1988., 211–240.
  • Fehim Nametak, Orijentalni institut kao nacionalna institucija, “Ratni kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca 22. decembar 1992.”, VKBI, Sarajevo 1994., 113–114.
  • Bisera Nurudinović, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1961 – 1965, Orijentalni institut, Posebna izdanja 9, Sarajevo 1981., 181.
  • Bisera Nurudinović, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1918 – 1945, Orijentalni institut, Posebna izdanja 13, Sarajevo 1986., 296.
  • Jasmina Tabaković, Orijentalni institut u Sarajevu potresaju novi problemi (Sa knjigama u podrumske prostorije), Dnevni avaz III/439, Sarajevo 28. 1. 1997., 13.
  • Behija Zlatar, Orijentalni institut u Sarajevu 1950. – 2000 – The Institute for Oriental studies in Sarajevo 1950.–2000., “Orijentalni institut u Sarajevu 1950.–2000. – The Institute for Oriental studies in Sarajevo”, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., 9–23.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Orijentalni institut u Sarajevu