Ostrvo (roman)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ostrvo
Ostrvo mesa selimovic.jpg
Korice bosanskog izdanja
romana Ostrvo iz 2014. godine
Autor Meša Selimović
Država Flag of Serbia.svg Srbija
Jezik srpskohrvatski jezik
Vrsta djela roman
Rod
(stil, žanr)
psihološki roman
Datum (godina)
izdanja
1974.
Vrijeme (mjesto)
nastanka
Beograd
Broj stranica 175
Glavni lik(ovi) Katarina i Ivan Marić

Ostrvo je roman bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića, objavljen 1974. godine. Po svojoj problematici Ostrvo je sažeto izlaganje onoga što je već rečeno u romanima Derviš i smrt i Tvrđava.[1]

O djelu[uredi | uredi kôd]

Meša Selimović (1910. – 1982.)

Antropološki pesimist u bosanskohercegovačkoj književnosti bio je Meša Selimović. Njegovo manje poznato prozno ostvarenje, neveliko po obimu, ali zato krcato samoćom, čamotinjom i nespokojem, jeste roman Ostrvo. Sastoji se od osamnaest zasebnih cjelina. Svako zaglavlje može se shvatiti kao jedna posebna kratka priča. Svako u sebi nosi neki događaj, neku pouku, uglavnom je o samoći i otuđenosti. To su varijacije na temu običnog života dvoje običnih ljudi, a govore o moralnim i egzistencijalnim problemima, o ljubavi, mržnji, ravnodušnosti, etici, životu, starosti, smrti. Svaka cjelina je jedan vid, jedna mogućnost ljudskog života, života dvoje glavnih likova i svačijeg.

U romanu Ostrvo radnja je smještena u suvremeno doba, kada je Selimović živio i stvarao. U središtu čitkog, ali vrlo nelagodnog i naposljetku silno tužnog teksta ostarjeli je bračni par; Katarina i Ivan Marić, pod stare se dane povlače u osamu, u izolaciju neimenovanog otoka, koji nikad nije bio njihov, kojem oni nikad neće pripadati. To dvoje neostvarenih, razočaranih i u međuvremenu depresivnih ljudi koji se jedva podnose, više od vlastite smrti priželjkuju nestanak onog drugog, a istodobno se baš toga užasavaju, jer izgubili su sve i upravo o bračnom partneru ovise. Dva odrasla sina ostala su im u gradu, obojica situirani i poslovno realizirani, ali otuđeni od roditelja, kao i od svojih supruga, zarobljeni u posve besmislenim brakovima.

Roman je tjeskoban kompendij subjektivnih nezadovoljstava, raznolikih patologija i zastrašujućih bračnih odnosa u kakvima životare Marići, njihovi sinovi, ali i otočka susjeda, supruga imućnog ljekarnika Ružića. Selimovićevi likovi iz inercije se ili pak zbog straha od nepoznatog odlučuju ostati u lošoj vezi, čak i kad im se pruži prilika za potpuniji i moguće sretniji odnos. Njihov stariji sin, zaljubljen u kolegicu s posla, lakše se odlučuje za smrt nego razvod, ljekarnikova supruga neće poći s mladićem kojeg voli, već pristaje na posve apsurdnu situaciju, prepustivši se zatočeništvu u vili svog patrijarhalnog supruga.

Ova Selimovićeva egzistencijalna drama ne govori o svojevoljnom osamljivanju, nego naprotiv o samovanju u paru i unutar obitelji, među bliskim ljudima, o razarajućem osjećaju napuštenosti, nevoljenosti, isključenosti.[2] Selimović u ovom romanu izlaže, kroz pripovijesti doduše, svoju filozofiju života.

Roman Ostrvo je po svojoj problematici sažeto izlaganje onoga što je već rečeno u romanima Derviš i smrt i Tvrđava. Katarina i Ivan Marić izgledaju kao Ahmet i Tijana, ali u poodmaklim godinama života. Ivan nosi u sebi sumnje i strah Ahmeta Nurudina iz romana Derviš i smrt, dok je Katarina kršćanka kao i Tijana iz romana Tvrđava.[3]

Citati[uredi | uredi kôd]

Wikicitati „Ostaće kutak slobode na zemlji i vjera u njenu potpunu mogućnost.”
(Ostrvo)
Wikicitati „Kako su ljudi nesavršeni. U svemu. Ne mogu da žive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traže u ženi u drugom čovjeku u laži. Potrebna mi je ta druga polovina a o njoj ništa ne znam. Drugi čovjek je zatvorena kutija i ništa iz njega neće izaći ako to on ne želi. Mi možemo da stojimo pred tajnom danima, ništa nam se neće otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom. Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj čistoti. Postajao je neki filozof koji je to predlagao ljudima. Nisu ga poslušali.”
(Ostrvo)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Veličina i bijeda čovjeka u književnim djelima Meše Selimovića. bitno.net. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  2. Meša Selimović: Ostrvo. kblog.ffzg.unizg.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  3. Veličina i bijeda čovjeka u književnim djelima Meše Selimovića. bitno.net. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


P literature.svg Nedovršeni članak Ostrvo (roman) koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.