Papaja (biljna vrsta)

Izvor: Wikipedija
Papaja
Ilustracija papaje iz 1887.
Ilustracija papaje iz 1887.
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Brassicales
Porodica: Caricaceae
Rod: Carica
Vrsta: C. papaya
Dvojno ime
Carica papaya
L.

Papaja (lat. Carica papaya) biljka je iz porodice papajevki (Caricaceae). Porijeklom je iz tropskih krajeva Amerike. Prvi je put kultivirana u Meksiku, a sada se uzgaja u većini tropskih zemalja i Sjedinjenim Američkim Državama, u saveznim državama Floridi, Havajima i dr.

Ima oblik nalik stablu, stabljika je visoka 5 – 10 m. Lišće raste na vrhu stabljike, veliko je 50 – 70 cm. Plod je jestiv, ima glatku koru žute ili zelenkaste boje. Ovalnog je oblika. Mesnati dio ploda je jarko narančast, mekan i sladak. Središnja unutrašnjost zreloga ploda ispunjena je s crnim i naboranim sjemenkama.

Zrela se papaja koristi za pripremu voćnih salata i sokova, a nezrela za povrtne salate. Kora se mora ukloniti jer sadrži štetne tvari. Papaja sadrži proteolitički enzim papain, koji se koristi za proizvodnju lijekova za liječenje gastrointestinalnih poremećaja i resorpciju hematoma.

Nutricionisti preporučuju papaju za prehranu jer je bogata likopenom (u prosjeku 3,39 mg na 100 g), vitaminom C i mineralima važnima za ljudsko tijelo. Što je zrelija, veća je koncentracija hranjivih tvari.

Papaja je prvo voće čiji je genom istražen.[1]

Osnovni opis[uredi | uredi kôd]

Papaja, (Carica papaya), sočan je plod velike biljke iz porodice Caricaceae. Iako je njezino podrijetlo prilično nejasno, papaja može predstavljati fuziju dviju ili više vrsta Carica porijeklom iz Meksika i Srednje Amerike. Danas se uzgaja u cijelom tropskom svijetu iu najtoplijim dijelovima suptropa. Plod papaje blago je sladak, s ugodnim mošusnim okusom, koji je izraženiji u nekim sortama i u nekim podnebljima nego u drugima. Popularno je voće za doručak u mnogim zemljama, a koristi se i u salatama, pitama, šerbetima, sokovima i poslasticama. Nezrelo voće može se kuhati kao tikva.[2]

Fizički opis[uredi | uredi kôd]

Biljka papaja smatra se stablom, iako njeno deblo nalik na palmu, visoko do 8 metara (26 stopa), nije tako drvenasto kao što naziv općenito implicira. Biljka je okrunjena listovima s dubokim režnjevima, ponekad 60 cm (2 stope) u promjeru, koji se nalaze na šupljim peteljkama (listnim peteljkama) dugim 60 cm. Obično je vrsta dvodomna, muški i ženski cvjetovi nastaju na odvojenim biljkama, no poznati su hermafroditni oblici, a česte su i brojne nepravilnosti u rasporedu spolova. Muški cvjetovi nose se u grozdovima na peteljkama dugim 90 cm; cvjetovi su ljevkasti, dugi oko 2,5 mm (0,1 inča) i bjelkasti, s 10 prašnika u grlu. Ženski cvjetovi su znatno veći, na vrlo kratkim peteljkama i često pojedinačni u pazušcima listova; imaju pet mesnatih latica koje su spojene prema bazi i veliku cilindričnu ili kuglasti gornji jajnik koji je okrunjen s pet lepezastih sjedećih stigmi.[2]

Plod je obično sferičnog do cilindričnog oblika, dugačak je 75 do 500 mm (3 do 20 inča) ili čak i više, a ponekad teži i do 9 do 11,5 kg (20 do 25,5 funti). Vrlo sočno meso je tamnožute ili narančaste do boje lososa. Uz stijenke velike središnje šupljine pričvršćene su brojne okrugle, naborane crne sjemenke.[2]

Nezrelo voće sadrži mliječni sok u kojem je prisutan enzim za probavu bjelančevina poznat kao papain, koji svojim probavnim djelovanjem uvelike podsjeća na životinjski enzim pepsin. Ovaj se sok koristi u pripremi raznih lijekova za probavne smetnje.[2]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Borrell, Brendan. 23. travnja 2008. Papaya genome project bears fruit. Nature (engleski). doi:10.1038/news.2008.772. ISSN 1476-4687
  2. a b c d Papaya | Description, Cultivation, Uses, & Facts | Britannica. www.britannica.com (engleski). 12. listopada 2023. Pristupljeno 12. studenoga 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Carica papaya
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Carica papaya
Wikivrste imaju podatke o taksonu Carica papaya