Patrologija
| Patrologija (patristika) | |
,_sant'agostino.jpg) Sveti Augustin, jedan od četiri velika zapadna crkvena oca. | |
| Znanstveno polje | teologija |
|---|---|
| Znanstveno područje | humanističke znanosti |
| Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj | |
Patrologijom ili patristikom naziva se prvo razdoblje povijesti kršćanske literature, a definira se kao znanstvena disciplina o životu i književnoj djelatnosti starih crkvenih pisaca.[1] Ograničuje li se samo na izlaganje života i djelatnost crkvenih pisaca, govori se o patrologiji u užem smislu, i u tome je smislu istovjetna sa starocrkvenom povijesti književnosti.
Pojam dolazi od grčkih riječi: πατέρ – 'otac' i λόγος – 'riječ', 'nauk'. Zato se pojam patrologije može prevesti kao nauk o ocima, pri čemu se misli isključivo na crkvene oce. Katolička Crkva je u starini, sve do 4. st. ovaj pojam primjenjivala isključivo na biskupe, koji su bili oci pojedine mjesne Crkve, a time i oci svakog vjernika rođena na duhovni život u Crkvi. Od 5. st. ovaj pojam se pridaje i svećenicima (Jeronim) i đakonima (Efrem). Za naslov crkvenog oca potrebno je: - svetost života - pravovjerni nauk - drevnost (starina) - Crkveno odobrenje
Četiri velika latinska crkvena oca:
- sv. Ambrozije
- sv. Augustin
- sv. Jeronim
- sv. Grgur Veliki
Četiri velika grčka crkvena oca:
- sv. Bazilije Veliki
- sv. Grgur Nazijanski
- sv. Ivan Zlatousti
- sv. Atanazije Aleksandrijski
Riječ patrologija prvi je upotrijebio protestant Johann Gerhard, koji je izdao svoju Patrologiju u Jeni god. 1653. Međutim, početci patrološke znanosti su puno stariji. Njezinim začetnikom može se smatrati Euzebija Cezarejskog (umro 339.) koji je u svojoj Crkvenoj povijesti opisao kršćanske pisce, pravovjerne i heretike, te tako postao izvanredno važan za povijest straokršćanske književnosti prije svog vremena.
Međutim, ocem patrologije se smatra sv. Jeronim sa svojim djelom De viris illustribus sive cathalogus de scriptoribus ecclesiasticis, u kojemu je opisao 135 pisaca. To njegovo djelo su mnogi kasnije nadopunjavali s novijim autorima.
Od najvećih zbirki mogu se izdvojiti:
- 17. i 18. st. - kritička izdanja francuskih benediktinaca sv. Maura;
- 19. st.- J.P. Migne (+1875), 400 svezaka: Patrologiae cursus completus, grčki niz (PG)[2] i latinski niz (PL)[3];
- od 1866.: Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum (CSEL): Latinski i grčki niz Bečke i Berlinske akademije. Izdavanje u tijeku, a do sada objavljeno 90 svezaka;
- od 1903.: Corpus Scriptorum Christianorum Orientalium (CSCO), izdavano u Parisu, Louvainu i Washingtonu. Do sada objavljeno 400 svezaka, a izdavanje u tijeku;
- od 1953.: Corpus Christianorum (CC) u izdanju benediktinaca opatije Svetog Petra iz Steenbruggea (Belgija), a sastavljen je od tri niza: latinski, grčki i istočni, dopunjena sa srednjovjekovnim djelima (continuatio medievalis). Izdavanje je u tijeku, a do sada je objavljeno 160 svezaka, a predviđeno je izdavanje 175 svezaka 2348 djela ili ulomaka;
- od 1942.: francusko izdanje Sources chrétiennes (SC), ed. du Cerf, dvojezični tekstovi. Do sada objavljeno 260 svezaka.
Zbirke prijevoda na hrvatski jezik
[uredi | uredi kôd]- Izbor iz starokršćanske književnosti, antologijska zbirka koju su priredili Koloman Rac i Fr. Lesman, Zagreb 1917.
- Izazov starih florilegij otačkih tekstova s aktualizirajućim komentarom; priredio Tomislav Janko Šagi-Bunić, KS, Zagreb 1972.
- Prijevodi s opširnim uvodima izabranih dijela Bazilija, Atanazija, Tertulijana, Grgura iz Nise, Origena, Ambrozija. Ciprijana i Augustina u izdanju Službe Božje i Symposiona iz Splita te KS-a iz Zagreba priredio je M. Mandac.
- Pavić, Juraj; Tenšek, Zdenko. 1993. Patrologija. Kršćanska sadašnjost. Zagreb.
- Šagi-Bunić, Tomislav. 1976. Povijest kršćanske literatura. Kršćanska sadašnjost. Zagreb.
- ↑ Fathers [(Crkveni) Oci]. Catholic Encyclopedia
- ↑ Migne Patrologia Greca documentacatholicaomnia.eu
- ↑ Migne Patrologia Latina documentacatholicaomnia.eu
- Mrežna mjesta
