Pauci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Pauci. Za druga značenja, pogledajte Pauci (razdvojba).
Pauci
Orb weaver spider day web2.jpg
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Potkoljeno: Chelicerata
(nesvrstani) Arachnomorpha
Razred: Arachnida
Red: Araneae
Clerck, 1757
Područje života
Podredovi

Mesothelae
Mygalomorphae
Araneomorphae

Pauci (Araneae) su najpoznatija i najbrojnija grupa (oko 400 000 vrsta) paukolikih životinja za koju je karakteristično da imaju posebne paučinaste žlijezde. Tijelo im je izgrađeno od dva dijela, prosome i opistosome. Dijelovi su spojeni uskim dijelom zvanim drška (pedicel). Ekstremiteti su prisutni na prosomi. Većinom su kopnene životinje (u pojedinačnim slučajevima mogu sekundarno prijeći na život u vodi), veličine od 0,4 mm pa i do 10 cm. Rasprostranjeni su svugdje gdje ima kukaca, a posebno u tropskim predjelima. Većina pauka su mesojedi i hrane se različitim kukcima koje hvataju u mreže ispletene od paučine.

Vanjska anatomija[uredi VE | uredi]

Tijelo je podijeljeno na dva dijela spojena drškom. To su:

  • Prosoma koja je podijeljena na dijelove i na kojoj se nalazi 6 pari ekstremiteta, oči i dijelovi usta:
  • Opistosoma koja nije podijeljena na dijelove i nema ekstremitete već se na njenom zadnjem dijelu, s trbušne strane nalazi 2-3 para paučinastih bradavica na kojima se nalazi veliki broj (i do 300) otvora paučinastih žlijezda; na trbušnoj strani nalazi se i spolni otvor kao i plućni otvori.

Prvi par ekstremiteta su helicere (kliješta), kao kod svih paukolikih životinja (Chelicerata) i nalaze se iznad i ispred usta od kojih su odvojene rostrumom (gornja usna). Pomoću njih pauci hvataju plijen, a zatim ga ubadaju čvrstom, zašiljenom kandžicom. Blizu vrha kandžice nalazi se otvor otrovne žlijezde koji paralizira i usmrćuje plijen.

Drugi par ekstremiteta na prosomi su pedipalpi, smješteni su bočno od usta. Kod ženki se ovaj par ekstremiteta ne razlikuje znatno od ostalih nogu za hodanje, dok kod mužjaka ima ulogu kopulatornog organa u parenju. Pedipalpi su građeni od 6 članaka (coxa, trochanter, femur, patella, tibia, tarsus).

Ostala četiri para ekstremiteta su noge za hodanje i svaki se sastoji od po 7 članaka (coxa, trochanter, femur, patella, tibia, metatarsus, tarsus), a završava sa po 2-3 kandžice. Pauci koji na opistozomi imaju poseban organ za ispredanje paučine, tzv. cribellum, imaju istovremeno i na zadnjim nogama dva reda povijenih bodlji nazvanih calamistrum. Oba ova specijalizirana organa, cribellum i calamistrum, se kod odraslih mužjaka gube ili ostaju u zakržljalom obliku.

Oči pripadaju tipu jednostavnih očiju, ocela, kao kod kukaca. Najčešće pauci imaju po osam očiju raspoređenih u dva poprečna niza po četiri, a rjeđe 2, 4 ili 6 oka smještena bliže prednjem rubu. Postoje i vrste kod kojih je po cijeloj površini glave raspoređen veći broj očiju, kao i one koje nemaju oči (špiljske vrste). U paučjim očima se nalazi tvar tapetum, koja reflektira svjetlost tako da im oči svijetle u mraku. Vrste koje love plijen tako što trče za njim imaju bolje razvijene oči od onih koje plijen love mrežom. Raspored očiju kao i njihov broj su taksonomske osobine.

Unutrašnja anatomija[uredi VE | uredi]

Probavni sustav[uredi VE | uredi]

Probavni sustav počinje ustima koja su prilagođena uzimanju tekuće hrane pa shodno tome probava počinje izvan tijela. Pauk u plijen ubrizgava otrov koji ga paralizira, a zatim na njegovo tijelo ispušta izlučevinu iz pljuvačnih žlijezda. Izlučevina pretvara tijelo plijena u polutekuću smjesu koju, tzv. želucem za sisanje usisava. Želudac za sisanje je dio prednjeg crijeva specifične građe, prilagođen za usisavanje tekuće hrane. Usna šupljina i ždrijelo čine cijev za vođenje tekuće hrane do jednjaka, koji je također cjevast i proteže se do želuca. Na gornjem dijelu ždrijela nalaze se dlačice koje spriječavaju da u jednjak dospiju čvrste čestice hrane. Prednje crijevo obloženo je kutikulom (to naznačuje ektodermalno podrijetlo) koja je posebno zadebljala u želucu. Želudac je obložen snažnim mišićima koji svojim kontrakcijama imitira rad sisaljke, koji zajedno sa sličnim pokretima usne šupljine i ždrijela usisava hranu. Nakon želuca se nastavlja srednje crijevo koje je bez kutikule jer je endodermalnog porijekla. Srednje crijevo je jako razgranato u mnogobrojne divertikulume u kojima se obavlja glavno probavljanje hrane. Zadnje crijevo, obloženo kutikulom i ektodermalnog podrijetla kao i prednje, ima dobro razvijen omotač od mišića. Od mjesta spajanja srednjeg i zadnjeg crijeva proteže se proširenje s kojeg se odvaja kratka cijev (rectum) koja vodi do analnog otvora.

Dišni sustav[uredi VE | uredi]

Pauci dišu pomoću dvije vrste organa:

  • Listolika pluća su vrećastog oblika i predstavljaju uvrate tjelesnog zida, plućne vrećice, koje se k vanjskoj sredini otvaraju pukotinastim otvorima; sa zida plućne vrećice polazi niz listolikih izraslina koje su zapravo jako spljošteni vrećasti nabori tjelesnog zida. Primitivni pauci (npr. tarantule) imaju dva para ovih pluća dok druge vrste imaju samo jedan par.
  • Dušnice su sustav razgranatih cjevčica koje se nalaze po čitavom tijelu i obložene su kutikulom koja je spiralno zadebljala; počinju otvorima, stigmama. Smatra se da su nastale preobrazbom listolikih pluća.

Veličina[uredi VE | uredi]

Pauci mogu biti različitih veličina. Najmanji pauk, Patu digua iz Bornea je dug 0,37 mm. Najveći pauci su tarantule. Neke tarantule su duge 9 cm, a noge su im duge 2,5 cm.

Pauk i čovjek[uredi VE | uredi]

Pauke, kao i svake hladnokrvne životinje, privlači toplina ljudskih domova te oni rade svoja gnijezda na toplim mjestima.

Ugriz pauka[uredi VE | uredi]

Većina pauka ugrize čovjeka u samoobrani. Ugriz pauka u 99 % slučajeva je bezopasan, iako nekada može izazvati nekrozu, otrovati žrtvu ili čak smrt žrtve. Otrovanje ugrizom pauka, odnosno paukovim otrovom, naziva se arahnidizam, araneidizam ili araneizam. Čovjek se s paukom najčešće susretne tijekom obavljanja poljoprivrednih radova, kampiranja, čuvanja stoke... Ugriz pauka je obično lagan, a kod nekih slučajeva javlja se oštra bol na mjestu ugriza[1].

Arahnofobija[uredi VE | uredi]

Arahnofobija (grč. aráchnē = pauk i phóbos = strah) je abnormalan strah od paukova i bilo čega što podsjeća na njih (npr. paukova mreža ili paukolike stvari). Ovo je jedna od najčešćih fobija. Istraživanja pokazuju da 50 % žena i 10 % muškaraca pokazuje simptome.[2].

Klasifikacija (Porodice)[uredi VE | uredi]

Pauci su danas podijeljeni na 114 porodica[3].[uredi VE | uredi]

  1. Actinopodidae Simon, 1892
  2. Agelenidae C. L. Koch, 1837
  3. Amaurobiidae Thorell, 1870
  4. Ammoxenidae Simon, 1893
  5. Amphinectidae Forster & Wilton, 1973
  6. Anapidae Simon, 1895
  7. Antrodiaetidae Gertsch, 1940
  8. Anyphaenidae Bertkau, 1878
  9. Araneidae Clerck, 1757
  10. Archaeidae C. L. Koch & Berendt, 1854
  11. Atypidae Thorell, 1870
  12. Austrochilidae Zapfe, 1955
  13. Barychelidae Simon, 1889
  14. Caponiidae Simon, 1890
  15. Chummidae Jocqué, 2001
  16. Cithaeronidae Simon, 1893
  17. Clubionidae Wagner, 1887
  18. Corinnidae Karsch, 1880
  19. Ctenidae Keyserling, 1877
  20. Ctenizidae Thorell, 1887
  21. Cyatholipidae Simon, 1894
  22. Cybaeidae Banks, 1892
  23. Cycloctenidae Simon, 1898
  24. Cyrtaucheniidae Simon, 1889
  25. Deinopidae C. L. Koch, 1850
  26. Desidae Pocock, 1895
  27. Dictynidae O. Pickard-Cambridge, 1871
  28. Diguetidae F. O. Pickard-Cambridge, 1899
  29. Dipluridae Simon, 1889
  30. Drymusidae Simon, 1893
  31. Dysderidae C. L. Koch, 1837
  32. Eresidae C. L. Koch, 1845
  33. Euctenizidae Raven, 1985
  34. Eutichuridae Lehtinen, 1967
  35. Filistatidae Ausserer, 1867
  36. Gallieniellidae Millot, 1947
  37. Gnaphosidae Pocock, 1898
  38. Gradungulidae Forster, 1955
  39. Hahniidae Bertkau, 1878
  40. Hersiliidae Thorell, 1870
  41. Hexathelidae Simon, 1892
  42. Holarchaeidae Forster & Platnick, 1984
  43. Homalonychidae Simon, 1893
  44. Huttoniidae Simon, 1893
  45. Hypochilidae Marx, 1888
  46. Idiopidae Simon, 1889
  47. Lamponidae Simon, 1893
  48. Leptonetidae Simon, 1890
  49. Linyphiidae Blackwall, 1859
  50. Liocranidae Simon, 1897
  51. Liphistiidae Thorell, 1869
  52. Lycosidae Sundevall, 1833
  53. Malkaridae Davies, 1980
  54. Mecicobothriidae Holmberg, 1882
  55. Mecysmaucheniidae Simon, 1895
  56. Micropholcommatidae Hickman, 1944
  57. Microstigmatidae Roewer, 1942
  58. Migidae Simon, 1889
  59. Mimetidae Simon, 1881
  60. Miturgidae Simon, 1886
  61. Mysmenidae Petrunkevitch, 1928
  62. Nemesiidae Simon, 1889
  63. Nephilidae Simon, 1894
  64. Nesticidae Simon, 1894
  65. Nicodamidae Simon, 1897
  66. Ochyroceratidae Fage, 1912
  67. Oecobiidae Blackwall, 1862
  68. Oonopidae Simon, 1890
  69. Orsolobidae Cooke, 1965
  70. Oxyopidae Thorell, 1870
  71. Palpimanidae Thorell, 1870
  72. Pararchaeidae Forster & Platnick, 1984
  73. Paratropididae Simon, 1889
  74. Penestomidae Simon, 1903
  75. Periegopidae Simon, 1893
  76. Philodromidae Thorell, 1870
  77. Pholcidae C. L. Koch, 1850
  78. Phrurolithidae Banks, 1892
  79. Phyxelididae Lehtinen, 1967
  80. Pimoidae Wunderlich, 1986
  81. Pisauridae Simon, 1890
  82. Plectreuridae Simon, 1893
  83. Prodidomidae Simon, 1884
  84. Psechridae Simon, 1890
  85. Salticidae Blackwall, 1841
  86. Scytodidae Blackwall, 1864
  87. Segestriidae Simon, 1893
  88. Selenopidae Simon, 1897
  89. Senoculidae Simon, 1890
  90. Sicariidae Keyserling, 1880
  91. Sinopimoidae Li & Wunderlich, 2008
  92. Sparassidae Bertkau, 1872
  93. Stenochilidae Thorell, 1873
  94. Stiphidiidae Dalmas, 1917
  95. Symphytognathidae Hickman, 1931
  96. Synaphridae Wunderlich, 1986
  97. Synotaxidae Simon, 1894
  98. Telemidae Fage, 1913
  99. Tetrablemmidae O. Pickard-Cambridge, 1873
  100. Tetragnathidae Menge, 1866
  101. Theraphosidae Thorell, 1869
  102. Theridiidae Sundevall, 1833
  103. Theridiosomatidae Simon, 1881
  104. Thomisidae Sundevall, 1833
  105. Titanoecidae Lehtinen, 1967
  106. Trachelidae Simon, 1897
  107. Trechaleidae Simon, 1890
  108. Trochanteriidae Karsch, 1879
  109. Trogloraptoridae Griswold, Audisio & Ledford, 2012
  110. Udubidae Griswold & Polotow, 2015
  111. Uloboridae Thorell, 1869
  112. Viridasiidae Lehtinen, 1967
  113. Zodariidae Thorell, 1881
  114. Zoropsidae Bertkau, 1882

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Pauci
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pauci
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Pauci