Paul Auster

Izvor: Wikipedija
Paul Auster
Paul Auster BBF 2010 Shankbone small.jpg
Rođenje 3. veljače 1947.
Zanimanje književnik
Književne vrste roman, memoari, poezija, scenarij
Supruga(e) Lydia Davis
Siri Hustvedt
Portal o životopisima

Paul Auster (Newark, SAD, 3. veljače 1947.), američki književnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Studirao je englesku i komparativnu književnost na njujorškom Sveučilištu Columbia,[1] i zatim radio kao književni prevoditelj u Parizu. U književnosti se javlja memoarskom prozom "Izum samoće" (The Invention of Solitude, 1982.) o očevoj smrti i činu pisanja. Slavu i priznanje kritike stječe ciklusom Njujorška trilogija. Čine je eksperimentalni detektivski romani "Stakleni grad" (City of Glass, 1985), "Duhovi" (Ghosts, 1986) i "Zaključana soba" (The Locked Room, 1986). Opisuje ih se i kao metafizičke trilere koji propituju i dekonstruiraju pravila žanra. Junaci su privatni istražitelji ili pisci. Izražene su teme gubitka i pronalaska identiteta, a atmosfera je napeta i tajnovita.[2]

Stvara pod utjecajem Franza Kafke, Samuela Becketta, psihoanalize Jacquesa Lacana, pa i američkoga transcendentalizma (Henry David Thoreau, Ralph Waldo Emerson). Zaokupljaju ga teme pisanja, književnog oblikovanja i traganja za identitetom. Djelo mu je prožeto elementima egzistencijalizma i književne teorije.

Uz 15-ak romana, autor je i poezije i nekoliko knjiga autobiografske proze. Napisao je više scenarija, među njima i za film "Dim" (Smoke, 1995) Waynea Wanga, koji se smatra kultnim ostvarenjem 1990-ih. Godine 2013. objavio je odabranu prepisku s nobelovcem Johnom Maxwellom Coetzeejem "Ovdje i sad: pisma 2008–11" (Here and Now: Letters 2008–11). U 2017. izdaje opsežni "4321", prvi roman nakon sedam godina, u kojem protagonist Archie Ferguson proživljava četiri alternativne sudbine.

Knjige su mu prevedene na 35 jezika. Živi New Yorku s drugom suprugom Siri Hustvedt, također književnicom. Ima dvoje djece.[1] Popularan je u Francuskoj i ostatku Europe. U Americi je povremeno javno istupao u vezi s vanjskom i unutarnjom politikom. Kritičar je predsjednika Donalda Trumpa. Prozvao je turskog čelnika Erdogana zbog progona pisaca.[3]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]