Peraški boj 1654.
| Dodaj infookvir »bitka«. (Primjeri uporabe predloška) |
Peraški boj bila je bitka između građana grada Perasta i osmanskih osvajača.[1]
Peraštani su u to vrijeme dobro obavješteni o položaju Turaka preko grahovskog popa Radula, koji je za njih organizirao cijelu mrežu uhoda. Dan prije napada, 14. svibnja 1654., braća Sladoje i Stjepan Stijepović, koji su živjeli u Risnu, javili su svojem bratu u Perast o planiranoj akciji. Kako je 30-ak peraških brodova bilo izvan Perasta, općinski načelnik Krsto Vicković, rasporedio je pažjivo malobrojne snage. Snage su bile raspoređeni u tvrđavi iznad grada i u devet peraških kula. Uz pomoć hajduka te stotinjak vojnika iz Kotora uspjeli su izazvati paniku među Turcima.[2]
Pobjedu su Peraštani pripisali zaštiti Bl. Djevice Marije te se iz zahvalnosti svake godine na taj dan odvija svečana ophodnju sa slikom Blažene Djevice preko cijeloga grada.[2]
U boju je poginuo turski zapovjednik Mehmed-agu Rizvanagića, a njegova se puška danas čuva u peraškom muzeju.[3]
- Na boj podsjeća kameni natpis na hrvatskom jeziku u Boki kotorskoj, što ga je dao uklesati u pročelje župne crkve opat Andrija Zmajević:[2]
POSLEDGNA VREMENA I NARODI DA NEBI
ZABORAVILI SLAVITI DESNIZU BOXIU KOJA NA
XV SVIBNJA
GOD. MDCLIV. OBRANI PERAST OD ÇUDNOVATE
SILLE TURSKE PODA PERASTANOM SLAVNO
DOBITIE OVA VIEÇNA USPOMENA POSTAVI SE
- Počevši od 1654., u Perastu je započela zavjetna svečanost kojom 15. svibnja se Peraštani zahvaljuju Gospi zbog pobjede u Peraškom boju.[3]
- U spomen na pobjedu gađa se kokota i održava se zavjetna svečanost svake godine. Zaslugom kotorskog biskupa Pavla Butorca ova je svetkovina izdignuta na viši liturgijski stupanj.[1]
- ↑ a b Hrvatska revija 1, 2005. Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. lipnja 2015. (Wayback Machine) Goran Denis Tomašković, Mijo Igor Ostojić: Na vječnoj straži zaljeva
- ↑ a b c Babić 2011, str. 375.
- ↑ a b Babić 2011, str. 374.
- Babić, Vanda. 2011. Od Olova do Škrpjela: uloga marijanskih običaja u životu autohtonih Hrvata. Vrhbosnensia. Univerzitet u Sarajevu – Katolički bogoslovni fakultet. Sarajevo. 15 (2): 361–379