Petar Merčep

Izvor: Wikipedija

Petar Merčep, hrvatski književnik i publicist i čuvar zavičajne baštine. Vrsni je poznavatelj brojnih lokaliteta u Katunima. Jedan od inicijatora zaštite osamsto godina starog hrasta medunca na lokalitetu Trnovcu na Katunima Brdu, koji je prije sredinom 2000-ih ustanova za zaštitu prirode proglasila prirodnim spomenikom zajedno s još tri hrasta koji se nalaze na istom lokalitetu u krugu svega dvjestotinjak četvornih metara.[1] Zabilježio je zbirku anegdota iz svog kraja u knjizi Prpušalije. Sadrži 101 anegdotu i šaljivom priču. U romanu Max bavi se temama Križnog puta 1945. i udbaških progona hrvatskih domoljuba. Sastavio ga je slijedom priča svog oca koji je preživio križni put, te još nekih ljudi koji su preživjeli iste torture. Priče je saslušao i usporedio s očevim, fragmente je uobličio u jednu književnu formu u kojoj su opisani stvarni likovi i stvarni događaji.[2] Roman Glagoljaš romansirani je životopis zaslužnog svećenika, radobiljskog župnika don Vida Kovačevića. Kao i Max, sastavljen na osnovi stvarnih događaja i osoba.[3] Kolumnist portala Hrvatsko nebo.[4]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Prpušalije (ilustrirao Milan Vukušić), zbirka istinih anegdota iz radobiljskog kraja, 2014.
  • Max, roman, 2017.
  • Glagoljaš (ur. Snježana Šetka), roman, 2019.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Mladen Nejašmić: Duboko u šumi Katuna brda preživio je Turke i hajduke, Napoleona i dva svjetska rata, no ne i pakleno ljeto za nama..., Slobodna Dalmacija, 26. rujna 2017. Pristupljeno 8. veljače 2019.
  2. MV: Roman "Max" Petra Merčepa o križnom putuArhivirana inačica izvorne stranice od 9. veljače 2019. (Wayback Machine), Hrvatski radio Split. 4. listopada 2016. Pristupljeno 8. veljače 2019.
  3. Petar Merčep: P.Merčep: GlagoljašArhivirana inačica izvorne stranice od 9. veljače 2019. (Wayback Machine), Hrvatsko nebo. 1. veljače 2019. Pristupljeno 8. veljače 2019.
  4. Petar MerčepArhivirana inačica izvorne stranice od 9. veljače 2019. (Wayback Machine) Hrvatsko nebo. Pristupljeno 8. veljače 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]