Križni put (1945.)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zarobljeni domobrani

Imenom Križni put, uz asocijaciju na osnovno značenje sintagme Križni put, naziva se stradanje pripadnika poraženih snaga NDH i izbjeglih hrvatskih civila nakon izručenja Jugoslavenskoj armiji kraj Bleiburga 15. svibnja 1945. godine.

Masovne likvidacije izvršene su kod Maribora, Celja, Kočevja i drugdje u Sloveniji, a u Hrvatskoj u okolici Krapine, Samobora, Karlovca, Siska, Bjelovara i drugdje. Znatan broj ljudi pomro je od iscrpljenosti i zaraznih bolesti u raznim logorima koje su osnovale komunističke vlasti. Masovno stradanje trajalo je od svibnja do kolovoza 1945. godine. Opća amnestija proglašena je 3. kolovoza 1945., ali je ubijanja (iako u manjem obimu) bilo i kasnije. Postoje vrlo različite procjene broja ubijenih tako da na primjer Hrvatska enciklopedija navodi brojeve od 45.000 do 200.000;[1] Hrvatski obiteljski leksikon od istog izdavača iz 2005. godine govori o nekoliko desetaka tisuća ubijenih.[2] Najvjerojatniji broj Hrvata koje su pobile snage Jugoslavenske armije, prema stanju istraživanja 2007., je oko 60.000; daljnjih oko 20.000 je iz redova pripadnika drugih naroda - prvenstveno Slovenaca, Srba i Nijemaca.[3]

Ukupni broj žrtava[uredi VE | uredi]

Spomenik bleiburškim žrtvama
Spomenik žrtvama na Mirogoju u Zagrebu.
Spomen obilježje u Maceljskoj šumi

Više od 60 godina nakon događaja i 25 godina nakon rušenja komunizma (2015.), još ne postoje egzaktna istraživanja o broju žrtava Bleiburškog pokolja i Križnog puta. U razdoblju nakon 2000. godine, ipak, znanstvena istraživanja u Sloveniji i Hrvatskoj, kao i istraživanja stranih stručnjaka koji su se tim bavili tim događajima (u kojima su pobijeni i mnogi Nijemci, Kozaci i drugi), daju okviran broj koje se može smatrati približno pouzdanim.

General JNA Ivan Dolničar još u članku za glasilo KPJ "Borba" 1949. god. citira Saopštenje Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ iz iste godine, prema kojem je u operacijama na kraju rata "zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: '221.287 okupatorskih vojnika (…) i 120.150 kvislinških vojnika'. Ivan Dolničar procjenjuje da je u tim operacijama pobijeno ("poginulo", piše Dolničar na način koji dopušta da pomislimo da su svi oni izgubili život u borbi) daljnjih 100.000 "neprijateljevih vojnika".[4]

Hrvatski povjesničar Vladimir Geiger iznosi 2010. godine da se ne smije zaboraviti da su i pripadnici drugih etničkih skupina ubijani u komunističkom teroru na kraju 2. svjetskog rata - tako je u masovnim ubojstvima za koje su odgovorne jugoslavenske komunističke vlasti i u logorima koje su one organizirale, u razdoblju 1944. - 1948. godine život izgubilo 70.000 Folkdsojčera iz raznih krajeva Jugoslavije (najviše iz Vojvodine), od toga 64.000 civila; u tom broju civila je približno 4.500 hrvatskih Folksdojčera - od ukupno oko 20.000 pripadnika te etničke skupine koji su u Hrvatskoj živjeli prije II. svjetskog rata. Ratni gubici etničkih Hrvata od terora snaga pod kontrolom jugokomunista u II. svjetskom ratu i poraću su slabije istraženi, a Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske ukinuta je 2002.[5]

Procjene iz razdoblja do početka 1990.- ih godina[uredi VE | uredi]

U razdoblju do oko 1990. godine, iznesene su vrlo različite procjene ukupnog broja žrtava. Pri tome često nije sasvim jasno misli li se samo na Hrvate (vojnike vojske NDH, ustaše i civile), ili na ukupne žrtve među ubijenim zarobljenicima (uključujući četnike, crnogorske separatiste, Kozake, Nijemce, slovenske belogardejce i dr.). Donosimo pregled procjena od najmanje do najveće.

Milovan Đilas je iznio tu procjenu u jednoj od svojih knjiga tiskanih u inozemstvu. Hrvatski politički emigrant Mate Meštrović se s njim složio u kritici knjige Ivana Johna Prcele Operation Slaughterhouse.
Intervju časopisu Start, preneseno u Večernjem listu 13. travnja 1991. (Jelačić, str. 120)
Tuđman se u svojoj knjizi Bespuća povijesne zbiljnosti iz 1989. opsežno bavio srpskim preuveličavanjem broja žrtava Koncentracijskog logora Jasenovac. Ovdje je neizravno kritizirao i previsok broj koji se iznosi za Bleiburg. Time je dao podršku Žerjaviću, koji je bio u toj diskusiji najaktivniji, i uložio najveći trud u istraživanje.
Iz demografskih proračuna ukupnog broja žrtava i poznatih podataka o poginulim borcima NOR-a i žrtvama fašizma, Vladimir Žerjavić u knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga zaključuje da je broj poginulih Hrvata i Muslimana sa područja NDH 99.000 (70.000 Hrvata i 29.000 Muslimana). Po njegovim riječima teško je procijeniti koliko je od toga poginulo u borbama tijekom rata; možda polovica.
Procjena na koju su se najviše pozivali Hrvati u emigraciji. I danas se najčešće spominje "200 do 300 tisuća žrtava".
Vidi članak: Bleiburški pokolj
Zbroj svih brojeva koje su preživjeli svjedoci objelodanili u svojim izjavama.
Procjena koju iznosi u knjizi Hrvatski holokaust (objavljeno na engleskom 1970. pod imenom Operation Slaughterhouse). Procjenu su drugi hrvatski politički emigranti odbacili kao pretjeranu. Ipak, na nju se ponekad pozivaju i u znanstvenim publikacijama u svijetu.
  • U Hrvatskom se obiteljskom leksikonu broj ubijenih procjenjuje na više desetaka tisuća [6]

Današnje stanje istraživanja[uredi VE | uredi]

Slovenski povjesničar Mitja Ferenc, koji na tim istraživanjima radi od godine 2001., iznosi u intervjuu iz 2005. godine procjenu da je na području Slovenije odmah poslije rata ubijeno više od 100.000 ljudi (uključujući Hrvate, Slovence, Nijemce i druge). Ta procjena ne obuhvaća ljude koji su na Križnom putu postradali drugdje u Jugoslaviji.[7]

U Hrvatskom institutu za povijest istraživači rade na projektu »Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću«. Voditelj projekta dr.sc. Vladimir Geiger iznosi svoju procjenu u intervjuu iz svibnja 2007. godine:

"Na području NDH, što se Hrvata tiče, stradalo je oko 180.000 do 240.000 osoba, najmanje oko 65.000 kao žrtve nacističkog, fašističkog, četničkog i ustaškog terora, oko 45.000 stradalo je kao pripadnici partizanskoga pokreta, a ostali su stradali kao pripadnici Oružanih snaga NDH te kao žrtve partizanskih i komunističkih zločina tijekom rata i u neposrednom poraću. Dakako, ne smijemo zaboraviti, na području NDH znatna su stradanja Srba, a posebno je tragična sudbina Židova i Roma.
Procjene o broju stradalih na području Jugoslavije od partizana i komunista tijekom Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću kreću se u rasponu oko 180.000 do 250.000.
Prema najnovijim istraživanjima austrijskoga povjesničara Michaela Portmanna, koja mi se čine najtemeljitijim i najprihvatljivijim, ukupni ljudski gubici koji se podrazumijevaju pod pojmom Bleiburg i »križni put«, mogu iznositi oko 80.000 (u taj su broj uključeni, osim Hrvata, i Nijemci, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, vojnici, ali i civili)."[8]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska enciklopedija, sv. 6, 2004.
  2. Križni put
  3. Razmišljanja o broju pogubljenih i stradalih na Bleiburgu i križnom putu, Martina Grahek Ravančić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3 Prosinac 2008., str. 856-857
  4. "Razmišljanja o broju pogubljenih i stradalih na Bleiburgu i križnom putu", Martina Grahek Ravančić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3 Prosinac 2008., str. 863
  5. "Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetkom rati i u poraću koje su prouzročili Narodnooslobodilačka vojska i Partizanski odredi Jugoslavije/Jugoslavenska armija i komunistička vlast. Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, poposi) Case study: Bleiburg i folksdojčeri", Vladimir Geiger, Časopis za suvremenu povijest, Vol.42 No.3 Prosinac 2010
  6. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=20879
  7. "Kardelj je zahteval 'čiščenje'", "24 ur", 31. svibnja 2005. (slovenski)
  8. "Civilizacija traži cjelovitu istinu o žrtvama" (intervju s povjesničarom Vladimirom Geigerom), Vlado Čutura za "Glas Koncila" 19 (1716), 13. svibnja 2007.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]