Petar Pančić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Petar Pančić (Čavolj, Mađarska, 29. lipnja 1853. - 1905.) je bio svećenik, isusovac, pedagoški radnik i prosvjetni radnik iz Ugarske. Doprinio je jačanju nacionalne svijesti hrvatskog naroda u krajevima gdje je radio. Rodom je bio mađarski Hrvat.

Rodio se u Čavolju 1853. Školovao se u Kalači. 1882. je pristupio isusovcima. Od zaređenja je pokazivao vrsne pedagoške osobine.

Četiri godine po zaređenju odlazi u Travnik, u kojem je ostao do 1904.. Ondje je bio rektor u isusovačkom sjemeništu i ravnatelj u gimnaziji. Predavao je jezike: hrvatski, latinski i grčki.

Potom se vraća u Ugarsku, gdje je umro 1905. u Szatmáru na mjestu predstojnika isusovačkog samostana.

Surađivao je sa Bunjevačko-šokačkim novinama i sa Nevenom.

Životni put i rad Petra Pančića je vrlo malo ispitan u znanstvenim krugovima. Njime se bavio dr Marin Mandić.

Priznanja[uredi VE | uredi]

2007. mu je otkrivena spomen-ploča u rodnome Čavolju.

Izvor[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]