Sumatranski bor
| Sumatranski bor | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Pinus |
| Podrod: | Pinus subg. Pinus |
| Sekcija: | P. sect. Pinus |
| Podsekcija: | P. subsect. Pinus |
| Vrsta: | P. merkusii |
| Dvojno ime | |
| Pinus merkusii Jungh. & de Vriese | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Sumatranski bor (latinski: Pinus merkusii), Merkusov bor je bor porijeklom iz Malesijske regije jugoistočne Azije, uglavnom u Indoneziji, u planinama sjeverne Sumatre, s dvije izolirane populacije u središnjoj Sumatri na planinama Kerinci i Talang, te na Filipinima, na otoku Mindoro i u planinama Zambales na zapadnom Luzonu.
Populacija u središnjoj Sumatri, između 1°40'i 2°06' južne geografske širine, jedina je prirodna pojava bilo kojih borovki južno od Ekvatora. Obično se javlja na umjerenim visinama, uglavnom u rasponu 400–1,500 metara, ali povremeno i na nižim visinama, počevši od 90 metara, te na višim visinama, i do 2,000 metara.
Opis[uredi | uredi kôd]
Pinus merkusii je srednje veliko do veliko stablo koje doseže visinu 25–45 metara i s promjerom debla do 1 metra. Kora je narančastocrvena, gusta i duboko izbrazdana u dnu debla, a tanka i ljuskava u krošnji. Listovi ("iglice") su u paru, vrlo vitki, dugi 15-20 cm i debeli manje od 1 mm, zeleni do žućkasto zeleni.
Češeri su uski, stožasti, 5–8 cm dugi i 2 cm široki u dnu kada je češer zatvoren. Isprva su zeleni, a dozreli su sjajno crveno-smeđi. Kad sazriju, otvaraju se do širine od 4–5 cm, te oslobađaju sjemenke. Sjemenke su duge 5–6 mm, s krilcima duljine 15–20 mm, a šire se vjetrom.
Srodne vrste[uredi | uredi kôd]
Pinus merkusii, Sumatranski bor, usko je povezan s Tenasserimskim borom (Pinus latteri), koji se javlja sjevernije u jugoistočnoj Aziji od Mjanmara do Vijetnama; neki botaničari ove dvije vrste smatraju konspecifičnim (pod imenom Pinus merkusii, koji je prvi opisan), ali Pinus latteri se razlikuje dužim (18–27 cm) i čvršćim (preko 1 mm debljine) lišćem i većim češerima s debljim ljuskama, a češeri često ostaju zatvoreni neko vrijeme nakon zrelosti. Srodna je i skupina mediteranskih borova, uključujući alepski bor i turski bor, koji s ovom vrstom dijele mnoge značajke.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Farjon, A. 2013. Pinus merkusii. IUCN Red List of Threatened Species. 2013: e.T32624A2822050. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T32624A2822050.en
- Conifer Specialist Group. 2000. Pinus merkusii. IUCN Red List of Threatened Species. 2000. Pristupljeno 9. svibnja 2006. na popisu osjetljivih (VU B1+2cde v2.3)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Sumatranski bor |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sumatranski bor |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Sumatranski bor |